RECITE MI STA DA RADIM??

bela afrika

Obećava
Poruka
76
Sve je bilo kao u snu. Upoznali se, poceli da se zabavljamo, da zivimo zajedno, sve fantasticno. Onda me zaprosio i vencali smo se. Pre braka vrlo malo smo se poznavali, ali su nas povezivali prijatelji koji su jemcili za obostrane kvalitete. I kvalite zaista posedujemo i on i ja. Plemenit jeste, dobar, vredan...ali. Nakon vencavanja, lagano je poceo da se menja. Postajao sasvim drugaciji od onog fantasticnog momka za kojim sam odlepila. Sada, on je neko sasvim drugi.
Veliki negativan uticaj ima njegova majka. Zivimo sami, ali u njenom stanu i na osnovu tog, ona nam se mesa u zivot. Tokom zabavljanja, ziveli smo u stanu koji sm ja iznajmila za sebe pre njega, pa se on doselio samoinicijativno i meni se ta ideja tada dopala.
Bio je divan, kulturan, fin. Covek savrsen. Svi moji su ga zavoleli. A sada me vredja, ruzno govori za moje bliznje, poneke prijatelje, pod uticajem majke dovodi me u situacije u kojima nisam bila nikada do sad.
Vrlo, vrlo sam potresena. Molim vas, recite mi da li da se razvedem i iz tog braka izadjem sto pre ili...?
Imam 26 godina i nemam decu sa njim. Ne zanima me materijalno i nemam nikakave pretenzije ka tome. U braku sam 6meseci. Od decembra se ponasa nepodnosljivo.

Zelja mi je da opet imam svoj mir koji sam imala pre njega, a narocito do promene njegovog karaktera.
Naglasicu, karakteran je u smislu vernosti, ne bi me prevario(barem tako kaze), tvrdi da sam mu sve na svetu i da bez mene njegov zivot nema smisla. Ali...toliko toga besmislenog se desilo sto mi je slomilo dusu da vas molim da mi napisete sta mislite, pa da vidim sta mi je ciniti.


HVALA VAM SVIMA!
 
Pa prilično je loše davati savet u ovakvim situacijama. Ja bih "stavila na papir" sve ono što je dobro u vezi sa njim i brakom i ono što je loše. Pa onda izvagala. Ne bih se usudila da savetujem bilo šta. Jedino mislim da ne treba da imate decu dok ne budeš načisto šta želiš, brak ili ne.
 
Dragi moji, hvala vam!!!
Veoma mi je tesko. On kaze da sam se ja promenila. Pa, jesam. Vise se ne smejem, a smeh je noj light motiv. Po tome me svi prepoznaju. I na poslu me pitaju sta mi je. Za dve nedelje sam smrsala 4 kg, a dijetu u zivotu drzala nisam. Nekako... osecam kako zivot curi iz mene.
Veeeeliko razocaranje. Stalno se pitam "kako" i " zasto".
U mom stancicu smo uzivali. Tada je patio jer sam bolje zaradjivala od njega, a sada u stanu njgove majke, izigrava despota.
Vrlo sam iskrena i to mi je mana.Poverujem odmah.
Covek se sasvim promenio. Poceo je cak da izmislja da zelim da ga odvojim od majke onda kada ga sasvim lepo zamolim da joj ugerise da su neke odluke samo nase i da se ona tu ne mesa.
Al', ne vredi...
 
ja bih prvo lupila shakom o sto...
ako sam mu sve, ae da malo poprichamo i da se malo izrazgovaramo.
pa ako ne ide...
ne ide.

ebo takav zzivot.
ej bre...
od decembra...
znash gde je bio decembar....
c.c.c.c...

Tacno! Ali, ja ne umem da lupim sakom o sto. A sa njim razgoor je nemoguc poslednjih meseci, jer se samo svadja, vredja, psuje, vice da se zgrada ori, i sto je najgore izdere se tako i nista ne kaze.
Posle svega place(sto mi je najneverovatnije) i moli za oprostaj. Pa, posle, opet "jovo na novo". Nekad cak i posle 15tak minuta se svadja opet. Ma, uzas!
Od fantasticnog, spokojnog zivota koji sam vodila, postao je haos.
 
Pa prilično je loše davati savet u ovakvim situacijama. Ja bih "stavila na papir" sve ono što je dobro u vezi sa njim i brakom i ono što je loše. Pa onda izvagala. Ne bih se usudila da savetujem bilo šta. Jedino mislim da ne treba da imate decu dok ne budeš načisto šta želiš, brak ili ne.

Da, naravno to za decu.
Jedino sto sam zelela od braka je harmonija i puno dece sa njim. Sada, sramota me da kazem, zelim da umrem.
 
Bih, ali... vrlo mi je tesko.

Mace, bila sam u skoro pa istoj situaciji, pet godina sam se drkala, "stavljala stvari na papir", "razgovarala", "suocavala se", "borila" i ostala psiho-savetodavna sranja i kazem ti, tu nema 'leba, on se nece promeniti, mama ce se do kraja zivota mesati u njegov zivot, a i tvoj dok si s njim, znaci znam sta pricam kad ti kazem decidirano da se razvedes. I meni je bilo tesko dok se nisam razvela, cim sam stavila potpis na papir osetila sam se kao da mi je neko skinuo 3 tone tereta s ledja, nije prosla ni puna godina dana od razvoda kada sam upoznala muskarca sa kojim sam evo i dan danas i planiram da se udam po drugi put. Ne drkam se vise ni sa cijom mamom, imam super sex svaki dan, ljubav cveta, zivimo solo, donosimo odluke solo, posvadjamo se tu i tamo sami, pomirimo se sami... Zivim normalno i srecno. Jos jednom: razvedi se.
 
Kao sto je devojka napisala:

... ae da malo poprichamo i da se malo izrazgovaramo.
pa ako ne ide...
ne ide.
...

Zaista, pokusaj da razgovaras sa njim i da utvrdite zbog cega je promenio ponasanje prema tebi. Ako preispitujes sebe da li si ti tome doprinela, molim te, nikako nemoj od sebe praviti krivca. Verujem, sta god da si uradila, tesko moze biti razlog da se on za tako kratko vreme toliko promeni.
Pokusajte da se prisetite vremena kad ste se upoznali i muvali. Sta vas je privuklo jedno drugom? Sigurno je makar nesto od toga ostalo u vama.
A, razvod... Ostavi to kao poslednje, kad pokusate sve da vam brak procveta.
_________________________

Dok ja pisem, vi "divljate", pa sam videla jos gomilu odgovora...
Bracno savetovaliste, tamo idite.
 
on je vec formirana licnost sa toliko (dvadesetak i nekoliko) godina i nema puno izgleda da se promjeni, skoro nimalo.
a to sa godinama jos i opada
pogotovo kada odbija razgovor i saradnju

a zato bi se i mijenjao? svakoj krpi svoja zakrpa - pusti ga da ide svojim putem i nadje neku mazohisticki nastrojenu zenu

a ti se fino razvedi
 
Znate, on je tip coveka koji ce sve da odusevi. To mu je najbitnije da ljudi o njemu misle. A onog sa kim zivi u grob ce da otera. Sa takvim bih mogla u 15 godina da se zabavljam, pre braka ne bi pokazao svoje pravo lice.
Dvolican je. Laskavac je.To sam tek kroz brak primetila. Sa svima, a narocito najboljim prijateljima je neverovatno srdacan i dobar, a onda kad oni odu ume da ih toliko jezivo ogovara da je mene sramota to da slusam. Kada mu sugerisem da je to ogovaranje i da je to ruzno, kao i da ponekad to ne mogu da slusam, krece svadja gde me napada da sam ja los covek i navodi kako ne volim njegovu majku.
Strasno!!!
On iz mog prijateljskog savte da druge ne ogovara zakljucuje da ja mrzim njegovu majku.
A vama da kzem, iako mi je ta zena nanela silnu muku, pazite kad je ni malo ne mrzim. Samo mi je mucno da je se setim. Neki, onako, "fuj" osecaj, znate vec...
 
Ja bih to sekla na vreme...
Nema ovaj zivot reprizu da bi smo se mlatilii sa pogresnima,mrsavili ne zeljeno i prestajali da se smejemo...
Ja sam inace tip koji sve dovede do kraja i trpeljiva sam do krajnjih granica,ne kidam lako ali to sam ja-nisu svi tako dresirani i strpljivi;)
Drugima savetujem da budu pametniji:)
 
A sto ne iznajmite neki drugi stan i zbriste iz maminog....mislim da je skroz bezveze nekome savetovati da se razvede...mislim ***. pa tek ste 6 meseci u braku...niti neko poznaje tebe, ni njega....cak se ni vi ne poznajete dovoljno...

Lepo razgovarajte, odselite se, redje posecjujte njegovu mamicu i pokusajte da izgladite stvari...ako ne ide...pa ne znam sta da kazem...
 

Back
Top