Orhan Pamuk - Crveno, Istanbul, Sneg...

Leeman

Zainteresovan član
Poruka
427
Zanima me ovaj pisac vec duze vreme, a nikako da smognem vremena i proucim njegova dela.
Cuo sam razne pozitivne i negativne kritike, sta je vredno procitati od njega ili ne...
Zanima me sta mislite o gore navedena tri naslova, jeste li ih citali, koji je stil njegovog pisanja, jel vise istorijski ili naratorski (isprican).
Svi komentari su dobrodosli, jer planiram da kupim te knjige, a bogami sve su po 15evra, pa da ne kupujem dzabe nesto sto mi se nece svideti.

Kakav je moj knjizevni ukus> mogu ga opisati vrlo vaskolikim, tj. citao sam od filozofije i psihologije preko domace i strane savremene i popularne knjizevnosti, klasike,bestselera i stripova svasta. Na neki nacin me sve zanima, mada mi se cini da najvise uzivam u pricama, manje me zanimaju istorijske cinjenice koliko neka mistika, cisto da vam navedem par omiljenih naslova>

Ivo Andric - Na Drini Cuprija (najbolji roman)
Ivo Andric - Prokleta Avlija (najbolja novela)
Zan Pol Sartr - Mucnina (jedan od najdrazih mi stranih romana)
Paolo Koeljo - Alhemicar (zanimljiv rad koji govori o tome, da ako ne odustanemo od zacrtanog cilja u zivotu on ce se pre ili kasnije ostvariti)
Og Mandino - Najveci Trgovac na svetu, Zvezda Sa Akbara (dve mnogo dobre knjige, imate moju preporuku)
Erih Fromm - Umece ljubavi
Branko Copic - Pripovetke
i jos mnoge druge...

Sto se tice poezije>

Miroslav Antic - cini mi se sve njegove zbirke (Hodajuci na rukama, Garavi Sokak...)
 
Moze malo opsirnije o tematici. Hvala.

Mladi, melanholicni pesnik koji vec godinama zivi u Nemackoj dolazi u debelu tursku provinciju (koja uzgred, veoma podseca na neke "mrtve" gradove u unutrasnjosti Srbije - "mrtve" u smislu da je mnogo mladih otislo, da nista ne radi, da se covek kad seta centrom grada oseca kao u '90-im) kao novinar sa idejom da istrazi seriju samoubistava devojaka. Navodno su sve pocinile samoubistvo zato sto im nije bilo dozvoljeno da pokrivene glave dolaze u skolu. Plus, on ima i licni motiv jer je to grad u kome je ziveo neko vreme i u kome zivi njegova da kazemo, platonska ljubav iz mladosti. U svakom slucaju, razgovarajuci sa stanovnicima grada koji svi zele da ponude svoj insight u situaciju - zasto su se devojke ubile, kakve su njihove price, upoznaje zapravo duboku podeljenost Turske na, uslovno receno, sekulariste i islamiste. Svaka osoba sa kojom razgovara, a likovi su fenomenalni, ima i svoju licnu pricu, cija srz je najcesce pitanje vere, odnosno ateizma. On sam je ateista, zapadnjacki orijentisan, ali nijedno verovanje ne odbacuje lako, ubacuje se u svaku od prica koje cuje na lican nacin, tako da ih i citalac tako prozivljava. Vera i jeste jedna o linija koje drze roman, i to na razlicite nacine - kao motivacija za odredjene postupke, posmatranje sa moralne, politicke strane....
Ne znam da li ovo sve zvuci mnogo konfuzno, nisam bas dobra u prepricavanju, ali ako te jos nesto zanima pitaj. U svakom slucaju knjiga je ostavila jak utisak na mene iz vise razloga a neki su to sto Pamuk ima predivan stil, divno oblikuje misli (tu ima neces istocnjackog u nacinu kako plete recenice, kao da ih vaja nekako, ne znam kako da ovbjasnim), kako prikazuje likove tako da se uzivis u svaki iako si racionalno svestan da su neki miljama udaljeni od tebe, kako uspeva da napravi neke univerzalne dileme od onih koje se cine da su samo lokalne... Ima mnogo razloga. Jedva cekam da nadjem vremena da procitam "Crveno" mada znam da je potpuno druge tematike
 
Ja sam procitla samo "Zovem se Crveno", ( i kupila sam je), moje misljenje je to da je knjiga izuzetna. Itekako je vrijedi imati u svojoj kucnoj biblioteci , jer u opstoj guzvi
hiperprodukcije koja vlada u izdavastvu, kupujemo i citamo mnogo, mnogo nekvalitetnije
knjige od ove. Izuzetan narator sa stilski mozda najljepsim recenicama na koje sam
naisla u zadnje vrijeme. Ako ne kupis, pokusaj bar da procitas, neces se pokajati,
sigurno. Ja se spremam da procitam sve sto je prevedeno od njega ( prijateljica mi je
pricala. da je "Sneg" npr., promjenio neke njene zivotne stavove...). Izgleda da Pamuk
svoju mudrost nesebicno dijeli sda nama. Ja mnogo citam, i kada uporedim neke mnogo
reklamirane i aktuelne pisce i knjige, mislim da mu ni do koljena nisu (a samo sam tu jednu knjigu procitala za sad). :bye:
 
Ferit Orhan Pamuk (Istanbul, 7. lipnja 1952.), turski pisac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2006.

Školovao se na istanbulskom Robert Collegeu, nakon čega na tehničkom sveučilištu upisuje studij arhitekture kako bi udovoljio želji svojih roditelja da postane građevinar ili arhitekt.

Ipak, nakon tri godine odustaje od arhitekture, te se odlučuje u potpunosti posvetiti pisanju. Godine 1976. završava studij novinarstva, a 1985. odlazi u New York, gdje na Sveučilištu Columbia, kao gostujući znanstvenik boravi sljedeće tri godine.

Pamuk aktivno počinje pisati 1974. godine. Već za prvi roman, 'Dževdet-beg i njegovi sinovi' osvaja prestižnu nagradu Milliyet Press. Njegov povijesni roman 'Bijeli zamak' također osvaja mnoge nagrade, od kojih je najvažnija Independent Award for Foreign Fiction koju dobiva 1990. godine.

Književni kritičar New York Timesa tada je napisao: Nova je zvijezda zasjala na istoku – Orhan Pamuk. Upravo se u to vrijeme Pamuk počinje odmicati od striktnog naturalizma, karakterističnog za njegove dotadašnje uratke. Mjesto u pop kulturi 1990. godine osigurava mu roman 'Crna knjiga', jedno od najkontroverznijih i najčitanijih djela u povijesti turske književnosti.

Nakon samo dvije godine, piše scenarij za film 'Skriveno lice', dok njegov četvrti roman 'Novi život' po objavljivanju 1995. godine postaje senzacija i najbrže rasprodan roman u povijesti Turske.

Vrhunac Pamukove međunarodne slave označio je izlazak romana 'Zovem se Crvena' 2000. godine. Misterij, romansa, filozofska promišljanja, te radnja smještena u 16.-stoljetni Istanbul elementi su koji krase ovaj reprezentativni uradak svjetskog postmodernog stvaralaštva. Preveden je na 24 jezika, a 2000. godine osvaja najunosniju književnu nagradu, IMPAC Dublin Award.

Njegov zadnji roman, 'Snijeg' iz 2002. godine propituje konflikt islamizma i zapadnjaštva u suvremenoj Turskoj, a New York Times ga proglašava jednim od najboljih romana 2004. godine.

Samo godinu dana kasnije objavljuje memoarski putopis 'Istanbul', a 2005. osvaja prestižnu 25.000 eura vrijednu njemačku književnu nagradu, Friedenspreis des Deutschen Buchhandels (Mirovna nagrada njemačkih knjižara), kao priznanje za svoje književno stvaralaštvo u kojem se Europa i islamska Turska međusobno prihvaćaju. Ljudska izgubljenost uzrokovana gubitkom identiteta uslijed sukoba islamskih i europskih vrijednosti motiv je koji prožima cjelokupno Pamukovo stvaralaštvo. Riječ o teškim i uznemirujućim djelima, kompleksne i intrigantne fabule, te duboke razrade likova.

Godine 2005. skupina ultranacionalističkih odvjetnika diže tužbu protiv Orhana Pamuka. Povod su njegove izjave u vezi s armenskim genocidom (1915.-1917.) i masakrom 30.000 Kurda u Anatoliji.

Sve su optužbe odbačene 22. siječnja 2006. godine, nakon čega je književnik priznao da mu je namjera bila skrenuti pažnju javnosti na problem slobode govora u suvremenom društvu.

220px-Orhan_Pamuk3.jpg
 
Poslednja izmena:
Pamuk, koji za sebe kaže da je u detinjstvu i mladosti maštao o tome da postane slikar, aktivno se posvetio pisanju 1974. godine. Izdavačka kuća Milijet dodelila mu je 1979. godine nagradu za rukopis prvog romana Dževdet-beg i njegovi sinovi, koji je objavljen 1982, a godinu dana kasnije dobio je prestižnu nagradu koja nosi ime slavnog turskog pisca Orhana Kemala. Iste godine, 1983, iz štampe izlazi Tiha kuća, njegov drugi roman, koji opisuje tri generacije jedne istanbulske trgovačke porodice. Godine 1984. ovaj je roman, preveden na francuski, dobio nagradu Madarali, a 1991. i Nagradu za evropsko otkriće (Prix de la decouverte europeenne). Istorijski roman Bela tvrđava (1985), u kojem je opisana veza između mletačkog roba i njegovog turskog gospodara, proširio je popularnost i slavu Orhana Pamuka i izvan granica Turske. Ova knjiga, čiji je prevod na engleski Njujork tajms pozdravio rečima „Nova zvezda ukazala se na Istoku“, prevedena je na sve velike zapadne jezike. Njegov četvrti roman, Crna knjiga (1990), zahvaljujući svojoj složenosti, bogatstvu i punoći izraza, smatra se jednim od najkontroverznijih, ali i najpopularnijih romana savremene turske književnosti. Na osnovu ove knjige Pamuk je napisao scenario za film Tajno lice, koji je režirao čuveni turski reditelj Omer Kavur. Taj scenario objavljen je kao knjiga 1992. godine. Roman Novi život je za kratko vreme po objavljivanju (1994) postao jedan od najčitanijih savremenih turskih romana. Na izrazito veliko interesovanje, kako u Turskoj tako i u inostranstvu, naišao je njegov istorijski roman o životu i umetnosti osmanskih majstora minijature u kasnom šesnaestom veku, Zovem se crveno(1998), koji je 2003. godine dobio International IMPAC Dublin Literary Award i Prix Médicis étranger 2005. godine.

Godine 1998. Pamuk je, praveći izbor iz napisa u svojim beleškama koje je vodio od rane mladosti, pod naslovom Druge boje: izabrani spisi i jedna pripovetka, zajedno sa do tada neobjavljenom dugom pripovetkom Gledanje kroz prozor, objavio svoje odabrane tekstove, eseje, novinske članke, kritike, reportaže i putopise. Godine 2002. objavio je roman Sneg, a 2003. knjigu tekstova posvećenu rodnom gradu − Istanbul: uspomene i grad. Dobitnik je Nagrade za mir knjižara Nemačke (Friedenspreis des Deutschen Buchhandels) za 2005. godinu. Godine 2006. dodeljena mu je Nobelova nagrada za književnost. Iste godine odlikovan je francuskim Ordenom viteza reda umetnosti i književnosti, a Univerzitet u Vašingtonu dodelio mu je medalju (Distinguished Humanist Medal), koja se bijenalno dodeljuje naučnicima i umetnicima za vrhunska dela i hrabrost.

Orhan Pamuk je počasni član Američke akademije umetnosti i književnosti, kao i Kineske akademije društvenih nauka. Godine 2010. uručena mu je Nagrada „Norman Majler“ za životno delo (2010 Norman Mailer Lifetime Achievement Award).

Knjige Orhana Pamuka prevedene su na više od četrdeset svetskih jezika i prodate u tiražu od više miliona primeraka.



Do sada objavljena dela Orhana Pamuka u izdanju Geopoetike:



1. Bela tvrđava, 2002.

2. Novi život, 2004.

3. Zovem se Crveno, 2006.

4. Istanbul, 2006.

5. Dževdet-beg i njegovi sinovi, 2007.

6. Sneg, 2007.

7. Crna knjiga, 2008.

8. Muzej nevinosti, 2008.
 
U autobusu je sedeo odmah iza vozaca i razmisljao o tisini snega. Tako bi nazvao ono sto je usebi osecao da je to bio pocetak neke pesme. Tisina snega.

Da nije bio umoran od putovanja i da je malo vise paznje obratio na velike pahulje koje su sa neba padale kao pticija pera putnik do prozora mogao bi da predoseti da se priblizava jaka snezna oluja i moza bi jos od pocetka shvatio da je krenuo na putoanje koje cu mu promenuti citav zivot, pa bi se vratio natrag.


Sta ja radim na ovom svetu pomislio je Ka. Ovako izdaleka pahuljice izgledaju tako zalostivo,a takav mi je zivot. Coek zivi, trosi se, nestaje.Pomislio je kako istovremeno i nestaje i biva:voleo je sebe, s ljubavlju i tugom prati je put kojim je poput kakve pahulje napredovao njegov zivot. Njegov otac upotrebljavao je miris posle brijanja –setio ga se. Setio se hladnih stopala u papucama svoje majke koja je u kuhinji spremala dorucak dok je on njuskao taj miris, jedne cetke za kosu, slatkog ruzicastog sirupa zaiskasljavanje koji su mu davali da pije kad bi se nocu probudio kasljuci, kasike u ustima, sih onih malih stvari sto cine zivot, jedinstva snega, pahuljice...
Orhan Pamuk, Sneg
 
....Kao sto je uvek bilo medju turskom laickom burzuazijom strah koji sam osecao nije bio strah od Boga, vec od onih koji u Boga previse veruju....

....Za jednog slikara nije vazna istina predmeta, vec njihov oblik, za romanopisca nije vazan redosled dogadjaja, vec njihov sklop, a za pisca memoara nije bitna autetnticnost dogadjaja vec njena simetrija. Zbog toga, citalac primecuje da dok govorim o sebi pokusavam da pricam o Istanbulu i dok pripovedam o Istanbulu pokusavam da kazem nesto o sebi i odavno je shvatio da su te nevine i nemilosrdne bitke priprema za nesto drugo....


...Međutim, ta moja neuspela veza s verom nije me udaljila od religijskih i metafizičkih tema. Iako u boga nisam verovao onako kako sam želeo, nešto mi je govorilo da On- ako je, kako vele, sveznajući- mora biti vrlo pametan, da će razumjeti zašto nikako nisam mogao poverovati da postoji i da će mi oprostiti.
Razmišljao sam: ako Ga svojim neverovanjem ne budem izazivao, ako to neverovanje ne budem smišljeno koristio protiv Njega, Bog će to razumeti....

Orhan Pamuk, Istambul
 

Back
Top