taote
Iskusan
- Poruka
- 5.349
Nisam od onih narcisa koji samo na sebe misle.Kad to kazem mislim na to da je nisam nikad sputavao niucemu.Imali smo svoju slobodu i poverenje jedo u drugo,e sad to poverenje je izigrano.I naravno da se osecam povredjeno i razocarano.
A drugo- deca su jos uvek relativno mala 12 i 10 godina.
Zar je njena sreca toliko vaznija od decije srece da rastu u zajednici sa roditeljima,pa one nisu trazile da se rode,to je bila nasa odluka i iskljucivo nasa.
I sta sad?
Sad je neko drugi vazniji od njih.
E. PA NIJE
Šti volim kad počnu da se vade na dečiju sreću! Kao nije važnija njena sreća od dečije (ili njegove?).
I šta sad? Sad je neko drugi važniji od njega.