Dobar dan svima.
E pa ovako da i ja nešto kažem
Krenula sam iz BG-a 27/04 uveče (voz BG-Thess u 22.20) i stigla 28/04 oko 13.15. Put nije bio strašno naporan kako sam očekivala. Ono što nisam znala a što mi niko nije rekao je da carinik uzima pasoše a ona ti juriš svoj pasoš u nekoj kućici koja se nalazi na stanici. Ja pojma nisam imala pa me je carinik jurio po vozu da mi vrati pasoš, i lupao me po glavi sa njime
. Sedela sam opušteno dok je voz kretao i samo sam čula kako me neko doziva, izletela sam napolje i videla istog čiku koji mi je uzeo pasoš kako trči kroz voz izgovarajućiu moje ime sa sve onog Đ.
Vratio mi je pasoš i malo me lupio po glavi više u šali. U kupeu smo bili kao u najcrnjim vicevima ja, jedan Albanac (Iz Lipljana, koji ima 32 god i koja zna 10 reči na srpskom) i jedan Englez (koji predaje engleski u Atini).
Pre kretanja na putovanje sam se raspitivala za vozne karte i svi su mi rekli da nema potrebe da jurim nekog da mi kupi karte sigurno ću ih naći. Kada sam stigla u Solun, isti Albanac mi je pomogao da iznesem kofer iz voza i da se raspitam za karte. Na železničkoj stanici je bilo par hiljada ljudi
. Kada smo pitali "ljubazna" gospodja koja ne zna (niko ne zna) engleski nam je rekla da prvi voz imam oko ponoći, znači za otprilike 10 sati. Imala sam osećaja da mi se u tom trenutku Solun sručio na glavu. Zamolila sam svog nosača kofera da uzmemo taksi i odemo na autobusku stanicu da vidimo tamo za bus. Otišli smo tamo, i našli bus za 15.20h. I tamo je bila užasna gužva ali sam u poslednjem trenutku našla kartu. Stigla sam u Atinu oko 23h. Znači Beograd - Atina otprilike 24 sata. To će biti verovatno poslednja takva avanutura u mom životu
.
To je samo deo moje priče, a da ne pominjem kakav me hotel sačekao, tj kakav mi je hotel uvalila naša agencija iz Beograda po izgovorom "jeste blizu Omonije, jeste 2 zvezdice, ali je ok". Kapiram 2 zvezdice u Beogradu i 2 zvezdice u Grčkoj, u EU, niej isto pa sam pristala, jer svake godine idem u Hanioti u vilu "Tambos" koja je D kategorije i koja je čista i prostrana kao jednosoban stan. Ali sam eto pogrešila....Sreća da je to bilo samo prenoćište i da sam se već sutra preselila u normalan hotel.
Najsmešnije je bilo naredno jutro kada sam se iz tog šugavog hotela prebacivala u moj hotel koji je bio odavno već bukiran. Rano jutro oko 8 sati ja idem po onim uličicama onako neispavana, umorna, razbarušene kose sa svojim veliiikiiiim koferom i spuštam se na Karaiskaki skver. Na dnu ulice vidim bus koji se polako penje ka meni. Prvo vidim piše "Lasta" a onda vidim beogradske tablice. Počinjem sva ozarena da mašem vozaču a on me gleda sav u šoku verovatno se pitajući da li sve u redu samnom. Pojma nemate kakos am srečna bila. I setim se našeg srpskog prepoznatljivog "simbola" mahnem mu i pokažem 3 prsta
. Kad je čovek uhvatio da maše i da svira, pa našoj sreći nije bilo kraja. I odmah mi je bilo bolje
Moja preporuka je da vam neko pomogne da kupite karte, agencija iz Soluna koju možete naći na netu, red vožnje za vozove postoji na netu takodje, ili da imate nekog ko će vam pomoći i kupiti karte, a ne da idete na bum kao ja pa vam put presedne. Mada možda sam ja jedna od milion ljudi kojoj se ovo desilo a da se u principu ne dešavaju ove stavri.
Da, da napomenem, da ne zaboravim, karta za voz košta 35e, što i nije tako strašno.
Tako...
Ako nekome trebaju još neke informacije, tu sam da pomognem.
PUNO POZDRAVA SVIMA.