foliranat1
Domaćin
- Poruka
- 3.680
Specijalno za ljubitelje istorije , Srbin RIMSKI CAR
Kao sto je poznato,kolikogod je puta pisana istorija srpskog naroda nikada kao moguci izvori saznanja nisu korisceni domaci rodoslovi i letopisi.
Takav je i slucaj sa slavnim rimskim carem Licinijem cija se srpska narodnost pominje u mnogim domacim izvorima,sto je dosadasnja istorijska nauka odbacivala sa obzirom da je Licinije ubijen 325 godine,a Becko-Berlinska skola(opsteprihvacena i u svetu i kod nas)tvrdi da Srba i Slovena na Balkanu nije moglo biti pre tog cuvenog VII veka.Medjutim,cuveni srpski istoricar Relja Novakovic pronalazi i argumentovano dokazuje da tvrdnje u srpskim rodoslovima o Liciniju kao Srbinu imaju itekako osnova.
KARLOVACKI RODOSLOV:
"Glagoljut istini spisatelji jako Likiniju Srbinu biti rodom,Jelinu mudrovanijem i sva Srbska idolu sluzase Dagonu.Od sudu i Dagoni i Daki imenujut sed Sera ze Srblje."
VRHOBREZNICKI RODOSLOV:
"....imase(misli se na Konstantina Velikog-prim.Vid) boljarina nekojega Srbina po imenu Likinije.I dajet jemu sestru svoju Konstanciju za zenu."
KONSTANTINOV RODOSLOV:
"Ovaj Likinije bese dalmatinski gospodin,rodom Srbin i rodi od Konstantije sina Bela Urosa."
PAJSIJEV RODOSLOV:
"...po srede ze ih carstvujuscu Likiniju mucitelju severnimi i zapadnimi stranami,jeze Srbin jest."
OBSTI LIST PATRIJARSIJE PECKE:
"Ovaj Likinije imao je dva sina koji su sa majkom posle smrti Likinijeve(325) pobegli iz nekada slavnog grada Sirmijuma.Iz toga grada oni su preko Bosne pobegli u Zahumlje u otecestvo svoga oca Likinija...Loza koja je od njih vodila dala je prvog blagocestivog cara naseg Nemanju,koji se u monastvu prozvao Simeon."
RUVARCEV LETOPIS:
"Likinije malo prebiv u blagocasti poce muciti Hriscane.Car Konstantin poce Likiniju slati knjige po odabranim slugama moleci Likinija da prestane sa mucenjem hriscana,ali ovaj nije hteo da ga poslusa.Na to car Konstantin posalje svoje vojnike koji Likiniju odsekose glavu.Sin Likinijev Beli Uros vide veliki strah i uzas i pobeze u tvrdu zapadnu stranu u Zahumsku zemlju i tamo je porastao."
O poreklu Likinija se malo zna,rodjen je u Dakiji pa se cesto u enciklopedijama navodi da su mu roditelji bili "dacki ili ilirski seljaci".Za nas je taj podatak vazan jer govori da je Licinije pripadao starobalkanskom, autohtonom stanovnistvu.Medjutim,jedan kljucni argument nam definitivno potvrdjuje srpsko poreklo Likinija.Borba izmedju Konstantina i Licinija je isla u korist ovog prvog,pa je Licinije bio prinudjen da trazi pomoc od "podunavskih varvara" i Zonara nam svedoci da je Licinije potrazio zastitu u Srpskim planinama(Montes Serrorum) koje se jos nazivaju i "sume slovenskih Vana(Venda)".
Kao sto je poznato,kolikogod je puta pisana istorija srpskog naroda nikada kao moguci izvori saznanja nisu korisceni domaci rodoslovi i letopisi.
Takav je i slucaj sa slavnim rimskim carem Licinijem cija se srpska narodnost pominje u mnogim domacim izvorima,sto je dosadasnja istorijska nauka odbacivala sa obzirom da je Licinije ubijen 325 godine,a Becko-Berlinska skola(opsteprihvacena i u svetu i kod nas)tvrdi da Srba i Slovena na Balkanu nije moglo biti pre tog cuvenog VII veka.Medjutim,cuveni srpski istoricar Relja Novakovic pronalazi i argumentovano dokazuje da tvrdnje u srpskim rodoslovima o Liciniju kao Srbinu imaju itekako osnova.
KARLOVACKI RODOSLOV:
"Glagoljut istini spisatelji jako Likiniju Srbinu biti rodom,Jelinu mudrovanijem i sva Srbska idolu sluzase Dagonu.Od sudu i Dagoni i Daki imenujut sed Sera ze Srblje."
VRHOBREZNICKI RODOSLOV:
"....imase(misli se na Konstantina Velikog-prim.Vid) boljarina nekojega Srbina po imenu Likinije.I dajet jemu sestru svoju Konstanciju za zenu."
KONSTANTINOV RODOSLOV:
"Ovaj Likinije bese dalmatinski gospodin,rodom Srbin i rodi od Konstantije sina Bela Urosa."
PAJSIJEV RODOSLOV:
"...po srede ze ih carstvujuscu Likiniju mucitelju severnimi i zapadnimi stranami,jeze Srbin jest."
OBSTI LIST PATRIJARSIJE PECKE:
"Ovaj Likinije imao je dva sina koji su sa majkom posle smrti Likinijeve(325) pobegli iz nekada slavnog grada Sirmijuma.Iz toga grada oni su preko Bosne pobegli u Zahumlje u otecestvo svoga oca Likinija...Loza koja je od njih vodila dala je prvog blagocestivog cara naseg Nemanju,koji se u monastvu prozvao Simeon."
RUVARCEV LETOPIS:
"Likinije malo prebiv u blagocasti poce muciti Hriscane.Car Konstantin poce Likiniju slati knjige po odabranim slugama moleci Likinija da prestane sa mucenjem hriscana,ali ovaj nije hteo da ga poslusa.Na to car Konstantin posalje svoje vojnike koji Likiniju odsekose glavu.Sin Likinijev Beli Uros vide veliki strah i uzas i pobeze u tvrdu zapadnu stranu u Zahumsku zemlju i tamo je porastao."
O poreklu Likinija se malo zna,rodjen je u Dakiji pa se cesto u enciklopedijama navodi da su mu roditelji bili "dacki ili ilirski seljaci".Za nas je taj podatak vazan jer govori da je Licinije pripadao starobalkanskom, autohtonom stanovnistvu.Medjutim,jedan kljucni argument nam definitivno potvrdjuje srpsko poreklo Likinija.Borba izmedju Konstantina i Licinija je isla u korist ovog prvog,pa je Licinije bio prinudjen da trazi pomoc od "podunavskih varvara" i Zonara nam svedoci da je Licinije potrazio zastitu u Srpskim planinama(Montes Serrorum) koje se jos nazivaju i "sume slovenskih Vana(Venda)".