Ko bi se usled ovakve politicke situacije odselio odavde da moze?...

Verujem. Ali meni stvarno treba mir. Da se za promenu bavim nekim normalnim stvarima. Da mi ne zapoocinje svaki dan(posle gledanja vesti) sa zestokim nerviranjem. Da ne strahujem svake godine iznova da ce izbiti rat....i to... ne znam da li bih bila nesto mirnija znajuci da su mi svi i dalje ovde....verovatno ne.
U stvari trebalo je da pitam " Gde biste voleli da ste se rodili?":lol:
 
Zasto to mislis? Da li znas nesto sto ja ne znam ili mi samo ulivas laznu nadu?:o:-)

Па,постоји шанса да дође до промене државне политике.
Ако нова власт коначно реши да се ухвати у коштац са корупцијом и поведе озбиљну политику која ће садржати план и стратегију како људима обезбедити посао(а,не како пљачкати и терати фирме у стечај),како подстицати наталитет и просперитет породице као основне градивне јединице друштва,како да млади који желе да створе породицу дођу до стамбеног решења,како водити социјалну заштиту у све 4 сфере(здравствено,пензионо,инвалидско,незапосленост),итд.,онда постоји шанса да дође до општег напретка и смањења све већих и разарујућих разлика које се стварају у нашем друштву.Тако већина неће тежити да кидне првом прикиом.
 
E ako se to desi, onda ja stvarno nista ne znam. Meni sve to zvuci kao naucna fantastika kada pogledam na politicku scenu i ucinak iste.
Daj boze da nisam u pravu....

Треба радити на томе.
Ми смо већ једном имали такву политику.Наравно,системски другачију(у социјализму),али то не значи да није могуће и у овом уређењу.Само га треба кориговати и поставити на хумане темеље који неће фаворизовати профит у односу на *људски живот.

ПС
*кад сам то већ поменуо,само узмимо за пример здравство код нас које је уређено по евроатлантском моделу.Укратко,ако немаш пара,лечи се сам.Па,сви смо сведоци задњих година колико људи преко медија тражи новчану помоћ за себе и своју децу како би могли да се лече.Државу и друштво(ако ћемо искрено) боли уво за такво стање ствари.Држава све више ради на томе да утемељи такве принципе "плати,па се кл...лечи".
Ја се сећам да некада није тако било.Моја кума је оперисана у Лондону осамдесет и неке и тако јој је спашен живот.Операција је била скупаАли,држава је имала инструменте којима је бринула о таквим потребама својих грађана,и наравно уредно плаћала.Није се морало мољакати по медијима да се некоме спашава живот.
Ето,само мали пример ненормалног стања изазваног евроатлантском политиком.
 
ako bi i dss+ns sa radikalima formirali vladu Tadić je i dalje predsednik . nijedna odluka vlade ne može biti validna ako je predsednik ne odobri

Није тако.:)
Он може да не потпише одлуке Скупштине(законе нпр.),али се после другог гласања она безусловно прихвата.И ту Председник не може ништа.
Међутим,ако би настојао да опструише на такав начин државу и интерсе људи,онда би само штетио себи и изазвао превремене изборе.
 
U stvari trebalo je da pitam " Gde biste voleli da ste se rodili?":lol:

Pa kad me pravo pitas, voleo bih da sam se rodio kao ruski plemic negde pocetkom devetnaestog veka, sa imanjem od par hiljada vrsta, petnaest hiljada kmetova (dusa, tad se govorilo), mladi stabs-kapitan preobrazenskog puka, dalji rodjak cara bacuske i galantni stari kockar iz Baden-Badena. Pisao bih pesme, bio duboko i pomalo melanholicno zaljubljen u neciju tudju zenu, uzgajivao borzoje, konje i decu, siroko se krstio, shvatao da sam ipak bedni nesavrseni covek i shodno tome mnogo i gresio, putovao u Italiju da studiram slikarstvo, i umro mirno kao Tolstoj.

Ili, eventualno, kao engleski squire negde u drugoj polovini devetnaestog veka, prozivevsi ceo zivot u dugom zlatnom poslepodnevu Engleske, pohadjajuci Iton i Kembridz, sluzeci kao nizi guverner u Indiji, loveci lisice, povlacivsi se od zamornih stvari u moj dzentlemenski klub (zenama i nepozvanima ulaz strogo zabranjen, a cesto i razgovor strogo zabranjen) na karte i citanje, i blazeno umiruci na vrhuncu te civilizacije, pred sam prvi rat, kad sunce nije zalazilo na imperiju a Cecil Rhodes je rekao "mladi covece, rodjeni ste kao Englez, sto znaci da ste izvukli prvu nagradu na lutriji zivota".

Nikad ne bih izabrao da se rodim kao cemerni Srbin, Bugarin, crnac, ciganin i slicno. To je kazna i robija i krst.

Al' eto, sta ces.
 
Pa kad me pravo pitas, voleo bih da sam se rodio kao ruski plemic negde pocetkom devetnaestog veka, sa imanjem od par hiljada vrsta, petnaest hiljada kmetova (dusa, tad se govorilo), mladi porucnik preobrazenskog puka, dalji rodjak cara bacuske i galantni stari kockar iz Baden-Badena. Pisao bih pesme, bio duboko i pomalo melanholicno zaljubljen u neciju tudju zenu, uzgajivao borzoje, konje i decu, siroko se krstio, shvatao da sam ipak bedni nesavrseni covek i shodno tome mnogo i gresio, putovao u Italiju da studiram slikarstvo, i umro mirno kao Tolstoj.

Ili, eventualno, kao engleski squire negde u drugoj polovini devetnaestog veka, prozivevsi ceo zivot u dugom zlatnom poslepodnevu Engleske, pohadjajuci Iton i Kembridz, sluzeci kao nizi guverner u Indiji, loveci lisice, povlacivsi se od zamornih stvari u moj dzentlemenski klub (zenama i nepozvanima ulaz strogo zabranjen, a cesto i razgovor strogo zabranjen) na karte i citanje, i blazeno umiruci na vrhuncu te civilizacije, pred sam prvi rat, kad sunce nije zalazilo na imperiju a Cecil Rhodes je rekao "mladi covece, rodjeni ste kao Englez, sto znaci da ste izvukli prvu nagradu na lutriji zivota".

Nikad ne bih izabrao da se rodim kao cemerni Srbin, Bugarin, crnac, ciganin i slicno. To je kazna i robija i krst.

Al' eto, sta ces.

5 poena za post
 
Ja, verovatno, i "palim" za Kanadu.

Ne mogu više da čekam na bolji život. Ne mogu više da razvlačim kućni budžet do pucanja, opterećujući se glupostima kao što su da li će mi isključiti struju, koliko će mi metara drva trebati za narednu zimu itd.

Imam 37 godina i moram da uhvatim ovaj zadnji voz, dok sam još sposoban da nešto stvaram.

'96-te sam propustio priliku i odbio da odem, mada mi je sve bilo sređeno. Mislio sam kako će već pasti onaj skot S.M., pa ću moći i u mojoj zemlji normalno da živim. Kakav sam samo zayeb napravio.

Ne želim više da izgubim ni jedan sekund.
Nemam vremena da čekam ni 2012. ni bilo koju drugu godinu.

Čim mi tetka iz Vegasa proda kuću i pošalje kintu, odoh ja u Kanadu.
Mogao sam ja i kod tetke u USA, ali hvala. Jednu ludnicu neću da zamenim drugom. A, i nagledaću se dovoljno ujka Semove zemlje, jer me čeka posao kamiondžije u kanadskoj firmi koja razvozi robu po celoj severnoj Americi.
 
Ja ne znam sta vas uopste vise drzi u ovoj zemlji. Idite odavde ako vam se ne svidja.

Izvini, da te pitam... A, tebi se sviđa kako živiš? Jel' ti se sviđa i kako ćeš da živiš u budućnosti? Možda misliš da ćeš živeti kao Metuzalem, pa te ne uzrujava stanje oko tebe, jer ti ćeš dočekati bolja vremena?

I zadnje pitanje... Imaš li ti decu i, ako imaš, razmišljaš li o njihovoj budućnosti?
 
Ja ne znam sta vas uopste vise drzi u ovoj zemlji. Idite odavde ako vam se ne svidja.

ovde je moj dom, ovde je moj zavicaj, ovde su svi moji prijatelji, rodjaci , ovde su grobovi mojih predaka, ovde je moja zemlja.

jeste tesko, ali nemam nameru da sve to ostavim iza sebe i zamenim za neku svetsku vukojebinu i townhouse sa mortgageom na 30 godina.
 
Ja, verovatno, i "palim" za Kanadu.

Ne mogu više da čekam na bolji život. Ne mogu više da razvlačim kućni budžet do pucanja, opterećujući se glupostima kao što su da li će mi isključiti struju, koliko će mi metara drva trebati za narednu zimu itd.

Imam 37 godina i moram da uhvatim ovaj zadnji voz, dok sam još sposoban da nešto stvaram.

'96-te sam propustio priliku i odbio da odem, mada mi je sve bilo sređeno. Mislio sam kako će već pasti onaj skot S.M., pa ću moći i u mojoj zemlji normalno da živim. Kakav sam samo zayeb napravio.

Ne želim više da izgubim ni jedan sekund.
Nemam vremena da čekam ni 2012. ni bilo koju drugu godinu.

Čim mi tetka iz Vegasa proda kuću i pošalje kintu, odoh ja u Kanadu.
Mogao sam ja i kod tetke u USA, ali hvala. Jednu ludnicu neću da zamenim drugom. A, i nagledaću se dovoljno ujka Semove zemlje, jer me čeka posao kamiondžije u kanadskoj firmi koja razvozi robu po celoj severnoj Americi.


Srećno.:ok:
 
Pa kad me pravo pitas, voleo bih da sam se rodio kao ruski plemic negde pocetkom devetnaestog veka, sa imanjem od par hiljada vrsta, petnaest hiljada kmetova (dusa, tad se govorilo), mladi stabs-kapitan preobrazenskog puka, dalji rodjak cara bacuske i galantni stari kockar iz Baden-Badena. Pisao bih pesme, bio duboko i pomalo melanholicno zaljubljen u neciju tudju zenu, uzgajivao borzoje, konje i decu, siroko se krstio, shvatao da sam ipak bedni nesavrseni covek i shodno tome mnogo i gresio, putovao u Italiju da studiram slikarstvo, i umro mirno kao Tolstoj.

Ili, eventualno, kao engleski squire negde u drugoj polovini devetnaestog veka, prozivevsi ceo zivot u dugom zlatnom poslepodnevu Engleske, pohadjajuci Iton i Kembridz, sluzeci kao nizi guverner u Indiji, loveci lisice, povlacivsi se od zamornih stvari u moj dzentlemenski klub (zenama i nepozvanima ulaz strogo zabranjen, a cesto i razgovor strogo zabranjen) na karte i citanje, i blazeno umiruci na vrhuncu te civilizacije, pred sam prvi rat, kad sunce nije zalazilo na imperiju a Cecil Rhodes je rekao "mladi covece, rodjeni ste kao Englez, sto znaci da ste izvukli prvu nagradu na lutriji zivota".

Nikad ne bih izabrao da se rodim kao cemerni Srbin, Bugarin, crnac, ciganin i slicno. To je kazna i robija i krst.

Al' eto, sta ces.




...ti bi bio jedan od onih ruskih lezilebovica i korumpiranih gotovana, nesto kao Cicikov iz Gogoljevih "Mrtvih dusa",
zbog kojih se i kasnije rodila ideja o narodnoj socijalnoj pravdi a kasnije i boljsevizam koji je ubogaljio Rusiju za narednih sto godina.:roll:
 

Back
Top