pitanje je koliko je sam "protestantski moral" uticao na društvene promene, mada je to druga tema, uymi kalvina za primer. mislim da crkva tu nije bila pasivan lakmus papir gde su se ocrtavale posledice događaja.
protestantski popovi su bili smešno sujeverni, od marina lutera pa nadalje tripovali su o nekakvim vešticama sotonama isličnom. inače, među osnovnim metodama za versko vaspitavanje dece bio im je strah od pakla, inače je odnos prema paklu u hrišćanskim konfesijama zanimljiva tema a na primeru protestanata posebno.
što se spc tiče, trenutni raskol ne obuhvata samo domaću politiku, daleko je dublji. teološki fakultet vodi drugačiju crkvenu politiku od sinoda. problem je i viđenje roske i grčke crkve, jedni nas vide bliskije jednima drugi drugima. zatim priče oko ekumenizma, kalendara koji je krajnje vreme da se promeni. ima dosta nerašćićenih pitanja.
lično nisam obožavalac lavrentija ali filareta i amfilohija kada vidim smrači mi se.