Nesi
Domaćin
- Poruka
- 3.767
Moze to i malo drugacije...:wink:
ZASTO CUTIM
Rekla sam ti da sa tobom volim da pricam. Svaki nas razgovor je kao putovanje...po meni i po tebi. A onda, opet, uhvatis me kako cutim...
Zbunio si me. Mene, koja sam sa drugima vrlo recita, nasmejana, sigurna u sebe i koja uvek imam spreman odgovor. Sa njima je lako pricati. Naucila sam da se zastitim, podignem nevidljiv zid oko sebe i lako kontrolisem situaciju iz sopstvene bezbednosti, dok teske reci prolaze mimo mene, odbijajuci se kao bumerang... Ali tebe ne zelim da odbijem...tebe zelim da pustim u svoj svet.
I tada se u meni vodi borba.U glavi naviru vec spremni odgovori...ali to nisu odgovori za TEBE...i nisu odgovori na TVOJA pitanja.
E, onda mi je potrebno vreme...
Rekao si mi jednom da mnogo lepo pisem. Razmisljala sam...i shvatila da je to zato sto pisem srcem...a govorim glavom...i kad pisem, imam vremena da pretocim sebe u rec...
A ti hoces sve i hoces odmah. Hoces sebe bezrezervno da ti dam i da spustim svaki oklop i sateras me u onaj tvoj ugao, pa sam kao bokser izmedju dve runde, izmedju tebe i sebe...TRAZIM PREDAH.
I tad cutim. Cutim svoja osecanja jos ne pretocena u pricu i cutim ih tako glasno da mi se cini da je vazduh tezak od neizgovorenih reci, a da ti mozes da cujes otkucaje moga srca.
I tad se osecam kao pticica, dobrovoljno uhvacena u tvoju zamku.
A onda, opet, RECI, ma koliko lepo bile slozene, ipak su samo reci i tad pozelim...tad stvarno POZELIM...da si tu pored mene...U MENI...da osetis moje misli...svojim culima. I tad je moja cutnja recitija od svake price.
Volim da cutim sa tobom. :wink:
ZASTO CUTIM
Rekla sam ti da sa tobom volim da pricam. Svaki nas razgovor je kao putovanje...po meni i po tebi. A onda, opet, uhvatis me kako cutim...
Zbunio si me. Mene, koja sam sa drugima vrlo recita, nasmejana, sigurna u sebe i koja uvek imam spreman odgovor. Sa njima je lako pricati. Naucila sam da se zastitim, podignem nevidljiv zid oko sebe i lako kontrolisem situaciju iz sopstvene bezbednosti, dok teske reci prolaze mimo mene, odbijajuci se kao bumerang... Ali tebe ne zelim da odbijem...tebe zelim da pustim u svoj svet.
I tada se u meni vodi borba.U glavi naviru vec spremni odgovori...ali to nisu odgovori za TEBE...i nisu odgovori na TVOJA pitanja.
E, onda mi je potrebno vreme...
Rekao si mi jednom da mnogo lepo pisem. Razmisljala sam...i shvatila da je to zato sto pisem srcem...a govorim glavom...i kad pisem, imam vremena da pretocim sebe u rec...
A ti hoces sve i hoces odmah. Hoces sebe bezrezervno da ti dam i da spustim svaki oklop i sateras me u onaj tvoj ugao, pa sam kao bokser izmedju dve runde, izmedju tebe i sebe...TRAZIM PREDAH.
I tad cutim. Cutim svoja osecanja jos ne pretocena u pricu i cutim ih tako glasno da mi se cini da je vazduh tezak od neizgovorenih reci, a da ti mozes da cujes otkucaje moga srca.
I tad se osecam kao pticica, dobrovoljno uhvacena u tvoju zamku.
A onda, opet, RECI, ma koliko lepo bile slozene, ipak su samo reci i tad pozelim...tad stvarno POZELIM...da si tu pored mene...U MENI...da osetis moje misli...svojim culima. I tad je moja cutnja recitija od svake price.
Volim da cutim sa tobom. :wink: