San.

crna_neba

Zainteresovan član
Banovan
Poruka
344
Pricajte o snu.
Kakve veze ima sa memorijom recimo moze biti dobra tema. Voleo bih da procitam misljenja ljudi koji se ne vode linkovima i referencama i knjigama i "zvanicnom naucnom trenutnom mislju vecine naucnika" i da mi se ne prica "sta misli vecina naucnika". Samo o snu. Krajnje subjektivno ako moze.

Ne zelim tvrdnje ("san je ovo ... zato sto ja kazm da je ovo") nego argumente ("iz toga izlazi ... zakljuci sam da ne bude da sam ja reko").

Dal mislite da je san skroz nebitan za filozofiju?
 
Има снова и снова. Најчешће су снови просто испуњење жеља и то смо сви доживели хиљаду пута.

Али повремено наиђе неки сан који излгеда као да неки мудрији део нас размишља о стверима дубљим и ширим, о стварима животним и судбинским. Ови снови су очито у блиској вези са филозофијом. Њих треба издвојити из гомиле обичних снова и посветити им пажњу, тј, размишљање. Мени се не једном десило да ми сан да добру идеју како да разумем неку сложену ситуацију у животу, коју на јави нисам успевала да укапирам.
 
Za filozofiju može biti značajno stanje čoveka koje se postiže u specijalnim prilikama (recimo ratno stanje ili neke velike nevolje) a za koje važi izjava da čovek ne može biti siguran, ne može biti načisto da li se neki događaj dogodio, da li ga je samo sanjao ili ga je jednostavno uobrazio. To bi u stvari bio san na javi.
 
Snovi su legendarni, zato sto u njima mozes sve, kad hoces poletis.

Nemas ogranicenja, sve moze biti realizovano. Jer je sve to samo u umu, u mislima, kao i sve drugo.
Cula i kao kruna um, raspoznavaju detalje, i daju im karakteristike, na osnovu stepena spoznaje.

Najvaznije je sto smatram da ne postoji granica izmedj snova i realnosti.
 
To bi bilo tako kad bi mi upravljali svojim snovima. Tj deo naseg ega koji je i u budnom stanju svestan, "budan":). Ali kolko vidim -- snovi svakoga iznenade -- zato se i zovu "snovi", dakle, snovi nisu "polje za manevar Ega" -- bar ne dela Ega koji je danju svestan, dakle. Da je to tako govori cinjenica sto ne mozemo izazvati san ili upravljati sa njim (osim u specijalnim slucajevima, ali to onda vise n_i_j_e san, zar ne?).
 
Za filozofiju može biti značajno stanje čoveka koje se postiže u specijalnim prilikama (recimo ratno stanje ili neke velike nevolje) a za koje važi izjava da čovek ne može biti siguran, ne može biti načisto da li se neki događaj dogodio, da li ga je samo sanjao ili ga je jednostavno uobrazio. To bi u stvari bio san na javi.

ne svatam:?:
 
Pricajte o snu.
Kakve veze ima sa memorijom recimo moze biti dobra tema. Voleo bih da procitam misljenja ljudi koji se ne vode linkovima i referencama i knjigama i "zvanicnom naucnom trenutnom mislju vecine naucnika" i da mi se ne prica "sta misli vecina naucnika". Samo o snu. Krajnje subjektivno ako moze.

Ne zelim tvrdnje ("san je ovo ... zato sto ja kazm da je ovo") nego argumente ("iz toga izlazi ... zakljuci sam da ne bude da sam ja reko").

Dal mislite da je san skroz nebitan za filozofiju?

Ako tražiš da pričamo o snu 'krajnje subjektivno' onda moraš da prihvatiš i neargumentovane stavove tipa: 'san je ovo ... zato što ja kažem da je ovo'. Za lični stav uopšte nije potreban nikakav alibi.

Dakle... Ja ću sad biti sasvim lična, pa ću reći da je san ono što jesam. 'Carski put u nesvesno' je nepotrebno mistifikovan... Nije prekognicija, niti regresivna autohipnoza. Prilično sam sigurna da snovi predstavljaju ravan mojih želja, nadanja, ili već preživljenih događaja. Ponekad su snovi ideje, zaboravljene na dnevnom nivou, koje, kad se probudim, mogu biti inspirativne za nešto što ću zapisati na papir i podstaći dalju lavinu misli. Simbolika, pak, igra, značajnu ulogu – ne kao banalno tumačenje iz raznih 'sanovnika', već kao polje asocijacija koje samo ja – i niko drugi – mogu da razumem (pod uslovom da sebe dobro poznajem). Sanjam, npr, silazak niz spiralne stepenice i znam da to nije profana simbolika tipa: vrtlog/spirala - kontinuitet, stepenice – prelazak na novu ontološku ravan, ono dole – praiskonska tama, donji svet. Najverovatnije mi je u toku spavanja pao krvni pritisak, ali ... slika i doživljaj mogu biti fini i inspirativni naboj za kreaciju na javi.
Ukoliko san može biti nadahnuće i ukoliko može podstaći kreativnu energiju, zašto ne bi bio bitan i za filozofiju, naročito za domen estetike i filozofije religije? Međutim, kako je san subjektivan doživljaj, krajnje je neuputno da ga tumače oni koji ga nisu sanjali... jer, ne sanjamo svi iste snove.
 
San nam daje priliku da zavirimo duboko u sebe, da vidimo svet kakav jeste, ne izoblicen svescu kao sto ga vidimo u javi. Ponekad kad se probudim osetim kako se iz svog izvornog oblika sve odjednom transkriptuje i ujednostavljuje u neki oblik koji mozemo razumeti i s kojim mozemo rukovoditi. Kao u programiranju, izvorni kod se u nasem mozgu prevodi u izvrsni kod, to jest svest. Cesto mogu i osetiti te simbole i asocijacije koje prevode izvorni oblik u oblik nama razumljiv. Svest nam ne dozvoljava da vidimo svet kakav jeste, jer on je nerazumljiv i prevelik.
 
Mislio sam na izazivanje sna u smislu "to ocu da sanjam" a ne na izazivanje sna u smislu "sad ocu da zaspim i sanjam". Izazivanje sna u smislu "to ocu da sanjam" i taj izazvani san ustvari nije san. San u kome smo svjesni da sanjamo jeste san, al ja za to nisam ni rekao da nije. Zasto za ono kazem da nije san krajnje je logicno: zato sto nije san.
 
Ako tražiš da pričamo o snu 'krajnje subjektivno' onda moraš da prihvatiš i neargumentovane stavove tipa: 'san je ovo ... zato što ja kažem da je ovo'. Za lični stav uopšte nije potreban nikakav alibi.

Dakle... Ja ću sad biti sasvim lična, pa ću reći da je san ono što jesam. 'Carski put u nesvesno' je nepotrebno mistifikovan... Nije prekognicija, niti regresivna autohipnoza. Prilično sam sigurna da snovi predstavljaju ravan mojih želja, nadanja, ili već preživljenih događaja. Ponekad su snovi ideje, zaboravljene na dnevnom nivou, koje, kad se probudim, mogu biti inspirativne za nešto što ću zapisati na papir i podstaći dalju lavinu misli. Simbolika, pak, igra, značajnu ulogu – ne kao banalno tumačenje iz raznih 'sanovnika', već kao polje asocijacija koje samo ja – i niko drugi – mogu da razumem (pod uslovom da sebe dobro poznajem). Sanjam, npr, silazak niz spiralne stepenice i znam da to nije profana simbolika tipa: vrtlog/spirala - kontinuitet, stepenice – prelazak na novu ontološku ravan, ono dole – praiskonska tama, donji svet. Najverovatnije mi je u toku spavanja pao krvni pritisak, ali ... slika i doživljaj mogu biti fini i inspirativni naboj za kreaciju na javi.
Ukoliko san može biti nadahnuće i ukoliko može podstaći kreativnu energiju, zašto ne bi bio bitan i za filozofiju, naročito za domen estetike i filozofije religije? Međutim, kako je san subjektivan doživljaj, krajnje je neuputno da ga tumače oni koji ga nisu sanjali... jer, ne sanjamo svi iste snove.

Koji je to sanovnik koji ti imas, ili neko drugi ko je tebi procitao to, posto mi je jos jedna osoba rekla da u nekom pise da su spiralne stepenice = prelazak na novu ontolosku ravan????:shock::shock::shock::shock::shock:

Duga prica, ali ovo me bas zacudilo... nije mesto da pisem zasto.


Trazim da pricate sasvim subjektivno zato sto se nadam da subjektivno za "vas same" imate neke argumente zasto mislite da je san to sto je. Bas zato sto sam hteo argumente rekao sam subjektivno da pricate = ne vidim zasto to tebi nije jasno? Jer oni "toboz objektivni" samo daju izjave nekih naucnika i ne argumentuju, nego slepo veruju u njih....:-| Subjektivno = svojim recima, argumentovano, a ono sto sam hteo da izbegnem (sasvim jasno) je gomilanje citata ovoga i onoga psihijatra, vadjenje istih iz konteksta, preskakanje "puta do otkrica" i citiranje samog "otkrica" a ne dela dje se pominju argumenti itd. Naravno, ako neki naucnik vas odusevi sa nekim argumentovanim nalazom u koji vi SUBJEKTIVNO verujete, napisite taj nalaz, ali sa argumentima sve zajedno, koji su vas naterali da verujete.
 
San nam daje priliku da zavirimo duboko u sebe, da vidimo svet kakav jeste, ne izoblicen svescu kao sto ga vidimo u javi. Ponekad kad se probudim osetim kako se iz svog izvornog oblika sve odjednom transkriptuje i ujednostavljuje u neki oblik koji mozemo razumeti i s kojim mozemo rukovoditi. Kao u programiranju, izvorni kod se u nasem mozgu prevodi u izvrsni kod, to jest svest. Cesto mogu i osetiti te simbole i asocijacije koje prevode izvorni oblik u oblik nama razumljiv. Svest nam ne dozvoljava da vidimo svet kakav jeste, jer on je nerazumljiv i prevelik.

nisam bas dobro shvatio... kad shvatim komentarisacu. Hvala sto si pomenuo programiranje. Lep zanat:mrgreen:
 
Koji je to sanovnik koji ti imas, ili neko drugi ko je tebi procitao to, posto mi je jos jedna osoba rekla da u nekom pise da su spiralne stepenice = prelazak na novu ontolosku ravan????:shock::shock::shock::shock::shock:

Duga prica, ali ovo me bas zacudilo... nije mesto da pisem zasto.


Trazim da pricate sasvim subjektivno zato sto se nadam da subjektivno za "vas same" imate neke argumente zasto mislite da je san to sto je. Bas zato sto sam hteo argumente rekao sam subjektivno da pricate = ne vidim zasto to tebi nije jasno? Jer oni "toboz objektivni" samo daju izjave nekih naucnika i ne argumentuju, nego slepo veruju u njih....:-| Subjektivno = svojim recima, argumentovano, a ono sto sam hteo da izbegnem (sasvim jasno) je gomilanje citata ovoga i onoga psihijatra, vadjenje istih iz konteksta, preskakanje "puta do otkrica" i citiranje samog "otkrica" a ne dela dje se pominju argumenti itd. Naravno, ako neki naucnik vas odusevi sa nekim argumentovanim nalazom u koji vi SUBJEKTIVNO verujete, napisite taj nalaz, ali sa argumentima sve zajedno, koji su vas naterali da verujete.

Ma jok, nemam sanovnik. Ne koristim priručnike za zavirivanje u sopstvenu dušu.:)
To sa stepenicama je davno ustanovljena simbolika.

Mrzim citiranja i copy/paste "argumentaciju". Bila sam subjektivna. Mogla bih da budem još više, ali ... ne ide. Ne otvaram se baš toliko. :lol:
 
Evo jos:).
Kad duugo ne spavas svet u tvojim ocima pocne da se menja. Pocinjes da se pitas o nekim drugim stvarima, pocnes da mislis dublje. Tvoja svest se polako gasi i pocinjes da vidis svet kakav on ustvari jeste. Sve postaje kao san. Svi dogadjaji, sve sto vidis, kao da vidis prvi put.

Ono sto mi ustvari osecamo, ono sto vidimo kao stvarno je prevod pravog sveta u jedan jednostavniji svet sa jasno naglasenim prioritetima u okviru kog mozemo da delamo i zivimo u stanju svesti. Izmedju pravog, izvornog sveta i sveta u kom delamo postoji taj kompajler:). Pomocu nekih veza, asocijacija, nas mozak imenuje svaki culni dozivljaj u neku bazu podataka i gradi nasu SVEST. Te asocijacije ponekad se mogu zapaziti. Neke predmete ili ljude podsvesno povezujem sa drugim predmetima ili ljudima, ili ih stavljam u kategorije lose, dobro, ovako, onakvo. Tako mi se ponekad sasvim slucajno desi da shvatim da me recimo broj 3 asocira na slovo k (cesto mi se desi da i napisem k umesto 3).

Nisam citirao ili procitao iz neke knjige, ovo je moj licni dozivljaj.
 

Back
Top