Zasto nam se desava nesto sto nismo zasluzili,a da nismo mogli da uticemo na tok dogadjaja?Znam da je zivot takav,i uvek se trudima da na sve gledam optimisticno,ali u nekim trenucima me stigne tuga,bol i ona pritajena patnja.Trudim se da mi se to ne desava cesto,ali imam i ja dusu.Uvek moramo biti jake,organizovane,boriti se sa svim mukama sveta,ali i nama je ponekad potrebno rame za plakanje,trenutak samosazaljenja,da zavirimo u sopstvenu dusu i suocimo se sa onim sto se tamo nalazi.Kako se vi borite sa tim?