Dokumenti o Srbima kroz istoriju zapadno od Drine

Q. in perpetuum hibernum

Stara legenda
Poruka
87.669
Evo, sklepano posebno za Ćipura, da uživa.

822. godine, franački hroničar Ajnhard bilježi Srbe:

… ad Sorabos, quae natio magnam Dalmatiae partem obtinere dicitur, fugiendo se contulit.

Što znači Srbi koji drže veliki dio Dalmacije, to najvjerojatnije uključuje Bosnu ili zemlje priobalju na jug.

Ovo što slijedi su Zaključci Crkvenog Sabora u Spljetu iz 925. godine:

Kad su spomenuti biskupi (1) tamo stigli, prođoše kroz dalmatinske gradove i sastadoše se s hrvatskim i srpskim (2) velikašima, pa kad su u Splitu sakupili biskupe i starješine, održaše vrlo svečan sabor. Oslanjajući se na božju pomoć, zaključiše ovdje, da se imaju obdržavati slijedeći zaključci:

[..]

2) Odnosi se na Zahumljane, pratioce kneza Mihajla Viševića, koji - kao gospodar područja stonske biskupije — sudjeluje na saboru.

Istočni romejski imperator Konstantin VII. Porfirogenet (Kōnstantinos VII Porphyrogennētos) je oko 948. godine sastavio svoj čuveni "De Administrando Imperio" ("O upravljanju Carstvom", kod nas poznatiji kao "Spis o narodima"). U 33. glavi (O ZAHUMLJANIMA I ZEMLJI U KOJOJ ONI SADA STANUJU) piše: Oni koji sada tamo žive u Zahumlju, Srbi su iz vremena onog kneza koji je tražio zaštitu u imperatora Heraklija. (Oi de nun ekeise oikoutes Zahloumoi Serbloi tugkanousin). 34. glava (O TRAVUNJANIMA I KONAVLJANIMA I ZEMLJI U KOJOJ SADA STANUJU): Stanovnici su potomci nekrštenih Srba, iz vremena onog kneza koji je odselio iz nekrštene Srbije i zatražio zaštitu imperatora Heraklija...Knezovi Terbounije uvijek su bili pod upravom kneza Srbije. . (He ton Terbouniaton kai Kanaliton hora mia uparhei apo de ton abaptiston Serblon oi ekeise katagontai.) 36. glava (O PAGANIMA KOJI SE TAKOĐER NAZIVAJU NERETVLJANI I O ZEMLJI U KOJOJ SADA STANUJU) kaže: Ovi isti Pagani su potomci nekrštenih Srba iz onog vremena u kojem je njihov poglavar zatražio zaštitu imperatora Heraklija...Nazvani su Pagani stoga što nisu prihvatili krštenje u vrijeme kad su svi Srbi primili krštenje. (Oi de autoi Paganoi apo ton abaptiston Serblon katagontai. Paganoi de kalountai dia to me katadedzantai autous to tate kairo baptistenai ote kai pantes oi Serbloi ebapti-stesan).

1150. godine Ioannes Cinnamos (Jovan Kinam), vizantijski istoričar opisuje Bosnu da je "...od ostale Srbije odijeljena rijekom Drinom, ali da nije potčinjena srpskom velikom županu nego je samostalna sa svojim životom i posebnom upravom." Dakle, srpsko ime ovdje nikako nije državničko, zar ne?

Da vidimo kako spominje Bosnu rimokatolička crkva, 1187. godine Papa Urban III: regnum Serviliae, quod est Bosna. 1188. godine Papa Klement II isto piše: regnum Serviliae, quod est Bosna. To je najvjerovatnije "srpska zemlja, koja je Bosna". Još dva puta spominje ovo rimski papa Grgur IX, 1227. i 1238. godine.

Između 1190. i 1192. godine Stefan Nemanja piše pismo gradu Splitu. "...sabiratelj svih srpskih zemalja [..] Humsku zemlju.."

Humska zemlja je najvažniji dio srednjovjekovne Srbije visokog doba. Demografska istraživanja prikazuju da je trend iseljavanja i širenja na zapad i prema Kosovu i Makedoniji uglavnom bio odatle; to je bio najgušće naseljen dio srpske države i privredno najbogatiji tokom tog perioda. Tu je nastalo Miroslavljevo jevanđelje i njim je vladala udeona srpska dinastija, a kasnije je i postala raško nasljedno dobro. S ovih strana su i Mrnjavčevići i Brankovići.

A sada da vidimo što piše u najstarijoj sačuvanoj verziji Ljetopisa popa Dukljanina, iz 1510. godine, Marko Marulić, hrvatski pisac (prijepis jednog vrlo upitnog djela zapadne književnosti iz početka 13. stoljeća):

Sa starohrvatskog jezika: Od Dalme do Valdemina prozva Hrvate Bile, sto su Dalmatini Nizni. I jos od mista Dalme do Bandalona grada, ca se sada zove Drac, dotle prozva Donju Dalmaciju i to /li/ koje Surbiju, ča jest Zagorje.

Dukljanin je strahovito nejasan - ali da li znači ovo da su Donja Dalmacija, Surbija i Zagorje jedno te isto? Ali u jednom je jasan, i u tome se poklapa sa svim izvorima toga vremena - evo dijela o Srbiji: Srbiju, pak koja se naziva i Zagorje, podijelio je u dvije pokrajine:jednu od velike rijeke Drine prema zapadnoj strani, sve do planine Pini, koju je nazvao još Bosnom. Drugu, pak, od iste rijeke Drine prema istočnoj strani sve do Lipljana i Laba, koju je nazvao Raškom.

Bosanski ban Matej Ninoslav iz prve polovine 13. vijeka, u svojoj povelji Dubrovniku iz 22.03.1240. godine:

A se jeste; ako vjeruje Srbljin Vlaha da se pri pred knezem dubrovackim; ako vjeruje Vlah Srbljina, da se pri pred banom, a inomu Vlahu i inomu Srbljinu da ne bude izma.

On lijepo kaže direktno u pismu, kao i Kulin Ban prije njega - što znači da je i Kulin mislio na Srbe, iako se u njegovoj povelji iz 1189. godine direktno ne pominju. Kao što vidimo, srednjovjekovni Bosanci su Srbi, a Dubrovčani su Vlasi. Ista povelja je ponova izdata još jednom (1234.), pa još jednom 1249. godine. U nekim drugim bosanskim srednjovjekovnim poveljama se spominju "Raguzijanci" i "(Dobri) Bošnjani", što se može objasniti kao regioalni lokalitet - Dubrovčani su etnički Vlasi, a Bošnjani Srbi.

Da citiram bosanskoga bana Stepana II Kotromanića, 15. marta 1333. godine, koji očigledno piše "srpski":

да имамо и дрьжимо до конца свиета непомачно. и за то
ставлю я (господинь) бань Стефань свою златѹ печать, да
ѥ веровано, сваки да знаѥеть и види истинѹ. а томѹи сѹ .д̄.
повелле..а.. двие латинсциа дви српсцие, а све сѹ печа-
тене златиеми печати: двие ста повелле ѹ господина бана
Стефана а двие повелле ѹ Дѹбровници. а то ѥ писано подь

4. maja 1406. godine, plemić Pribisav Pohvalić banice Ane, očito šiše "srpskim": а Прибисав Похвалић дају всакоме знати ере доидох у Дубровник посланијем госпоје банице Анке и госпогије војводинице Катарине Сандаљевице, доних кнезу, и властелем дубровачцијем три листове... писане листом српсцијем... « … s drugim listom srpscim koi ie za ovim listom » i dalje « a drugi list, koi za ovim ide srpski iest pisan ».

Povelja istoga, 9. januara 1407. godine: : « … ovi list srpski » … «… u drugom listu srpskom… » … « u prvom listu srpskom ».

I posljednji put, 15. marta 1409. godine: « ovi list srpski blizu ovogai moga pisan … »

Knez Grgur Vukosalić iz dinastije Nikolića, humskih plemića, u pismu 6. srpnja 1418. godine, zapisuje Srbe u Stonu: Ja knez Grgur Vukosalić daju va s'vidinie vsakomu, kako po navodu zla človika postavih' pri Stonom' na Zablatku carinu, tko godi grede u Ston' ili dubrovčanin' ili vlah' ili sr'blin ili tko ini, i takođe i(z) Stona, da plaća carinu....koi gredu priko moe zemle u Ston', koliko koi gredu i(z) Stona priko moe zemle, i za to svrgoh ju..

Hajmo vidjeti što 20. septembra 1434. godine kaže jedan hrvatsko-bosanski udeoni vladar. U pitanju je Grgur Vojsalić, od Hrvatinića: i u vsem’u zemih zastamo, u dr’zan’ju ili Sr’blinu ili Vlahu.

Dubrovački Trgovac Pirko Boljesaljić, Srebreničanin (istočna Bosna), 20. februara 1438. godine u pismima svom rodnom gradu naziva lokalno stanovništvo Srbima: I a Pirko govorah / kao imate sa mnome pravdu ali krivinu, da me veete, Serbli, bezakono.

Nad grobom Svetog Save hercegovački vojvoda Stefan Vukčić iz dinastije Kosača se proglašava 1449. godine: milostiju boziom herceg od svetog Save, gospodar humski i primorski, veliki voevoda rusaga bosanskoga, knez drinski i k tomu. Zahumljem je nepune dvije godine, sjetimo se, upravljao Sveti Savo.

Nasljednik Svetosavskog prijestolja i pretendent, Vladislav Hercegović, izdaje povelju 25. avgusta 1451. godine: I joste zapisuju hocu i trvdju, da – dopustiv meni Gospod Bog gospoctva – da nisam voljan, ni da mogu, nikada zabraniti ni zaustaviti ni jedne moje ljude, ni Vlahe ni Srblje, slobodno hoditi u Dubrovnik, trgovati tako soli kako ine trge i vse ine svoje posle slobodno opraljati ; pace, ni ine gospod eljudi da nisam voljan preko nasega kotara ustaviti, ni braniti hoditi slobodno svojimi trzi i s nimi opravami u Dubrovnik [..] da nisam voljan, ni da mogu uiiniti gabelu od prodaje soli nigdie u vsem nasemu kotaru, razma od onih gde su naredila gospoda stara prva, bosanska i srpska , a toj jest: jedno u Drivih, a drugo u Dubrovniku, tretje u Kotoru, cetvrto u Zeti, u svetoga Srdja na Bojani.

14. aprila 1454. godine Herceg Stevan Vukčić izdaje povelju Dubrovčanima: takodje tko se god ugovori dubrovcanin ali trgovac dubrovacki za ponesenje karvana ali koga god ponosa, da ga nie volian svrci drugi ni Vlah ni Srbin do mesta, dokla se oni bude na miô.

1481. godine prvi turski zapovjednik Hercegovine odmah bilježi stanovnike svoje teritorije. U pitanju su "Srbi".
 
Koliko je bilo pravoslavnih crkava u Bosni prije dolaska Turaka???

0 ili ako ti je lakše nijedna....

Daj ne lupetaj....
U današnjoj Hercegovini (nekadašnjoj Travuniji ili Zahumlju) osnovane su prve eparhije autokefalne srpske crkve..
Jedan deo zemalja u zaleđu Dubrovnika, su srpski kraljevi prodavali Dubrovačkoj republici (i te teritorije su čišćene od pravoslavaca), a kada su Kotromanići osvojili Hum, oni su načelno priznali supermaciju Rima, samo zbog moćne Ugarske iako je u današnjoj BiH oduvek bilo i bogumila (njihov broj tamo je naglo skočio posle proterivanja iz Bugarske i Raške) i pravoslavaca.
I ta oštra podela na rimokatolike i pravoslavce nije vladala kao danas, nisu se toliko ni udaljili u običajima, i više je zavisilo od samovolje vladara, političkih interesa i prilika kako će odvijati verska podela. A koliko je jak bio kult Svetog Save može ti ilustrovati činjenica da se Tvrtko krunisao u Mileševi, a Stefan Vukčić proglasio za hercega od Svetog Save..
 
srbi su bili prisutni na tim podrucjima i pre turaka i za to nisu potrebne crkve jer postoje dokumenti .neutralni ,znaci ni srpski ni hrvatski. od primanja hriscanstva na tim prostorima i raskola crkava pa do prodora turaka je jako kratak period da bi se neki veci tragovi sa crkvama mogli uraditi.bilo je nekih manastira u dalmaciji i pre turaka.naravno i katolickih hramova.ipak su to bile zemlje mlecana,austrijanaca koji su bili katolici.da ne kazem da su turci krcili sve sto je bilo hriscansko pred sobom pa tako i verovatno je dosta i jednih i drugih crkava unisteno bez traga.ali postoje dokumenti o narodima koji su bili tamo.oni su mnogo validniji...ebi ga aja sofija u carigradu je bio najveci pravoslavni hram.sad je dzamija.ali postoje dokumenti da je to ipak bila hriscanska crkva.
 
srbi su bili prisutni na tim podrucjima i pre turaka i za to nisu potrebne crkve jer postoje dokumenti .neutralni ,znaci ni srpski ni hrvatski. od primanja hriscanstva na tim prostorima i raskola crkava pa do prodora turaka je jako kratak period da bi se neki veci tragovi sa crkvama mogli uraditi.bilo je nekih manastira u dalmaciji i pre turaka.naravno i katolickih hramova.ipak su to bile zemlje mlecana,austrijanaca koji su bili katolici.da ne kazem da su turci krcili sve sto je bilo hriscansko pred sobom pa tako i verovatno je dosta i jednih i drugih crkava unisteno bez traga.ali postoje dokumenti o narodima koji su bili tamo.oni su mnogo validniji...ebi ga aja sofija u carigradu je bio najveci pravoslavni hram.sad je dzamija.ali postoje dokumenti da je to ipak bila hriscanska crkva.

neko te je malo obmanuo, ali ništa čudno..

nijedna pravoslavna crkva nije bila na području bosne a još manje u dalmaciji, samo su neke napravljene na starohrvatskim katoličkim crkvama, pa se poslje lažiralo kao da su pravoslavne..
 
neko te je malo obmanuo, ali ništa čudno..

nijedna pravoslavna crkva nije bila na području bosne a još manje u dalmaciji, samo su neke napravljene na starohrvatskim katoličkim crkvama, pa se poslje lažiralo kao da su pravoslavne..

nisam nista tvrdio sto posto ali znam da je manastir krka podigla sestra cara dusana jelena 1350. godine a to je 39 godina pre kosovske bitke.a manastir krupu su podigli monasi iz bosanske krupe 1317 znaci jos ranije..za to postoje dokumenti i nisu gradjeni na nikakvim katolickim hramovima. a znam i za crkvu ruzicu u lici koja je jos starija od ovih manastira .ne znam tacno koje godine je podignuta ali u pitanju je dvanaesti vijek.to je sto se tice dalmacije a za bosnu sam rekao da nemam podataka ali potrudicu se da provjerim.
 
neko te je malo obmanuo, ali ništa čudno..

nijedna pravoslavna crkva nije bila na području bosne a još manje u dalmaciji, samo su neke napravljene na starohrvatskim katoličkim crkvama, pa se poslje lažiralo kao da su pravoslavne..

Ajde sada da izvineš stvarno lupetaš, kako može biti nešto manje od nijedne? :confused:

Ne znam niti jednu koja je građena na starohrvatskim katoličkim crkvama niti da se lažiralo, možeš li pojasniti?

Ja te pitam lijepo koji dio Bosne te interesira.

nisam nista tvrdio sto posto ali znam da je manastir krka podigla sestra cara dusana jelena 1350. godine a to je 39 godina pre kosovske bitke.a manastir krupu su podigli monasi iz bosanske krupe 1317 znaci jos ranije..za to postoje dokumenti i nisu gradjeni na nikakvim katolickim hramovima. a znam i za crkvu ruzicu u lici koja je jos starija od ovih manastira .ne znam tacno koje godine je podignuta ali u pitanju je dvanaesti vijek.to je sto se tice dalmacije a za bosnu sam rekao da nemam podataka ali potrudicu se da provjerim.

I stari Dragović iz 1395. godine, Stefan Lazarević.
 
@Глагољица:

Какве везе има првославље са Србима и српским именом? У Босни и Херцеговини је итекако било и православаца и православних храмова, него те питам само какве то везе има, када знамо и да је династија Немањић пореклом католичка, као и то да је "граница" утицаја Рима и Цариграда била у много даље према истоку него што је данас? Читаве области Зете и Захумља су поправослављиване први пут за време Немањића, а знамо да су тамо никле прве српске државе.
 
nabroji mi samo jednu pravoslavnu crkvu u Bosni prije dolaska Turaka??

(znaš kako izgleda BiH, pa bez hercegovine to je Bosna :) )

p.s. nemoj se izmotavat nego napiši

zahvaljujem...

p.s.2. ako ti je lakše napiši koja je najstarija pravoslavna crkva u Bosni??

Znači moderni pojam zemljopisne Bosne, OK.

Manastir Tavna (kod Bijeljine).

I? Što si htio reći?
 
Поново питам Глагољицу какве везе имају православне цркве са српским становништвом, када знамо да у пред-Немањићком периоду огроман део Срба није био источно-православан?

Можда можеш слободно рећи и већина. :roll:
 
Можда можеш слободно рећи и већина. :roll:

Па чекај, зар није тако? Немам овде тачне податке, али био је и период када су границе јурисдикције Римске патријаршије биле далеко даље према истоку, ближе Бугарској.

Чак и када је главница српске државне територије била у православљу, њени владари су и даље имали честе контакте са папом и преговоре о преласку на римокатолицизам, од Стефана Првовенчаног, до цара Душана.
 
Па чекај, зар није тако? Немам овде тачне податке, али био је и период када су границе јурисдикције Римске патријаршије биле далеко даље према истоку, ближе Бугарској.

Чак и када је главница српске државне територије била у православљу, њени владари су и даље имали честе контакте са папом и преговоре о преласку на римокатолицизам, од Стефана Првовенчаног, до цара Душана.

Био сам озбиљан. Чини ми се да ниси уопште прочитао онај мој обиман пост на теми о Србима католицима.

Православље се усталило у Србији и околишју тек у 16. веку, и од тада се може и рећи да је малтене јединствено са тзв. "Српством" - тек тада је католичанство у српским земљама искорењено.
 
Znači moderni pojam zemljopisne Bosne, OK.

Manastir Tavna (kod Bijeljine).

I? Što si htio reći?


Poznato je da su sa Turcima između 1500 i 1600 u opustjele Hrvatske krajeve i zapadnu Bosnu stigli Vlasi a ne Srbi, postoje mnogobrojni pismeni pa čak i usmeni dokazi koji govore tome u prilog, zanimljivo je da se Srbi pojavljuju odjednom niodkud poslje 1800 a Vlasi iscezavaju kao da ih nikad nije ni bilo, jeli Srpska pravoslavna crkva uspjela po diktatu iz Pečke patrijarhije asimilirati Hrvatske pravoslavne Vlahe potpuno ili u njima još ima Vlaškog duha koji ce se oduprijeti velikiosrpstvu...!?

a te vukove gluposti srbi svi i svuda su vas i doveli tu di jeste, da i ono što je vaše (Kosovo) nije više vaše...
 
Poznato je da su sa Turcima između 1500 i 1600 u opustjele Hrvatske krajeve i zapadnu Bosnu stigli Vlasi a ne Srbi, postoje mnogobrojni pismeni pa čak i usmeni dokazi koji govore tome u prilog, zanimljivo je da se Srbi pojavljuju odjednom niodkud poslje 1800 a Vlasi iscezavaju kao da ih nikad nije ni bilo, jeli Srpska pravoslavna crkva uspjela po diktatu iz Pečke patrijarhije asimilirati Hrvatske pravoslavne Vlahe potpuno ili u njima još ima Vlaškog duha koji ce se oduprijeti velikiosrpstvu...!?

Ево овако. То су највеће глупости које се могу пронаћи о Србима "западно од Дрине", и овај одговор не пишем да би га ти разумео, или да бих тебе убедио, већ да га неко ко га буде читао запамти како би и сам могао да одговори на овакве "доскочице".

Кажеш "познато је да су дошли Власи, а не Срби". По чему је то њему познато? Па по томе што су аустријски извори те досељенике упорно називали власима, и што то чине многи католици све до 19. века. Чак и ти сами власи који прелазе на римокатолицизам, своје бивше сународнике почињу да зову власима. По тој логици, рецимо, ни Хрвати нису Хрвати, него Латини, јер православци све до 19. века хрватску популацију Херцеговине, Босне и Далмације зову "Латинима", али нема везе.

Такође ти нису познате ни околности оног времена, ни пракса аустријских хроничара. Да јесу, знао би да Аустријанци о српском учешћу у Великом Аустријско-турском рату говоре као о "Климентима и Албанцима", да Арсенија Црнојевића називају "албанским патријархом" и "патријархом Климената", а да о Сеоби Срба 1690-1691 говоре као о сеоби "Рајца и Албанаца". Тек од давања Царских привилегија, па све до 19. века, говоре о "Илирима". По тој "логици" испада да није ни било никакве Сеобе Срба, и да су се на југ и центар Угарске населили "Клименти и Албанци" који су "мистериозно нестали" у 19. веку.

Најобичније глупости. Ради се једноставно о немарности, и о не придавању значаја именовању појединих народа.

А што се тиче самих влаха који долазе на запад. Шта они раде и одакле долазе?

1) Долазе махом из Зете, Херцеговине, Рашке.

2) Са собом шире српски језик и његову границу померају далеко на северозапад.

3) Долазе носећи српска имена и српска презимена.

4) Долазе преносећи српску епику и митологију, певајући уз гусле о Немањићима, Косову, Лазару, Милошу, Смедереву, Марку Краљевићу.


Дакле, имамо да ти "власи" долазе са простора на којем су живели Срби, носе српска имена, говоре српски језик и преносе српску културу и традицију. :confused:

Па какви су то онда "власи"? Да ли је реч о романофоним Власима који имају романска имена, и говоре романски језик? Где им се тај језик "изгубио"?

Одакле им српски језик? :confused: Чули га од Хрвата међу које су дошли? Бесмислица, Хрвати су тада говорили чакавицом.

Да ли су то власи у смислу Душановог законика, номадски сталеж и уопште име за сељаке-сточаре, или се ради о некаквим Румунима који су напрасно полудели јер им је "Српска православна црква тако рекла"?

Интересантно је и то да хрватски кругови негирају постојање СПЦ пре 1920, и дотадашњу српску цркву у Хрватској називају "грчком", због тога што су тада римокатолици о њој писали као о "грчко-православној", "грчко-шизматичкој", "грчко-несједињеној". По овој логици испада да су ти сами "власи" чим би постали попови у "грчкој" цркви, почели сами себе да убеђују да су Срби! Комедији никад краја.

А ја теби постављам неколико питања, па да видим да ли ћеш знати на њих да одговориш:

1) Пошто је маса тих "влаха" дошла са простора некадашњег Захумља, Зете и Рашке, да ли то значи да су Захумље, Зета и Рашка били влашке земље у средњем веку? Да ли то значи и да данашњи Срби у Србији нису Срби, него власи?

2) Зашто ти "власи" негују вековима српску културу и традицију, на српском језику, и због чега су творци најквалитетнијег дела српске усмене књижевности, српске херојске епике?

3) Пошто је простор Шумадије и уопште централне Србије константно пустошен, па насељаван становништвом из Црне Горе, Херцеговине и Босне у периоду 17-18. века, да ли то значи и да су данашњи Србијанци такође власи? Како то да ти "власи" нису пренели влашки језик и влашко име у Србију, ако су се пре 19. века нису звали власима?

4) Када су икада ти "власи" сами себе писмено називали власима, у смислу романофоног народа, различитог од словенског живља?

5) Да ли ово значи да данашњи Срби у Војводини нису Срби, већ мешавина Влаха и Илира, јер су староседелачки Срби Војводине називани Илирима, а колонисти из БиХ и Хрватске (по теби) "власима"?

6) Да ли то значи да су Срби западне Славоније и централне Угарске заправо Шиптари, јер их аустријски извори називају "Албанцима"?

a te vukove gluposti srbi svi i svuda su vas i doveli tu di jeste, da i ono što je vaše (Kosovo) nije više vaše...

Хајде ћути, и не петљај политику. Какве везе Косово има са целом овом причом? Немој да тролујеш.

А Вук је био све само не глуп. Он је био поштен, вредан и марљив списатељ који је по сваку цену писао истинито и који је радио у служби науке, а не српских националних циљева, који у оно време нису ни били дефинисани. Да није тако, не би га онако одушевљено дочекивали по Дубровнику и Загребу. Вук Караџић је био почасни грађанин Загреба, а у самом Дубровнику су га грађани дочеали као свога, иако је о њима писао као о Србима.

Вук Караџић сведочи да се на простору данашње Србије, Црне Горе, БиХ, Хрватске и Мађарске сво православно становништво назива Србима, и да, осим оно мало Грка и Цинцара, не говоре други језик до српски. Вук такође сведочи да се католици и муслимани тог простора не зову Хрватима, осим оно мало Хрвата по северозападу Хрватске и по острвима, где је опстао чакавски хрватски језик. У Вуково време, прост католички свет Херцеговине, Далмације, Славоније и већег дела Хрватске уопште није знао за хрватско име, нити су себе звали Хрватима. Управо због тога је и говорио да је реч о Србима-католицима, јер говоре српски језик, имају многе (готово све) елементе српске културе, и себе не зову другим националним именом.

А у Вукова сведочења немамо разлога да сумњамо. Неко би можда могао да каже да је Вук погрешио (али и то би требало доказати), али да је лагао и писао глупости, то не. Вуков кредибилитет на овом пољу је непољуљан.
 
fy....
Naseljavanje Hrvatske pravoslavcima poprimilo je prve veće razmjere za vrijeme austrijsko-turskog rata od 1591. do 1606. godine, dakle, početkom 17. stoljeća ili prije 400 godina, ali ti pravoslavni useljenici nisu bili Srbi nego pretežito Vlasi. Ti Vlasi potjecali su iz Bosne, Dalmacije i Crne Gore, i prije turskih osvajanja nisu bili pravoslavci nego katolici i patareni koji su na pravoslavlje prešli tek pod osmanskom okupacijom jer je pravoslavna crkva imala jedina od kršćanskih Crkava povlastice u Carstvu te su pravoslavci dolazili pod njenu zaštitu, a pravoslavne Crkve uživale su zaštitu od sultana tako da su pravoslavci automatski uživali zaštitu. Zato su mnogi prelazili s katoličanstva i patarenstva na pravoslavlje kako bi bili zaštićeni pred islamom.

Do 1690. pravoslavni (nesrpski) doseljenici u Hrvatsku nisu imali zakonito priznatu pravoslavnu Crkvu na hrvatskom području, ali su pravoslavci imali pravo na „ujedinjenje“, te je tako nastala Grko-katolička Crkva koja je priznavala papu, i koja predstavlja jedinstveni dio Rimokatoličke crkve, s pravom na zasebni pravoslavni (istočni) crkveni obred. Grkokatolici nisu, dakle, Srbi. Na taj način su pravoslavci naseljavani na Žumberku između Zagreba i Karlovca, i postali su članovi Grko-katoličke crkve. U Liki, na pr., kako piše Šime Balenović, došlo je do čudne simbioze katolika s pravoslavcima jer često nije na tome području bilo rimokatoličkog svećenika pa je svetu misu i za katolike održavao pravoslavni pop Nikola Uzelac. Poslije je pop Uzelac položio zavjet rimokatoličkom sinjskom biskupu Glaviniću, pa su gotovo i svi pravoslavci njegove župe i toga ličkoga područja prešli na katolicizam, ali i oni koji su ostali pravoslavci osjećali su se Hrvatima, i to sve do 1878. godine, jer su se te godine na međunarodnom političkom planu dogodile važne promjene.

Godine 1878. je na Berlinskom (mirovnom) kongresu jurisdikcija nad Bosnom i Hercegovinom od strane svjetskih sila prenijeta s Osmanskog Carstva na Austro-Ugarsku Monarhiju, što je velikosrpskim agitatorima otvorilo širom vrata da u Bosni i Hercegovini vrbuju pravoslavce za Srpsku pravoslavnu crkvu u Srbiji, i za prelazak u korpus srpskog naroda. Tada su po uputama velikosrpskog ideologa i pisca tajnog plana o stvaranju „Velike“ Srbije, Ilije Garašanina, u Bosnu odlazili tajni agenti srbijanske obavještajne službe koji su među pravoslavcima vodili propagandu putem letaka, knjiga, novina, upućivanjem srpskih učitelja u Bosnu na trošak srbijanskog državnog proračuna, i popova SPC.

Mađari su pak, kako bi oslabili oporbeni položaj Hrvata, pokušali na svoju stranu pridobiti dio stanovništva u Hrvatskoj, i to pravoslace, a ideju hrvatske državne neovisnosti ugarske vlasti prikazale su kao opasnu. Iako su Mađari bili upoznati s velikosrpskom ideologijom, i bili svjesni opasnosti koja iz nje vreba i za njih (južnu Ugarsku/Vojvodinu), radije su išli svjesno oslabiti položaj Hrvata u Austro-Ugarskoj Monarhiji time što pružaju pomoć velikosrpstvu, samo zato da to bude na štetu Hrvata. Kako su pravoslavci u Hrvatskoj mogli dobiti istaknutije položaje samo ako se odreknu hrvatstva, pripadnosti hrvatskom narodu, mnogi su počeli napuštati pravoslavnu Crkvu pod jurisdikcijom u Slavoniji i Dalmaciji, i počeli su se postupno izjašnjavati Srbima koji u Hrvatskoj do 1918. nisu imali Srpsku pravoslavnu crkvu. Međutim taj proces posrbljivanja hrvatskih pravoslavaca tekao je sporo, čak i nakon što je u Hrvatskoj 1887. osnovana probeogradska Srpska samostalna stranka (SSS). Proces posrbljivanja hrvatskih pravoslavaca počeo je teči ubrzano stvaranjem politilke stranke Hrvatsko-srpska koalicija (H-SK), da bi proces konačno bio završen 1920. godine, nakon osnivanja jugoslavenske države.
 
i još malo... ;)

Što se tiče pravoslavnog dijela stanovništva Hrvatske odnosno hrvatskih zemalja do 1918. godine, ono je bilo vlaškoga i cinarskog etničkog podrijetla. Gradsko pravoslavno stanovništvo u Hrvatskoj je bilo pretežito cincarskoga podrijetla, a seosko pravoslavno stanovništvo je bilo pretežito vlaškoga podrijetla. Na području današnje Republike Hrvatske su prije Prvog svjetskog rata i 1918. godine djelovale isključivo sljedeće pravoslavne crkvene organizacije:

- Metropolija u Srijemskim Karlovcima, zadužena za hrvatske zemlje
Slavoniju, Srijem i Zagreb, zatim,
- Bosansko-hercegovačka autonomna pravoslavna Crkva, ovisna o
ekumenskom patrijarhu u Carigradu, i
- Pravoslavna crkva u Dalmaciji, ekumenski ovisna o metropoliji u
Bukovini (dio Rumunjske koji se tada nalazio u Ugarskoj).
 
Ајде ти пријатељу напиши нешто својим речима. Ја ти састављам одговор пола сата, а ти га ни не прочиташ, него само прекопираш гомилу текста, и сад ја то треба да читам и оповргавам. Немам паметнија посла.

У питању је цитат Савића Марковића Штедимлије, заговорника хрватства у Црној Гори, следбеника хрватских шовена и србофоба Анте Старчевића и Јосипа Франка, и усташе у Другом светском рату, преузет са blog.hr Povijest pravoslavaca u Hrvatskoj.

Не пада ми на памет да се расправљам са усташким идеолозима, или да чешљам кроз њихову пропаганду. А ти се срами што их цитираш на овом форуму, и још их ни не потписујеш, већ то представљаш као неки "неутралан текс".

Боље одговори на ово:

А што се тиче самих влаха који долазе на запад. Шта они раде и одакле долазе?
1) Долазе махом из Зете, Херцеговине, Рашке.
2) Са собом шире српски језик и његову границу померају далеко на северозапад.
3) Долазе носећи српска имена и српска презимена.
4) Долазе преносећи српску епику и митологију, певајући уз гусле о Немањићима, Косову, Лазару, Милошу, Смедереву, Марку Краљевићу.
Дакле, имамо да ти "власи" долазе са простора на којем су живели Срби, носе српска имена, говоре српски језик и преносе српску културу и традицију. :confused:

Па какви су то онда "власи"? Да ли је реч о романофоним Власима који имају романска имена, и говоре романски језик? Где им се тај језик "изгубио"?

Одакле им српски језик? :confused: Чули га од Хрвата међу које су дошли? Бесмислица, Хрвати су тада говорили чакавицом.
 
Глагољица, да ли си ти усташа?

Ако ниси, зашто преносиш цитате усташких извора, усташке пропаганде, и због чега си поборник усташке теорије негирања српског народа на тлу Хрватске?
 
Глагољица, да ли си ти усташа?

Ако ниси, зашто преносиш цитате усташких извора, усташке пропаганде, и због чега си поборник усташке теорије негирања српског народа на тлу Хрватске?

hemfri,

ja san ti hrvat pravoslavac niko od predaka se nije osjeća kao srbin i zato mi smeta ta velikosrpska propaganda...

preci bili u partizanima a ja u domovinskom ratu..

a jesi ti četnik?
 

Back
Top