Da li morate imati "fond za crne dane" ili volite da imate sve potrebno za ugodan zivot a u fond ostavite samo ako nešto novca pretekne od svega kupljenog?Mozda ste i od onih kojima nikad ništa ne ostane bez obzira kolika su primanja ili se odričete mnogo toga da bi imali uštedjevinu?Kako gledate na novac i sta vam i koliko on zapravo znaci?
Ja sam u ratu bila svjedok kako "životne uštedjevine" gore preko noci,kako vrijedi jedna kokoška više nego kristalni luster,kako za prsten sa kamenom dobijes djeciju hranu i plastičnu flašicu.Mislila sam tada i zaklinjala se da cu ako ikad vise budem u prilici imati i steci sve trositi samo na zivot,provod i stvari koje se pamte i koje niko ne može zapaliti.
Danas vidim koliko sam lagala sebe,opet moram imati fondove,opet mi trebaju skupi cilimi,opet najviše štedim na provodu i sopstvenom uzivanju.Znači li to da iskustva po tom pitanju nisu puno bitna,jednostavno neko je ovakav a neko onakav?
Ja sam u ratu bila svjedok kako "životne uštedjevine" gore preko noci,kako vrijedi jedna kokoška više nego kristalni luster,kako za prsten sa kamenom dobijes djeciju hranu i plastičnu flašicu.Mislila sam tada i zaklinjala se da cu ako ikad vise budem u prilici imati i steci sve trositi samo na zivot,provod i stvari koje se pamte i koje niko ne može zapaliti.
Danas vidim koliko sam lagala sebe,opet moram imati fondove,opet mi trebaju skupi cilimi,opet najviše štedim na provodu i sopstvenom uzivanju.Znači li to da iskustva po tom pitanju nisu puno bitna,jednostavno neko je ovakav a neko onakav?