Rodila sam mog Nikolicu 18.11.2007. u 7,25h u Gradskoj bolnici u znaku skorpija/strelac
. Te veceri je poceo da pada prvi sneg. Vejao je i vejao i na kraju mi je doneo malisu,najdivnije stvorenje na svetu
.Vodenjak mi je pukao u petak na subotu u 3h.Prvo sam mislila da sam se upiskila,ali sam ubrzo shvatila da moj mali sincic hoce napolje.Zamalo da se rodi na ulasku u 9 mesec,pa mi je doktorka dala da pijem tablete za odrzavanje trudnoce.Bebac koji je svih 8 meseci bio tako nisko da mi je umalo izasao digo se od tih tableta i nije mogao napolje.Poradjala sam se zbog toga 28,5h. Nisu mi ukljucili indukciju,nisu mi dali nista za otvaranje,ostavili su me da se sama porodim
. Zadnjih 7h je bilo neizdrzivo jer sam se otvorila 8 prstiju.Ko je isao u skolicu za trudnice ucio je da se to zove rapidno otvaranje.To strasno boli
.Ali ja sam sve istrpela,bez ijednog krika.Mazila sam moj stomacic,iako od bolova vise nisam znala gde se nalazim, jer sam znala da kontakcije koje su jedna za drugom jako maltretitaju bebu.Disala sam prvi,pa drugi,pa treci tip satima dok mi usta nisu utrnula.Sve vreme trudnoce sam strepela za njega jer sam pila tablete za mrsavljenje skoro 2 meseca ne znajuci da sam trudna. Srce mi se cepalo zbog toga. Kada su ga izvadili i kada sam videla da je sve na svom mestu pao mi je kamen sa srca.Trenutak kada je zaplakao ispunio mi je srce radoscu. Odneli su ga na kupanje pa u box.Od sve one dece koja su plakala ja sam prepoznala mog operskog pevaca koji je bio najglasniji. Ljubi ga majka. I dan danas kad se razdere tresu se prozori
Posle porodjaja sam dosta iskrvarila jer mi se nije zatvorila materica.BAs je bila panika oko toga. Medjutim, sve se zaboravi kad uzmes u narucje svoj mali zamotuljak i kad te pogleda svojim krupnim okicama punim ljubavi
.Volim ga najvise na svetu i nebih ga dala ni za sto devojcica
.To kazem,jer sam zelela zensko dete,a i rekli su mi da ce biti zensko (Ana).