Pozdrav svima na forumu
U braku sam 12 godina, imamo 2 dece. Bio je to brak iz ljubavi, pun razumevanja, bez svadja i trzavica. Ziveli smo lepo, bili uzor svojim prijateljima koji su nam zavideli na harmoniji koju smo imali.
Onda se jednog dana sve okrenulo. Moj muz je nasao ljubavnicu. Bila sam sokirana, nije mi bilo jasno zasto se to desilo kada nismo imali probleme, On mi je objasnio da je vremenom osetio neku prazninu u nasem odnosu i to mu se jednostavno desilo...
Dovde je skoro sve isto, osim što smo u braku 15 godina i imamo sina od 14, i što nisam ja našao ljubavnicu, već ona ljubavnika. No, ono što sledi u tvom postu je bajka naspram onoga što je ona učinila nakon moje spoznaje kako stvari stoje.
Objavila je rat, koji vodi prostaklukom i provokacijama svojstvenim malograđanskim sredinama... Ne libi se ničega, da bi opravdala svoju odluku koju je donela, iako niko to od nje i ne traži... Najgore je to, što se ona ponosi svojim ulovom, iako se radi o osobi koja je psihički bolesna, čija je porodica psihički bolesna (ovo nije moje subjektivno mišljenje izazvano pravednim gnevom, već potvrđena stvar, i to znaju svi lekari u lokalnom domu zdravlja), osobi sa zatvorskom prošlošću, koji usput maltretira i svoju porodicu, i kome je to prva žena koju je uspeo da "osvoji" za svojih 35 godina života... Sprdnja... U maloj sredini u kojoj živim, i u kojoj svi sve i svakog znaju, ovo je nešto što zauvek obeleži čoveka...
Pokupila je našu ušteđevinu, sa kojom planira da sebi i svom novom ... hmmm .. dečku ... kupi stan u kome smo živeli kao podstanari, pošto nas je prethodno iz njega (mene i maloga) izbacila uz pomoć oca, tog novog kakogod, i policije, i to na osnovu ugovora o zakupu kojeg je ona sklopila (pošto sam ja tog dana bio na poslu, a ona slobodna) sa stanodavcem... Od tada, niti se nešto interesuje za dete, niti je pitala da li mali treba da se opremi za školu, nije došla da ga isprati na ekskurziju, niti je barem pokušala da mu pošalje koju kintu... Šalje random poruke tipa "Sine, majka te voli najviše na svetu" i slične budalaštine...zove ga da je poseti u "njenom" stanu, iz koga nas je uz pozorišnu predstavu izbacila koji dan ranije...mali mi je pod konstantnim stresom, i naježi se kada vidi da ga ona zove na mob... Tražio je da mu promenim broj, da ga više ne bi cimala...
E, OVO bih ja nazvao vračanjem ili magijom, jer sve to nisam ni u ludilu mogao da očekujem od nje. Jednostavno, toliko je sve nadrealno da ni posle dva meseca ja nisam ni na jedno od miliona pitanja koja me muče mogao da dam smislen odgovor... Jer: Ja ne pijem, nisam je udario za tih 15 godina, ne jurim tuđe žene, ne ostavljam pola plate u kafanama, nisam nasilničke prirode, ne švrljam pod parolom "idem na pecanje" ili slično...
Izvinjavam se na podužem postu, znam da Maloj Milici neće biti lakše posle ovoga što sam napisao, ali, napisao sam ga da bi znala da ima i onih kojima je gore nego što je njoj (iako je svakome svoja muka najveća)
Glavu gore Milice, ti si bar dobila odgovore na pitanje "Zašto?" ... A skotu daj ono što je zaslužio... Ne popuštaj "zbog dece", jer je njima bolje i bez njega, nego sa njim takvim... Naša deca su čvršća od nas, nemoj to zaboraviti, iako izgledaju krhko ...
Na ovaj topic naleteh tražeći neke informacije o proceduri razvoda, pošto podnesoh tužbu, pa ako neko ima takvih iskustava, rado bi ih čuo ... A, ponešto bih i pitao... Na pp, naravno...