Puno hvala na lepim zeljama.
Moram da priznam da se stvarno osecam sretno i zadovoljno. Svaki dan jedva cekam kraj radnog vremena samo da idem kuci. I kada dodjem, nigde mi se ne mili da idem. A kada dodje vikend, nema nikog sretnijeg od mene, bez obzira da li je leto ili zima, kisa ili sneg. Sta da vam kazem kada mi poslednje zime nije bilo tesko ni da svaki dan po tri puta cistim sneg.
Ma divota. Stvarno 100% uzivam u njoj.
Jeste da ima jos stvari da se zavrsi, ali bice i to. Polako. Ove jeseni cemo da zavrsimo neke stvari jos spolja, pa posle prelazimo na unutrasnju sminku. Sada mi je sve lako, samo da smo se uselili.
Sada sam pregledala postove koje sam poslala, nisam vam u stvari napisala kako sam se na precac uselila.
Mi smo 2010 u martu u kucu doneli sve svoje stvari, namestaj, stolove, stolice, uglavnom skoro sve sto smo imali. Dolazili smo tu svaki dan posto je bilo lepog vremena, u stvari, vise sam ja visila ovde po ceo dan, ako nisam bila na poslu, bila sam ovde.
Negde u aprilu sin i ja smo bili u kuci, bila je nedelja, i on je zapisao neki broj telefona i zaboravio da ga ponese. U ponedeljak nismo bili, i on u utorak uvece pocne da zapomaze da mu treba taj broj, i mi uvece oko 10 krenemo u kucu da uzmemo broj.
Dolazimo, i posto je bio mrak, vidimo neku crnu fleku na vratima, oko kvake, duzine oko 20 cm, ali u mraku ne vidimo dobro sta je. Upalimo telefone da osvetlimo i da mogu da otkljucam, kad imamo sta da vidimo. Neko je pokusavao da obije kucu. Kada me slog nije strefio, momentalno. Ali nisu uspeli da otvore i da udju. Ja tu pozovem policiju, oni dodju, urade uvidjaj, i ja sam se od te veceri uselila. Otisla sam samo u stan gde sam zivela uzela posteljinu i psa i vratila se, i to je bio dan kada sam se zvanicno uselila. Pas je od tog dana svaki dan bio u kuci. Sto je sigurno sigurno.
Komsija (moj divni komsiluk) mi je pruzio produzni kabl tako da sam od njega imala struju za svetlo, tv i racunar. I to je bez struje i vode trajalo ravno 6 meseci. Vodu sam sipala u flase od pet litara da imam za WC, a kupala sam se na lonce (tada sam u stvari shvatila koliko mi je malo vode potrebno za tusiranje i koliko mnogo vode trosim sada). Posle 6 meseci kada mi je stigla voda, sedela sam u malom WC-u na solji i pustila vodu iznad umivaonika i sedela 10 minuta i gledala kako tece voda. Ne mogu vam opisati tu radost.
Tako da ne bi tih koji su obijali kucu, ko zna kada bih se uselila. Ostetili su mi vrata, i prozor, posto su probali da udju i kroz prozor, ali sva sreca nisu uspeli, inace bih ostala i bez stvari. Ne svih, ali dovoljno bi bilo da su mi uzeli moju omiljenu spravu Kirby, i momentalno bih presvisla.
Ja sam svaku noc spavala u kuci, a ostali su se menjali, kako kad. A moram priznati da mi nije bilo bas svejedno kada sam bila sama, jeste da je pas bio tu, ali u dvoristu nigde svetla, a okolo sve rastinje. Samo kada se setim.
Mozda sam malo skrenula sa teme, ali eto i malo dogodovstina koje su se desavale u toj celoj avanturi oko pravljenja kuce.
I jos jednom puno hvala na lepim zeljama. Opet sam se raspisala.