Razvod braka

Brak gde su deca razlog i uslov nastanka i trajanja tog braka, a ne posledica ljubavi izmju dva partnera je gori od razvoda i ima losije dugorocne posledice po dete iz takvog braka. Dete iz braka gde su roditelji nesrecni imaju jos veci strah od braka, i pogresnu predstavu o istom , nego deca razvedenih roditelja. I da, dobar razvod je bolji od loseg braka, bolji je za decu. I to kazem ja, cija porodica je unazad 5 kolena imala srecne brakove.

Naravno, ne razvod odmah, ali tacno se zna i oseti kada je granica predjena.

Свака ти је ка Његошева! :ok:
И лош развод је бољи од лошег брака, јер ће нетрпељивост после развода временом проћи, а ако људи који се не слажу остану у браку, та нетрпељивост траје..и неминовно се одражава на децу непрестано.
 
Тврдиш да се у браку свађају, туку, псују и мрзе само психијатријски болесници????

А како да ''нормални људи не дозволе да до тога дође'' ако развод не постоји као опција? ...Ако, као ти, сматрају да развод сам по себи оставља много горе последице по дете него живот у лошем браку???
Шта да учине - не воле се више, не слажу се, не функционишу добро, стално улазе у сукобе, незадовољни су, нису срећни јендо са другим...а не смеју да се свађају, а не смеју ни да се разведу???

Мислиш ли да се људи заиста разводе из ћеифа, а не зато што им је догорело до ноктију и зато што им је живот у браку постао неиздржив?

Mislim da su ljudi postali suvise sebicni i netolerantni. Kod nas, nazalost, u velikom broju slucajeva brak nije onos to bi trebalo da bude po svojoj definiciji, vec se izmedju supruznika uspostavlja vlasnicki odnos. To bi u prevodu znacilo sledece: Moja zena je moje licno vlasnistvo i nju niko ne sme da pogleda, niti ona sme drugog da pogleda. Mora biti samo moja i nicja. ako slucajno saznam da je flertovala s nekim, odracu je od batina.
Generacije ljudi nasih baba i deda se gotovo uopste nisu razvodile. Kod generacija nasih roditelja je vec bilo razvoda, ali ne preterano. Danas je stabilan brak postao izuzetak. Previse je razvoda.
Ako bi se svaki brak razveo zato sto supruznik ucini prevaru, brak bi bio redja pojava nego nilski konj u Velikoj Moravi. Mislim da su mnogi ljudi, naviknuti pre braka da raskinu vezu kad im padne na pamet, mnogo podlozniji razvodu, nego sto je to drustveno opravdano. Ljudi su zaboravili da ljudsi razgovaraju, da se civilizovano suoce sa problemima i pokusaju da ih rese, vec odmah krecu u svadju, netrpeljivost i sirenje bespotrebne mreznje jedni prema drugima. Pogotovo je ruzno, a nije ni malo retko, da u nemogucnosti da se do kraja ,,isprazne" jedno na drugom, uvlace i decu u svoje sukobe, prepucavajuci se pred decom ko je savesniji roditelj i obracajuci se jedno drugom preko dece. To je slucaj kad majka detetu glasno pred muzem kaze nesto tipa: ,,Sine, pitaj tatu kad me je posledni put negde izveo". A brizni tata odgovara: ,,Sine, pitaj mamu kad je ona polsednji put bila na roditeljskom sastanku". a dete jadno u tom trenutku jadno drhti od nervoze na sta ce to izaci. Onda se oni ohlade i u krevetu se pomire, a dete legne da spava u strahu sta ce sutra biti.
Dakle potreban je razum.
 
Свака ти је ка Његошева! :ok:
И лош развод је бољи од лошег брака, јер ће нетрпељивост после развода временом проћи, а ако људи који се не слажу остану у браку, та нетрпељивост траје..и неминовно се одражава на децу непрестано.

I ovo je tacno. Ostati u losem braku zbog dece je jednostavno glupo. To je jedna od najglupljih i najuzasnijih zivotnih odluka. Glupo i zbog toga sto ce neko biti nesrecan, i zbog toga sto ce deca trpeti posledice.
 
Brak gde su deca razlog i uslov nastanka i trajanja tog braka, a ne posledica ljubavi izmju dva partnera je gori od razvoda i ima losije dugorocne posledice po dete iz takvog braka. Dete iz braka gde su roditelji nesrecni imaju jos veci strah od braka, i pogresnu predstavu o istom , nego deca razvedenih roditelja. I da, dobar razvod je bolji od loseg braka, bolji je za decu. I to kazem ja, cija porodica je unazad 5 kolena imala srecne brakove.

Naravno, ne razvod odmah, ali tacno se zna i oseti kada je granica predjena.

Brak mojih roditelja za mene nije prmer uzornog braka. Naprotiv, od njih sam mnogo vise naucio kako ne treba, nego kako treba da se ponasa u braku.
Ipak verovao sam da ce se dozvati pameti.
Jednom prilikom kada je na dnevni red dosla mogucnost razvoda ja sam im reko da ako se razvedu, ja cu se ubiti, pa neka sami odluce sta im je ciniti. I naravno, situacija se sredila.
Mada je veci krivac bio otac, ni majka nije bila potpuno ispravna, jer umesto da je civilizovano pokusavala da resi problem, ona ga je stalno napadala, stvarajuci sve vecu tenziju. Molio sam i preklinjao da to ne radi, ali ona je tvrdoglavo terala po svom, dok ja nisam ,,intervenisao". Zadovoljan sam krajnjim ishodom, jer zaista ne znam kako bih podneo njihov razvod. Ne verujem da bi prosao bez teskih psihickih posledica.
 
Deca iz srecnih brakova ne mogu da shvate ono sto ja pisem, jer nisu osetila na svojoj kozi kako izgleda brak koji nije srecan. Ja sam to osetio i odgovorno tvrdim da je bolje civilizovano pokusati da se rese problemi u braku, nego se srecno ili nesrecno razvesti.
Kod mojih roditelja je postojao konkretan problem koji je bio jedini izvor nesuglasica. Resavanjem tog problema njihov brak je postao normalan. Doduse taj problem nije bio konstantan, vec povremen, pa ne mogu tvrditi da im je brak bio pakao, ali je bio ozbiljno uzdrman. Medjutim to je daleka proslost.
 
Brak mojih roditelja za mene nije prmer uzornog braka. Naprotiv, od njih sam mnogo vise naucio kako ne treba, nego kako treba da se ponasa u braku.
Ipak verovao sam da ce se dozvati pameti.
Jednom prilikom kada je na dnevni red dosla mogucnost razvoda ja sam im reko da ako se razvedu, ja cu se ubiti, pa neka sami odluce sta im je ciniti. I naravno, situacija se sredila.
Mada je veci krivac bio otac, ni majka nije bila potpuno ispravna, jer umesto da je civilizovano pokusavala da resi problem, ona ga je stalno napadala, stvarajuci sve vecu tenziju. Molio sam i preklinjao da to ne radi, ali ona je tvrdoglavo terala po svom, dok ja nisam ,,intervenisao". Zadovoljan sam krajnjim ishodom, jer zaista ne znam kako bih podneo njihov razvod. Ne verujem da bi prosao bez teskih psihickih posledica.

Mozda sam ja kao dete iz srecnog braka uskracen za takvo iskustvo, ali znam sledece- Da kada deca odredjuju da li ce roditelji biti u braku, to je katastrofa na pomolu. E sad, taj pojam 'katastrofa' je komplikovan. Meni takvo ponasanje nije normalno. Da dete ucenjuje roditelje samoubistvom. Ma daj.
Ja znam mali milon ljudi koji su iz losih brakova i koji imaju psihicke posledice zbog toga. E sad, pitanje je i sta su za tebe ozbiljne psihicke posledice.
 
Poslednja izmena:
Mozda sam ja kao dete iz srecnog braka uskracen za takvo iskustvo, ali znam sledece- Da kada deca odredjuju da li ce roditelji biti u braku, to je katastrofa na pomolu. E sad, taj pojam 'katastrofa' je komplikovan. Meni takvo ponasanje nije normalno. Da dete ucenjuje roditelje ubistvom. Ma daj.
Ja znam mali milon ljudi koji su iz losih brakova i koji imaju psihicke posledice zbog toga. E sad, pitanje je i sta su za tebe ozbiljne psihicke posledice.

Ja se ne bih ubio, ali oni nisu mogli biti sigurni. To sam naravno rekao da bi ih otreznio i da i se dozvali pameti. Nije njihov problem bio tako katastrofalan i njegovim resavanjem je sve postalo normalno.
Ozbiljne psihicke posledice podrazumevaju ozbiljnu psihicku bolest. Znajuci sebe u tom periodu, postojala je realna sansa da do toga dodje. Moja majka bi morala da nadje neki privatan stan, a ja bih verovatno bio rastrzan izmedju oceve kuce gde sam rodjen i odrsato i majke koja bi stanovala na drugoj lokaciji.
Nije tu bila pokrenatu brakorazvodna parnica, vec je mogucnost razvoda uzeta u obzir. Ja sam tako postupio jer sam smatrao da je problem resiv, a potvrdilo se da sam bio u pravu. Toliko malo je falilo da sve bude u redu i na srecu sve se sredilo. Sada je to samo daleka proslost.
 
Ja se ne bih ubio, ali oni nisu mogli biti sigurni. To sam naravno rekao da bi ih otreznio i da i se dozvali pameti. Nije njihov problem bio tako katastrofalan i njegovim resavanjem je sve postalo normalno.
Ozbiljne psihicke posledice podrazumevaju ozbiljnu psihicku bolest. Znajuci sebe u tom periodu, postojala je realna sansa da do toga dodje. Moja majka bi morala da nadje neki privatan stan, a ja bih verovatno bio rastrzan izmedju oceve kuce gde sam rodjen i odrsato i majke koja bi stanovala na drugoj lokaciji.
Nije tu bila pokrenatu brakorazvodna parnica, vec je mogucnost razvoda uzeta u obzir. Ja sam tako postupio jer sam smatrao da je problem resiv, a potvrdilo se da sam bio u pravu. Toliko malo je falilo da sve bude u redu i na srecu sve se sredilo. Sada je to samo daleka proslost.

Ako je samo jedna konkretna stvar u pitanju, onda je ok da se brak sacuva, mada to treba da zavisi iskljucivo od zelje roditelja. Sto se tice ozbiljnih psihickih bolesti koje su iskljucivo uzrokovane razvodom :eek: Pa ja nisam psihijatar, ali to mi deluje kao neki broj dece koja se mogu izbrojati na prste jedne ruke.

Ponavljam, ok je ako je tvoj stav da se trebe vise potruditi da bi se brak ocuvao, ali ako je tvoj stav da brak treba UVEK sacuvati zbog dece- izvini, ali to je uzasno pogresan stav. Ti u stvari kazes da dete ima pravo da zahteva od roditelja- budite nesrecni :eek: Pa da sam ja zahtevao od mojih roditelja da budu nesrecni, kada bih dovoljno sazreo da shvatim kakvu glupost sam lupio- pa ja bih se ubio. Nema kvalitetnog braka sa nesrecnim roditeljima, nema kvalitetne atmosfere za dete u porodici sa nesrecnim roditeljima. Ne moraju oni da pred njim imaju niti jednu svadju, neke stvari dete vidi, shvata, oseca. Sto je starije, sve vise i vise. Do trenutka kada dovoljno sazri i kaze- vi ste potpuni idioti. Po meni, to bi bila normalna reakcija deteta iz takve porodice.
 
Ako je samo jedna konkretna stvar u pitanju, onda je ok da se brak sacuva, mada to treba da zavisi iskljucivo od zelje roditelja. Sto se tice ozbiljnih psihickih bolesti koje su iskljucivo uzrokovane razvodom :eek: Pa ja nisam psihijatar, ali to mi deluje kao neki broj dece koja se mogu izbrojati na prste jedne ruke.

Ponavljam, ok je ako je tvoj stav da se trebe vise potruditi da bi se brak ocuvao, ali ako je tvoj stav da brak treba UVEK sacuvati zbog dece- izvini, ali to je uzasno pogresan stav. Ti u stvari kazes da dete ima pravo da zahteva od roditelja- budite nesrecni :eek: Pa da sam ja zahtevao od mojih roditelja da budu nesrecni, kada bih dovoljno sazreo da shvatim kakvu glupost sam lupio- pa ja bih se ubio. Nema kvalitetnog braka sa nesrecnim roditeljima, nema kvalitetne atmosfere za dete u porodici sa nesrecnim roditeljima. Ne moraju oni da pred njim imaju niti jednu svadju, neke stvari dete vidi, shvata, oseca. Sto je starije, sve vise i vise. Do trenutka kada dovoljno sazri i kaze- vi ste potpuni idioti. Po meni, to bi bila normalna reakcija deteta iz takve porodice.

Nisam ja nigde napisao da UVEK treba sacuvati brak zbog dece, ali da treba maksimalno nastojati da se sacuva, tj. da se ne poseze za razvodom tek tako. Je*e mi se mi se sto ce da budu nesrecni, nisam im ja birao s kim ce u brak da udju. Sami su izabrali, pa neka se potrude da budu ljudi makar dok dete ne izvedu na put. A posle toga nek rade sta hoce, pa i neka se razvedu. Necu da se rasplacem sto oni nisu srecni. Brak nije robija. Ne moraju da se vole, ali neka se ponasaju normalno i civilizovano. Po meni je to sasvim dovoljno. Najlakse je da zase*es stvar, pa da se onda razvedes, jer, pobogu, ne mozes vise da zivis s onim s kojim si do tada ziveo i decu izrodio. Morgen malo njima.
A ako neko bas ode do faze u kojoj ce napustiti porodicni dom i zapoceti zivot s drugom osobom, ili isteruje supruznika da bi u kucu doveo drugu osobu, razvod je neminovan. Takodje ako se neka budala odala alkoholu i nece da se leci, daleko mu lepa kuca. Tu je vrag odneo sve. Takav roditelj i ne treba detetu i ovaj drugi s punim pravom treba otvoreno da saopti detetu sta je njegov roditelj uradio. A na detetu je da samo prosudi kakav ce stav zauzeti. Licemerno je kad onaj sto je rasturio porodicu kaze detetu: ,,Znas sine, tebe tata voli, ali tvoja mama i ja vise ne mozemo da zivimo zajedno". Ja bih samo kratko odgovorio: ,,Da me volis, nikada ovo ne bi uradio" i kraj price. U takvim slucajevima ne da nisam protiv razvoda, nego podrzavam razvod.
 
Nisam ja nigde napisao da UVEK treba sacuvati brak zbog dece, ali da treba maksimalno nastojati da se sacuva, tj. da se ne poseze za razvodom tek tako. Je*e mi se mi se sto ce da budu nesrecni, nisam im ja birao s kim ce u brak da udju. Sami su izabrali, pa neka se potrude da budu ljudi makar dok dete ne izvedu na put. A posle toga nek rade sta hoce, pa i neka se razvedu. Necu da se rasplacem sto oni nisu srecni. Brak nije robija. Ne moraju da se vole, ali neka se ponasaju normalno i civilizovano. Po meni je to sasvim dovoljno. Najlakse je da zase*es stvar, pa da se onda razvedes, jer, pobogu, ne mozes vise da zivis s onim s kojim si do tada ziveo i decu izrodio. Morgen malo njima.
A ako neko bas ode do faze u kojoj ce napustiti porodicni dom i zapoceti zivot s drugom osobom, ili isteruje supruznika da bi u kucu doveo drugu osobu, razvod je neminovan. Takodje ako se neka budala odala alkoholu i nece da se leci, daleko mu lepa kuca. Tu je vrag odneo sve. Takav roditelj i ne treba detetu i ovaj drugi s punim pravom treba otvoreno da saopti detetu sta je njegov roditelj uradio. A na detetu je da samo prosudi kakav ce stav zauzeti. Licemerno je kad onaj sto je rasturio porodicu kaze detetu: ,,Znas sine, tebe tata voli, ali tvoja mama i ja vise ne mozemo da zivimo zajedno". Ja bih samo kratko odgovorio: ,,Da me volis, nikada ovo ne bi uradio" i kraj price. U takvim slucajevima ne da nisam protiv razvoda, nego podrzavam razvod.

Je.be ti se da li ce ti roditelji biti srecni? Vidis, takvo razmisljanje je meni nepojmljivo.

Stav da je poenta braka roditi decu, je po meni, najblaze receno debilizam. Dete treba da bude posledica ljubavi izmedju dve osobe, nikako razlog zbog cega se ulazi u brak. Ko zbog dece udje u brak je budala koja pojma o zivotu nema, a ko samo zbog dece ostaje u braku je inertna kukavica. I ako takva osoba voli svoju decu, ona ce ih, ako barem zeli da bude dobar roditelj, nauciti da ne budu kao ona. Brak jeste robija kada neko odrzava brak iskljucivo i samo zbog dece, cesto je i gori od robije. Takav brak oduzima najvecu ljudsku vrednost- slobodu, a tako nesto ne bih pozeleo ni osobama koje ne poznajem, a kamoli da trazim od roditelja da izgube svoju slobodu zbog mene. I ovde ne mislim na onu slobodu u fizickom smislu, tipa 24/7 si pored male bebe, to je normalno, mislim na ono sustinskije shvatanje pojma 'sloboda'.
Niko i ne kaze da se odmah treba razvoditi posle prvog problema, ali ovde i nije stvar u tome. Broj razvoda koji nastupe kod prvog problema u braku je toliko zanemarljiv, da se meri u promilima. Tako da je i bezvezno takve brakove uopste i uzimati u obzir kada se prica o ovakvim stvarima.

A za ovo drugo boldovano- pa i ja bih to mozda rekao da imam 5 godina. Ali 20 godina posle toga, shvatio bih koliko je ta izjava naivna i netacna, i bilo bi mi drago ako me roditelji nisu poslusali. U suprotnom bi najbolji porodicni psihoterapeuti bili petogodisnjaci.
 
Deca iz srecnih brakova ne mogu da shvate ono sto ja pisem, jer nisu osetila na svojoj kozi kako izgleda brak koji nije srecan. Ja sam to osetio i odgovorno tvrdim da je bolje civilizovano pokusati da se rese problemi u braku, nego se srecno ili nesrecno razvesti.
Dragi moj, odrastao sam sa istim ovim uverenjem.
Da, deca iz srećnih brakova ne mogu znati šta za dete razvedenih roditelja znači razvod. Niko nije znao da sam hendikepiran iznutra, da je polovina moje duše otkinuta i bačena.
Rastao sam odlučan da ću učiniti sve što je u mojoj moći da moja deca rastu zajedno sa svojim roditeljima.
Ali, za zajednički život je potrebno dvoje koji to žele - nije dovoljna čvrsta volja jednog od tog dvoje.

I kada je došlo do toga da moram da se razvedem, da moju decu čeka isto ono što sam ja preživeo, to mi je došlo kao nešto što sam u tom trenutku jedva pregurao.

A onda, kada je prošlo dosta godina, shvatio sam da je zaista bolji dobar razvod nego loš brak. I shvatio sam da ne treba moje roditelje da osuđujem što su se nekada davno razveli, već da je sigurno bilo bolje što jesu, nego da su ostali u braku koji bi bio opterećenje za sve.

I shvatio sam sledeće:
Čovek koji je nezadovoljan svojim životom nije dobar ni za koga. On je nervozan, destruktivan, nesrećan. Pored nesrećnog čoveka niko ne može biti srećan. Tako ni deca ne mogu biti srećna pored roditelja koji nisu srećni.
Zato je neophodno menjati život kojim nisi zadovoljan, pa makar to značilo i razvod. I baš zbog te dece, da ne bi rasla nesrećna pored nesrećnih roditelja.
 
Sta mi se desilo od zivota. Pojima nemam.
Svašta ti se desilo... A i svašta te tek čeka...

No, sve to što ti se desilo... ma ko zna zašto je to dobro? Može biti da ćeš se kroz neko vreme okrenuti za sobom i reći: "Pa to i nije ispalo tako loše.".

Ko je kriv?
Eh, ko bi to mogao reći? Najbolje i najbezbolnije je reći da niko nije kriv, da se eto desilo to što se desilo, jer... bili smo mladi, nezreli, nismo znali ni šta hoćemo ni šta nećemo, nismo se dovoljno dobro upoznali...
Pa i zašto se opterećivati tim pitanjem kada će za par godina biti izvesno da taj događaj i nije ispao loš i da niko ne može biti kriv za nešto što nije ispalo loše?
Najgore što nam se u datoj situaciji može desiti je kriviti samog sebe. To nije dobro jer vodi u depresiju, a depresivni roditelj ne može biti dovoljno jak da svom detetu pomogne da ono prebrodi tešku situaciju u kome se našlo.

Zato, glavu gore i idemo dalje...
 
Mislim da su ljudi postali suvise sebicni i netolerantni. Kod nas, nazalost, u velikom broju slucajeva brak nije onos to bi trebalo da bude po svojoj definiciji, vec se izmedju supruznika uspostavlja vlasnicki odnos. To bi u prevodu znacilo sledece: Moja zena je moje licno vlasnistvo i nju niko ne sme da pogleda, niti ona sme drugog da pogleda. Mora biti samo moja i nicja. ako slucajno saznam da je flertovala s nekim, odracu je od batina.
Generacije ljudi nasih baba i deda se gotovo uopste nisu razvodile. Kod generacija nasih roditelja je vec bilo razvoda, ali ne preterano. Danas je stabilan brak postao izuzetak. Previse je razvoda.
Ako bi se svaki brak razveo zato sto supruznik ucini prevaru, brak bi bio redja pojava nego nilski konj u Velikoj Moravi. Mislim da su mnogi ljudi, naviknuti pre braka da raskinu vezu kad im padne na pamet, mnogo podlozniji razvodu, nego sto je to drustveno opravdano. Ljudi su zaboravili da ljudsi razgovaraju, da se civilizovano suoce sa problemima i pokusaju da ih rese, vec odmah krecu u svadju, netrpeljivost i sirenje bespotrebne mreznje jedni prema drugima. Pogotovo je ruzno, a nije ni malo retko, da u nemogucnosti da se do kraja ,,isprazne" jedno na drugom, uvlace i decu u svoje sukobe, prepucavajuci se pred decom ko je savesniji roditelj i obracajuci se jedno drugom preko dece. To je slucaj kad majka detetu glasno pred muzem kaze nesto tipa: ,,Sine, pitaj tatu kad me je posledni put negde izveo". A brizni tata odgovara: ,,Sine, pitaj mamu kad je ona polsednji put bila na roditeljskom sastanku". a dete jadno u tom trenutku jadno drhti od nervoze na sta ce to izaci. Onda se oni ohlade i u krevetu se pomire, a dete legne da spava u strahu sta ce sutra biti.
Dakle potreban je razum.

Postali, zaboravili, nehumano covecanstvo...zlo doba...ma ko moze da zivi u ovom zlom vremenu..bolje je bilo u starom rimu, kad su se supruznici medjusobno trovali....tad je drustvo bas bilo humano...a sada je katastrofalno....helllooo..umesto sto gledas tv, pricitaj malo istoriju ili kreni od ilijade....kad stignes do prusta...reci da su ljudi zaboravili da budu ljudi...posto su inace bili fenomenalni...da ne pominjem sociologiju i filozofiju...tv i mens helath su ti ocigledno jedini izvori...:roll:

(ja sma inace alergicna na te stavove-ljudi su danas postali losi, a kad su ziveli nasi roditelji, bake i deke, bas su bili divni :mrgreen:)
 
Ja se ne bih ubio, ali oni nisu mogli biti sigurni. To sam naravno rekao da bi ih otreznio i da i se dozvali pameti. Nije njihov problem bio tako katastrofalan i njegovim resavanjem je sve postalo normalno.
Ozbiljne psihicke posledice podrazumevaju ozbiljnu psihicku bolest. Znajuci sebe u tom periodu, postojala je realna sansa da do toga dodje. Moja majka bi morala da nadje neki privatan stan, a ja bih verovatno bio rastrzan izmedju oceve kuce gde sam rodjen i odrsato i majke koja bi stanovala na drugoj lokaciji.
Nije tu bila pokrenatu brakorazvodna parnica, vec je mogucnost razvoda uzeta u obzir. Ja sam tako postupio jer sam smatrao da je problem resiv, a potvrdilo se da sam bio u pravu. Toliko malo je falilo da sve bude u redu i na srecu sve se sredilo. Sada je to samo daleka proslost.

Mešaš babe i žabe. Ne možeš DETE određivati da li će ili ne njegovi roditelji biti i dalje zajedno i kako će prevazići svoje probleme. Brak sklapaju muškarac i žena, a mama, tata i dete su porodica. Kada je jedan od supružnika nezadovoljan bračnim životom, to blage veze nema sa detetom. Ne razvodiš se od deteta samo od supružnika. Poenta i jeste da dete bude isključeno iz bračnih razmirica, da ne gleda tuču, kinjenje, maltretiranje...da ne sluša ko ima švalerku a ko se ***** po komšiluku.....Takvi brakovi ne treba da opstanu.
Tvoje ucenjivanje roditelja da ćeš se obesiti u slučaju njihovog razvoda je pokazatelj koliko su tvoji mama i tata omanuli kao roditelji jer su došli u situaciju da dete rešava njihove razmirice i određuje šta i kako treba da rade.
 
Generacije ljudi nasih baba i deda se gotovo uopste nisu razvodile. Kod generacija nasih roditelja je vec bilo razvoda, ali ne preterano. Danas je stabilan brak postao izuzetak. Previse je razvoda.

Наравно.
Само - ову појаву не треба посматрати само кроз призму односа самих супружника у браку, него првенствено као социолошко-историјско-правну појаву...
Наиме, у патријархалном друштву опција развода није ни постојала. Муж је могао да отера жену, али развод сам по себи није постојао. Жена је можда могла да покуша да побегне од мужа - али он би имао право да је врати и да убије бога у њој због тога...а о подели имовине да и не говоримо...:confused:
Друго - и дан данас је врло мали проценат некретнина укњижена на име жене, а до пре 50-100 година жене нису имале никаквог власништва у непокретностима, махом су биле незапослене (нарочито жене са села) и према томе економски сасвим зависне од мужа! И да су могле да се разведу не би имале где ни од чега да живе....
До скоро на разведену жену (и на мушкарца, али на жену више) гледало се као на неку ''половну робу''', постоји погрдни израз ''распуштеница'', ''распуштаљака''....који асоцира на неморалну жену, мање вредну жену... Због тога што је у дрштву на развод гледано као на неку друштвену стигму - и породица је често одбијала да прими назад жену коју је муж ''отпустио'', оне су биле дискриминисане, одбациване из друштва....

Е, ЗАТО није било толико разавода као данас....а не зато што су људи некад били бољи, или зато што су бракови, сами по себи, били бољи.....него зато што није било другог избора, а насиља у браку, алкохолизма, коцке, свађа, батина....у браковима наших баба и деда било је у истој мери, ако не и више него данас...(данас постоје санкције за насиље у браку и каква-таква правна заштита....а онда ни то није постојало...):roll:
 
Čovek koji je nezadovoljan svojim životom nije dobar ni za koga. On je nervozan, destruktivan, nesrećan. Pored nesrećnog čoveka niko ne može biti srećan. Tako ni deca ne mogu biti srećna pored roditelja koji nisu srećni.
Zato je neophodno menjati život kojim nisi zadovoljan, pa makar to značilo i razvod. I baš zbog te dece, da ne bi rasla nesrećna pored nesrećnih roditelja.

:worth::worth::worth:
 
tetku od moje babe je tukao muz i bio je alkoholicar, tj pio je mnogo rakije, kazu oni koji su ga poznavali...zato sto je ona bila losa zena...rodjena 1900. godine...on nije mogao da ima decu,ali su meni govorila da je ona bolesna kad sam bila mala...inace je bio kovac, visokocenjeni u celom srezu..imao je svoju fabriku gde je tuako i zaposlene...to inace rade poslodavci...bio neki fin covek i fin narod je ziveo u proslom veku...naravno svi su ga postovali...i sklanjali mu se s puta...
 
Postoji paralela sa abortusima. Prve godine kada se legalizovao abortus bilo je veoma mnogo prekida trudnoće koje su "moralisti " prozvali posledicom anarhije i nemorala, a kasnije se taj broj ustalio i u stvari bio realan pokazatelj koliko je bilo obavljano prekida trudnoće na crno u ko zna kakvim uslovima. Tako je i sa razvodima. Čim se žena ekonomski osamostalila, povećao se broj razvoda. Često se dešavalo da bračni parovi odu na rad u inostranstvo i čim žena obezbedi sebi egzistenciju ne želi više da trpi podređen položaj i razvodi se. Nažalost, muškarci ne mogu da prate takav pomak u društvu i da preuzimaju deo porodičnih obaveza na sebe, a žele da zadrže pravo na jednoglasno donošenje odluka.
I tu dolazi do kuršlusa. Naravno, sve više nezrelih mladih ljudi koji stupaju u brak, bez obzira na godine, koji nisu živeli samostalno kao naši roditelji, pa i ne mogu da se naviknu odjednom na sve te obaveze u braku - održavanje kuće, kuvanje, posao, deca.
 
Jao pedjaza ti si 100% dete razvedenih roditelja kada pricas tako, a kada (ako) se budes razvodio drugu pesmu ces da pevas...:whistling:

Nisam dete razvdenih roditelja. Svoj primer sam izneo ovde na forumu, sto mozes videti ako pogledas nekoliko mojih postova u nazad.
Zasto bih se uopste ja razvodio? Zar si toliko pakosna osoba da mozes da mi tako nesto pozelis. Ovo je pakost koja prevazilazi sve granice. Zbog tako pakosnih kao sto si ti brakovi se i razvode. Ja sam spasio brak svojih roditelja i srecan zbog toga. Da su se razveli bio bih nesrecan i patio bih zbog toga.
 
Postoji paralela sa abortusima. Prve godine kada se legalizovao abortus bilo je veoma mnogo prekida trudnoće koje su "moralisti " prozvali posledicom anarhije i nemorala, a kasnije se taj broj ustalio i u stvari bio realan pokazatelj koliko je bilo obavljano prekida trudnoće na crno u ko zna kakvim uslovima. Tako je i sa razvodima. Čim se žena ekonomski osamostalila, povećao se broj razvoda. Često se dešavalo da bračni parovi odu na rad u inostranstvo i čim žena obezbedi sebi egzistenciju ne želi više da trpi podređen položaj i razvodi se. Nažalost, muškarci ne mogu da prate takav pomak u društvu i da preuzimaju deo porodičnih obaveza na sebe, a žele da zadrže pravo na jednoglasno donošenje odluka.
I tu dolazi do kuršlusa. Naravno, sve više nezrelih mladih ljudi koji stupaju u brak, bez obzira na godine, koji nisu živeli samostalno kao naši roditelji, pa i ne mogu da se naviknu odjednom na sve te obaveze u braku - održavanje kuće, kuvanje, posao, deca.

Ja bih se u potpunosti slozio sa ovim sto je ovde napisano.:ok:
 
Е, ЗАТО није било толико разавода као данас....а не зато што су људи некад били бољи, или зато што су бракови, сами по себи, били бољи.....него зато што није било другог избора, а насиља у браку, алкохолизма, коцке, свађа, батина....у браковима наших баба и деда било је у истој мери, ако не и више него данас...(данас постоје санкције за насиље у браку и каква-таква правна заштита....а онда ни то није постојало...):roll:[/QUOTE]
Jeste. danas su svi nesto mnogo zasticeni. Nastavnik ne sme popreko da pogleda ucenika, muz ne sme da pipne zenu, sinteri ne smeju da ubijaju pse lutalice itd. Postoje sigurne kuce, azili za pse i razne druge humanitarne organizacije, vladine i nevladine.
To predstavlja neki civilizacijski napredak.
Slazem se da postojanje takvih organizacija nije pokazatelj da danas ima vise nasilja, nego da drustvo veci znacaj pridaje tome i vise se trudi da zastiti ugrozene.
Mozda ja nisam u pravu, mozda ljudi i treba da se razvode i u vecem broju nego sto se inace razvode, jer cinjenica da neke zene dodju u sigurnu kucu pokazuje da su one verovatno neko vreme trpele nasilje u porodici, pa kad vise nisu mogle da izdrze, potrazile su pomoc. Mozda sam ja suvise razuman i civilozovan, pa mislim da se problemi mogu resiti lakse nego sto je to slucaj u praksi.
U svakom slucaju ovde smo da razmenjujemo misljenja. Pazljivim citanjem postova ostalih forumasa poceo sam da razmisljam da mozda i nisam bio u pravu za sve sto sam napisao. Stoga se mogu ograniciti samo na sebe i napisati da su za mene brak i porodica svetinja i da ja ne bih bas tako lako dozvolio da mi to propadne. Zivotno iskustvo me je naucilo da kad dodju teski trenuci, kad je covek u neprilici, ako je porodica uz njega, mnogo mu je lakse da prebrodi te neprilike. S druge strane, kad si od porodice odbacen, malo ti vredi ono drugo sto imas.
 
Nisam dete razvdenih roditelja. Svoj primer sam izneo ovde na forumu, sto mozes videti ako pogledas nekoliko mojih postova u nazad.
Zasto bih se uopste ja razvodio? Zar si toliko pakosna osoba da mozes da mi tako nesto pozelis. Ovo je pakost koja prevazilazi sve granice. Zbog tako pakosnih kao sto si ti brakovi se i razvode. Ja sam spasio brak svojih roditelja i srecan zbog toga. Da su se razveli bio bih nesrecan i patio bih zbog toga.

Ti si spasio instituciju braka a Boga pitaj da li to iole funkcioniše ili se foliraju zbog tebe a svako vodi svoj život. Ti bi bio nesrećan da su se razveli a ovako su možda oni nesrećni ali trpe jer imaju razmaženog sina ;) :mrgreen:
 
Nisam dete razvdenih roditelja. Svoj primer sam izneo ovde na forumu, sto mozes videti ako pogledas nekoliko mojih postova u nazad.
Zasto bih se uopste ja razvodio? Zar si toliko pakosna osoba da mozes da mi tako nesto pozelis. Ovo je pakost koja prevazilazi sve granice. Zbog tako pakosnih kao sto si ti brakovi se i razvode. Ja sam spasio brak svojih roditelja i srecan zbog toga. Da su se razveli bio bih nesrecan i patio bih zbog toga.

Ja sam pakosna i obozavam kada se ljudi razvode i svaki covek se zbog mene razveo, cisto da se zna!!!! :rtfm:
 
..razvode se oni koji misle da su drugi krivi za njihove nevolje a kad su ulazili u brak nisu razmisljali sta im je potrebno, sta zele, koliko zaista poznaju partnera... kao ne slazu se i to su shvatili tek u braku a svi ti razlozi koji su doveli do razvoda postojali su i pre braka ...kako uopste mogu znati da im se isto nece desiti i u nekoj buducoj vezi....deca su tu kolateralna steta
 

Back
Top