Kulturno i istorijsko nasleđe Srba na Kosovu I Metohiji

Major_Djurisic

Početnik
Banovan
Poruka
11
"Свети кнез Лазар и косовски завет"


Главна замисао je да читаоцу приближи лик светог кнеза Лазара кроз народно предање, као и његов утицај на српску историју.
Период у којем је живео кнез Лазар, затим светородну лозу Лазаревића и житије Лазарево, делови богослужења, народног предања, смисао Видовдана и мапа свих богомоља које носе Лазарево име.
 
OPREDELJENJEM ZA CARSTVO NEBESKO NE ODRICEMO SE STARANJA ZA SVOJE ISTORIJSKO POSTOJANJE

Oblast Rasko-prizrenske eparhije, tokom vekova, bila je sredisna zemlja naseg narodnog i crkvenog zivota. Ona je to ostala i posle svih razaranja osvajaca,jer se na njoj nalazi deo najznacajnijeg dostignuca crkvenog graditeljstva, slikarstva i pismenosti do kojih je srpski narod tokom svog istorijskog postojanja i dosao.
 
Kao što i sam naslov kaže, na ovoj temi kosovski Srbi mogu i treba da predstave svoje kulturno i istorijsko nasleđe. Molim diskutante s ''druge strane'' da temu ne spamuju i da ne bude provokacija. Ovde ću sopstvenom inicijativom ili na zahtev korisnika prebaciti i poruke s drugih tema koje se tiču ove. Zato se nemojte čuditi ako se bude ispred ove pojavilo nekoliko poruka, jer se one uvek slažu hronološkim redom. Izvolite...
 
Dobro, ali nemoj više. Nego, da se vratimo na temu.

Visoki Dečani​

Manastir je posvećen Hristu Pantokratoru i Vaznesenju Gospodnjem - Spasovdanu. Manastir Visoki Dečani nalazi se u jednoj udolini pored rečice Bistrice, ispod planinskog masiva Prokletije. Izgradnja crkve Hrista Pantokratora (Svedržitelja) počela je 1327. godine ktitorstvom srpskog kralja Stefana Uroša Trećeg Dečanskog. Glavni majstor bio je fra Vita iz Kotora, a radove je nadgledao arhiepiskop Danilo Drugi koji se trudio o "sazdanju i utvrđenju" crkve skupivši "veliko mnoštvo umetničkih i veštih majstora". Kralj Stefan Dečanski izdao je još 1330. godine ktitorsku povelju kojom je bogato obdario svoju zadužbinu. Posle smrti kralja Stefana, njegovo delo nastavio je njegov sin Stefan Uroš Četvrti Dušan i okončao gradnju Dečana 1335. godine. U vreme turskog robovanja ova carska lavra je opstala, ali u vrlo teškim okolnostima.

Slikanje dečanskog hrama trajalo je od završetka gradnje 1335. pa sve do 1350. godine i radilo je nekoliko grupa najboljih slikara Dušanovog carstva. Po broju likova i scena, kao i ukupnoj oslikanoj povrsini, dečanske freske prednjače u srpskom slikarstvu srednjeg veka.

Ceo tekst imate ovde.

decani-1.jpg


DecaniCrkva2-1.jpg


419px-ManstirDecani-1.jpg


1912_Manastir_Visoki_DeC48Dani-1.jpg
 
Ovo mi je upalo u oči:

''Osnovci iz jednog malog američkog grada Velsvila u državi Juta upoznali su i zavoleli monahe manastira Visoki Dečani preko njihove internet prezentacije. Zatim su odlučili da svojim radom i trudom prikupe skromna sredstva da bi novim prijateljima na dalekom Balkanu poslali nekoliko paketa pomoći, da im se nađe u njihovoj nevolji. Ovaj retko plemeniti primer solidarnosti dece prema monasima rodio se spontano u razredu učiteljice Hajdi Jakobsen, koja je odmah organizovala akciju na koju su se spremno odazvala deca iz svih pet razreda osnovne škole u Velsvilu. Ođednom, na zidovima škole pojavile su se fotografije monaha sa dečanske internet prezentacije i svaki dan je beleženo koliko su deca prikupila sredstava. Posebno je zanimljivo da deca nisu tražila novac od roditelja, već su odlučila da novac sama zarade, kao što je to u Americi običaj. Drugi su se ponudili svojim rođacima i prijateljima da nešto urade za njih i tako zarade novac za monahe. Deca su u slobodno vreme redovno posećivala dečansku prezentaciju i stalno su otkrivala nove slike i tekstove. Posebnu pažnju su im privukle slike iz života i rada dečanskih monaha, pa se na zidovima škole našle fotografije monaha Danila sa teletom u rukama, starog monaha Nikodima stolara i đakona Ilariona koji kuva puding u kuhinji. Deci je bilo posebno zanimljivo kako neobični mladi ljudi u mantijama rade sve one svakodnevne poslove koje su i sami imali priliku da rade u svojim kućama i farmama.''

Ceo tekst

otac_sava_decani_m-1.jpg


wellsville_elementary_letter-1.jpg
 
Istorijski izvori ne potvrđuju tadasnje prisustvo Siptara u vecem broju na zemljistu danasnje Kosovske pokrajine, a toponimija cak izricito dokazuje da ih je moglo biti samo malo.
Dobro je poznato da toponimi u nacelu cuvaju tragove ranije etnicke situacije. Tako, na primer, gradovi Berat, Korca i Podgradec u Albaniji čuvaju svoja stara slovenska imena (prvobitni oblici tih imena bili su Belgrad, Gorica i Podgradec).
Ta su imena nasleđena iz epohe kad je tamo zivelo slovensko stanovnistvo. To znaci da bi i u toponimiji Kosova morao postojati stari albanski sloj, ako je tamo u srednjem veku bilo Albanaca u vecem broju. Međutim, takva pojava potpuno izostaje.
Srednjovekovna bastina olicena je, kad je rec o imenima gradova, isključivo u slovenskim toponimima: Pristina, Prizren, Vucitrn, Pec, Đakovica, Mitrovica, Novo Brdo itd. Imena Lipljan, a po svoj prilici i Klina, antickog su porekla, dakle opet ne albanskog. Najzad, Kacanik i Ferizaj (albansko ime Uroševca) poticu iz turskog vremena. Sve pokazuje da su Albanci u najvecem delu pokrajine novo stanovništvo, naseljeno uglavnom u doba turske vladavine.

Pa na kraju da dodam Siptari na kraju ni dan danas nemaju pravo ili svoje ime za srpsko Kosovo. Nemci su u svojim kartama zapisivali ne retko za nasu teritoriju na svim kartama kao : Amselfeld...

Ili u prevodu zemlja kosova.........., iliti Kosovo polje!!!

A kada bi nasu zemlju prekrstio i nazvao imenom kako bi Siptari nazvali pticu kos pa po njoj i zemlju - onda bi dobio takav naziv koji nikada niko nije cuo u citavoj svetskoj istoriji od postanka prvog istoricara ali i naziv koji bi bio toliko smesan da bi prvo kada cujes pomislio da se radi o nekom - cirkusu.......
 
Poslednja izmena:
Koliko sam ja mogao da primetim, ta kulturna bastina, to istorijsko nasledje i jednih i drugih nije bas i nesto pozamasno, tj. ne treba da budem neki ekspert pa da primetim da na Kosovu nema, niti je ikada bilo nekih impozantnih objekata, tj. neke statuje, nekog velelepnog mosta ili drugog arkitektonskog objekta. Sve su neke crkve, manastiri, kule, i neki stari ali bezvezni mostovi i mali beznacanji objekti... A i sve to, cim ima verski oblik a stariji je od 150 godina ne moze da se prisvoji, jer tada nisu postojale nacije u obliku kakav je danas. Hocu da kazem da vecina ako ne sva bastina pripada vizantu i otomanskoj imperiji a ne srbima i albancima... Spomenite imenom nekog srpskog ili albanskog arhitetektu ko je na Kosovu sagradio neki objekat pandan sistinskoj kapeli ili tadz mahalu pa ajde da se svadjamo... ovako, cini mi se da se upravo iz nedostatka argumenata sve na kraju svodi na "teroriste protiv cetnika."
 

Back
Top