ps.Ukradeno od jednog suludog kobasicara zvanog Gete
E Gete je bre legenda. :-) Svi znamo za njegovu knjigu "Jadi mladog Vertera"
ustvari verovatno i ne znaju svi pa cu nesto skinuti sa neta sad o tome.
1774. godine preminuo je francuski kralj, Luj XV, a Gete objavio prvi nemački ljubavni roman - „Jadi mladog Vertera".
Kao što je Evropa plakala nad Rusoovom „Novom Eloizom", sada su svi bili dirnuti nesrećnom Verterovom sudbinom. Gete uobličava osetljivog, bledog, melanholičnog mladića, kojem pripisuje sopstveni datum rođenja. Verter je razočaran u bučno i prazno društvo i želi da se povuče iz njega. Želi da živi bez laži i spletaka.
„Svaki autor slika samoga sebe u svojim delima, čak i kada to ne želi." (Gete)
„Avaj, ta praznina, ta grozna praznina koju osećam ovde, u grudima! - Često pomišljam: nju da ti je samo jednom, jedan jedini put, da stegneš na ovo srce, ispunila bi se sva ta praznina!" („Jadi mladog Vertera")
U Strazburu se upoznao sa Johanom Herderom, koji je došao u ovaj grad zbog operacije na oku. Herder je pobudio u njemu zanimanje za Šekspira, kao i za narodno stvaralaštvo. Francuska vlada Geteu nudi posao, ali on ga odbija, jer želi da ostane „originalni genije".
„Ono što možeš ili misliš da možeš, počni - genije je sačinjen od hrabrosti, snage i magije." (Gete)
Gete ovim romanom stiče ogromnu popularnost, a mladi širom Evrope slede Verterove stope. Zbog toga crkva optužuje Getea da opravdava i propagira samoubistvo, koje hrišćanska nauka zabranjuje i smatra jednim od najvećih grehova. Ali i veliki broj kritičara poriče umetničku vrednost njegovih radova. Kritikuju ga kao prostog podražavaoca grčke antike, kao propagatora nemorala, koji je potpuno ravnodušan prema opštim društvenim i političkim prilikama, a neki mu, čak , zameraju da ne zna ni sopstveni maternji jezik. I u godini koja prethodi Geteovoj smrti, K. Imerman u pismu Ludvigu Tiku, piše: "Moje je mišljenje da oblast prave poezije počinje tek tamo gde Gete (sa malim izuzecima) prestaje."
„Upoznaj samoga sebe? Kada bih se upoznao, pobegao bih glavom bez obzira." (Gete)