Razvod braka

Свакој љубави дође крај,али развод је за мене катастрофа.

Nije katastrofa. Jeste tezak, bolan, ume da bude gadan i prljav, tesko se odluciti na to, tesko je prelomiti i konacno priznati sebi da dalje nema. A, onda krece razgovor sa drugom stranom..to tek ume da traje i da bude mucno. Pa, onda papirologija, obavestvanje ostalih sta se desava sa vama, objasnjavanje zasto i kako, a svi zele sve da znaju. Pa raspodela imovine, dogovori oko dece. Kada sve to pobrojis, zaista deluje kao katastrofa, ali kad jednom krene, onda je to kraj iz koga se radja i nov pocetak. Ne mozes da ozdravis, sve dok se ne razbolis.
 
ono jeste,ali kad nestane ljubavi trebalo bi da ostane postovanje,uvazavanje,tolerancija...a ako i to nestane,nema druge nego razvesti se


Da samo što ljudi sada nemaju sve to...misle da je život ‚‚šala -komika‚‚...netrpeljivi su jedni prema drugima...ja to rezonujem kao razmaženost i nedovoljan osećaj za zajednicu.Mnogi u brak uđu pa se ponašaju kao da su još uvek sami, što je daleko od istine, ima ljudi koji nikako ne mogu da odrastu i shvate da su oni sad nečiji roditelji već smatraju da su samo još uvek nečija deca.:neutral:
 
Molim vas,neka mi neko kaze kako da nastavim normalan zivot posle traume koju sam prezivela posle razvoda......ukratko-posle 13 godina braka i dvoje povelike dece,meni moj "dragi" muz kaze-znas medju nama vise nema nista i zelim da odes da bih ja doveo drugu zenu koja je bth trudna !!!.....Oprostila bi mu sve,ali je upotrebio silu da me izbaci iz kuce.Onda haos.....vracam se kod majke kuci i jedno 4 meseca ne znam za sebe...psiholozi...psihijatri...lekovi...antidepresivi....a deca.....deca zbunjena....sad je proshlo vec 2 godine od tad,ali deca su ostala kod njega.Ja svakodnevno umirem za njima.Vidjam ih svakog vikenda i raspusta i kad god mogu.Nasla sam i coveka svog zivota u medjuvremenu...to je ljubav koja se samo pozeleti moze...srodna dusa....moja druga polovina.Ali deca mi nedostaju do bola.....uh...ja reko ukratko..ovo ispade roman....toliko za sad....ce da nastavim.....
 
Pa ovako....moj ocajnicki pokusaj da saznam kako da nastavim normalan zivot posle razvoda......13 godina braka ,dvoje dece, isterana iz kuce, trudna ljubavnica ulece u semu....ja 4 meseca u "komi"...jedva prezivela....deca ostala sa bivsim...i sa NJOM!
 
Molim za savet,bilo kakav dobro nameran ili los,ali nek je savet..
Dete i ja zivimo sami,u stanu moga bivseg muza.Imam primanja od 150eura.Doticni se pokupio i otisao,bez reci ne meni,nasem sinu..tri dana nisam imala ni za osnovne zivotne namirnice detetu,jer kolicina novca koju nam daje je mizerna,nismo sudski razvedeni a on je prijavljen na minimalac,naravno rad na "crno" se ne racuna..Niti se pojavio niti pitao za zavrsnu priredbu,oko upisa u skolu nikakvo pitanje naravno niti ga to zanima,rodjendan koji je sam inicirao da mu slavimo ranije i koji je zakazao u rodnendaonici niti je platio istu niti sam ja bila u mogucnosti da to ucinim tako da smo sve to sin i ja morali otkazati..
Preti mi izbacivanjem iz stana,preti mi starateljstvom jer cu uskoro ostati bez posla.uglavnom zove da mi prica kako mu je mnogo lepo od kada se odselio,za dete ne pita,njega povremeno samo zovne na telefon i to naravno ne svakog dana..Vidja ga jednom nedeljno kada mu prica kako ce ga voditi ovde i onde,ispunjavati sve zelje koje pozeli..u realnosti sin je prepusten meni i mojim nagomilanim brigama vezanim za egzistenciju,i golo prezivljavanje..Dete nocu ga cesto sanja probudi se placuci,od kada mu je otac otisao presao je da spava sa mnom u krevetu..vrti prstice satima na sakama,i planiram da ga vodim psihologu zbog toga..Ono sto me navelo da ponovo pisem je cinjenica da uskoro dete i ja po prvi put sami idemo na more,trebao je i bivsi muz sa nama ali po pravilu kao i sve do sada ga je slagao..od sitnih lazi,kupicu ti novu igracku,preko kupicu ti bicikl..Zatrazila sam da mi da za detetov boravak na moru,i naravno dobila odgovr da ne treba da mi da jer on ce ga voditi na more,a ja ako nemam da to otkazem..Zanima me,obzirom da je otac koji apsolutno ne brine o svom detetu,jednsotavno se odselio niti ga zanima kroz sta dete prolazi,niti da li ima ili nema,a sada zeli da bude veliki otac koji ce ga voditi na more,jer mama nema novaca.Uskoro ce pokrenuti razvod,i mene zanima znam da mu sleduje te dve nedelje u toku letnjeg raspusta,zelim da pitam na koji nacin i da li u opste mogu imam pravo da to osporim jer niti imam poverenja da ga on odvede negde na dve nedelje,pride ce povesti i svoju novu devojku,vec je to radio dete je godinu dana se druzilo sa decom njegove predhodne ljubavnice,ostavljali su decu samu a oni isli malo da budu sami..Mogu li ja nesto da ucinim po tom pitanju,barem ove prve godine da ga ne vodi,jer nisam sigurna kako ce decak bez mene te dve nedelje u ovom trenutku se mnogo vezao za mene..
 
Pa ovako....moj ocajnicki pokusaj da saznam kako da nastavim normalan zivot posle razvoda......13 godina braka ,dvoje dece, isterana iz kuce, trudna ljubavnica ulece u semu....ja 4 meseca u "komi"...jedva prezivela....deca ostala sa bivsim...i sa NJOM!

Volela bih da cujem kako si uspela da prezivis. Narocito osudu okoline kada si decu ,,ostavila,,.... posto oni nikada ne ostavljaju, ali kada to urede zene!!!!!!!

ps ne znam ni kako bi neki novi muskarac reagovao na zenu koja je ostavila svoju decu.
 
Evo slicnog problema...a ne znam kako sama da ga resim...Posle 18 godina provedenih zajedno (od toga 14 u braku) i dvoje dece, treba nastaviti sa zivotom...a ne znam kako?!
Nije u pitanju prevara...jednostavno prezasicenje.
 
Evo slicnog problema...a ne znam kako sama da ga resim...Posle 18 godina provedenih zajedno (od toga 14 u braku) i dvoje dece, treba nastaviti sa zivotom...a ne znam kako?!
Nije u pitanju prevara...jednostavno prezasicenje.
nisi ni prva ni poslednja
život ide dalje
glavu gore i smešak na lice...
 
oh da.... postoji psiholog koji se zakazuje dva meseca unapred i termini su oko 12 ili 13 h. kada ja treba da izadjem sa posla.... i tako jedanput, dvaput, triput, izadjem sa posla i.....otkaz. a dok sam ja na ,,seansama,, dete samo postavlja rucak i veceru.....eh. covek treba da ima vremena i da se razboli.

хм, постоје многе невладине организације које нуде бесплатну правну помоћ,мислимда имају и саветовалиште за такве случајеве ево ти једна од њих


http://www.yellowpages.rs/sr/General-information/Nevladine-organizacije/Samohrane-majke/profil/43991
желим ти све најбоље
 
Ima raznih uzroka za prevaru. Neko je prosto takvog temperamenta da ne moze da se zadovolji samo jednom osobom, neko se zaljubi, neko zato sto u braku ne dobija ono sto mu je potrebno ili u meri u kojoj mu je potrebno, neko nekad prosto pozeli seksualni odnos sa nekim ko nije njegov bracni drug.
Prevara nije strasna ako je diskretna i povremena, Medjutim ako jedan od bracnih drugova se toliko zaljubi u trecu osobu i hoce da se razvede da bi ziveo sa tom osobom, onda je on sebican i ne voli svoje dete najvise na svetu. Da je recimo neko od mojih roditelja to uradio, ja ne bih smatrao da mene ne voli najvise na svetu, jer da me voli to prosto ne bi uradio.
Ako je jednom od bracnih partnera prevara samo povremeni ventil za visak energije i ne zeli razvod, a drugi bracni drug to sazna i zbog toga hoce da se razvede, onda taj drugi ne voli svoje dete najvise na svetu. Ljudi mora da shvate da u zivotu ne moze sve da bude savrseno i onako kako bi smo mi zeleli. Neke stvari treba i da proigutamo, a ne da posto poto isterujemo sve po svome do kraja. Uostalom, sta je tako strasno da te muz ili zena povremeno prevari? Dobro, ne kazem da nije nista, ali nije to tragedija i razlog da se brak razvede.


previse godina imas za ovakve nezrele stavove..citam postove na ovoj temi..iz svih tvojih vristi ``kako mali perica zamislja..``
mislis li da su tvoji roditelji iskreni prema tebi posle tvojih samoubilackih pretnji?
ako su u braku i isti prekidaju iz xx razloga, dve zrele, odgovorne osobe - odakle detetu pravo da odredjuje svojim roditeljima da li ili ne taj brak da prekidaju ili produzavaju?
i posle prekida istog - dete ima oba roditelja..menja se samo status supruznika.
ja bih se kao roditelj zapitala gde sam pogresila kad bi me histericno dete uslovljavalo samoubilackim pretnjama u donosenju odluka vezanih za moj licni zivot.
 
Evo vam MOJE priče. Baš me zanima ( iskreno) vaše mišljenje.
U braku smo 19 godina, imamo ćerku od 13. Sve je bilo lepo ( u granicama realnog života) do pre 2 godine. Tada je on ušao u još jednu od svojih faza otuđivanja ( bilo ih je i ranije, ali su trajale kraće,a ja sam valjda bila mlađa i zaljubljena, pa sam ih trpela). Naravno da posle tolikih godina braka dođe do zasićenja i da strast splasne, ali on mi je rekao DA MU SE SEX GADI!!!!! Nisam smela da pitam DA LI SAMO SAMNOM ILI GLOBALNO! Ostale, one usputne nežnosti ( koje su meni jako potrebne) su prestale odavno. NARAVNO da sam pokušala da pričam sa njim. Koristila sam sve trikove koje kao žena od 43 godine znam. Zavodila ga ( odlično izgledam-to je činjenica, i ne samo moje mišljenje), plakala, molila, .... Kao odgovor sam u glavnom dobijala sleganje ramenima, ćutanje ili samo NE ZNAM. Provela sam noći plačući pored njega u krevetu. Čuo me je, ali se ni jednom nije okrenuo prema meni da me barem zagrli i tako uteši. STRAŠNO MI JE TREBAO TAJ ZAGRLJAJ I OSEĆAJ DA MU JOŠ UVEK PRIPADAM!!! A onda je polako nešto u meni počelo da puca. Nisam više mogla tako da živim. Volela sam ga sve manje počela sam da se udaljavam od njega. To je bio odbrambeni mehanizam, Ja nisam paćenica i jadnica. Ni zbog koga ne plačem dugo! Pojavio se u mom životu neko ke je popunio prazninu koju je muž ostavio. NISAM TO PLANIRALA, NITI SAM TAKO NEŠTO URADILA DA MU SE SVETIM. JEDNOSTAVNO SE DESILO! Borila sam se dugo protiv tih osećanje i želje , ali trebao mi je neko KO ME PRIMEĆUJE KAO ŽENU, ne samo kao kuvaricu, spremačicu. Muž je uskoro primetio da sam se promenila. Da sam ponovo nasmejana, srećna, zadovoljna sobom. I sada počinje da da se vraća u našu priču....Sexa ponovo ima, povremeno, ali je sve vrlo tehnički i bez emocija. JA SAM SE PROMENILA!!!!!! Ne volim ga više, to je činjenica. I sada treba da vagam da li ću život nastaviti sama sa detetom( nemam nameru da jednog muža menjam za drugog) ili ću pristati na život bez emocija zarad nekog prividnog mira. Ako ostanem sa mužem biću povređena samo ja, a ako ga ostavim povrediću puno ljudi ( njega, moje i njegove roditelje, dete...). Da li to što smo živeli lepo 16-17 godina, znači da treba narednih 20-tak da jedem go..a???
Eto to je moja priča ( najkraće moguće ispričana) i jako me zanima vaše mišljenje. Naravno da ću ja odluku doneti sama ( kao i uvek u životu), ali hajde da čujem i vas. Nemojte me štedeti!!!!! hahahahaha
 
poceli smo da se zabavljamo....

strasno tuzna prica, verujem da ti je jako tesko. ali nisi nista kriva nego je tvoj muz olos. ako se zaljubio ili sta trebao je ode lepo i da ti ostavi dete i gajbu bar. ako je siromasan pa nema gde da zivi mogao je da proda taj stan i kupi dva manja. uzas jedan. necu nikad razumeti kako neko moze toliko da povredi nekog bliskog. koliko god da se ne volite tolike godine ste proziveli zajedno i sad njega boli dupe gde ces ti da spavas ccc.

i ne samo to, zar ne treba mesecno i kintu da daje?
 
strasno tuzna prica, verujem da ti je jako tesko. ali nisi nista kriva nego je tvoj muz olos. ako se zaljubio ili sta trebao je ode lepo i da ti ostavi dete i gajbu bar. ako je siromasan pa nema gde da zivi mogao je da proda taj stan i kupi dva manja. uzas jedan. necu nikad razumeti kako neko moze toliko da povredi nekog bliskog. koliko god da se ne volite tolike godine ste proziveli zajedno i sad njega boli dupe gde ces ti da spavas ccc.

i ne samo to, zar ne treba mesecno i kintu da daje?

zato u brak ne treba srljati, nego uci trezvene glave..
kad vidimo kakav odnos nas partner ima sa svojim ``neprijateljima``, osobama iz svoje okoline sa kojima se iz nekog razloga sukobio, tek tada bez obzira na strast i emocije treba doneti odluku da li je vredan da bude otac (ili majka) nasem detetu ili ne..
ja sam posle 15 godina prekinula svoj brak..i otac mog deteta mi je, koliko god ume da me iznervira svojim nacinom razmisljanja ostao najbolji prijatelj..i ja njemu..u pola dana, u pola noci, kad god onom drugom zatreba..

a bila sam u vezi sa osobom koju sam posle nekorektnog poteza prema zajednickim prijateljima i na neki nacin poslovnim saradnicima upitala - ``hoces li tako da postupis i kad jednom nas dvoje ne budemo u vezi?``
kleo se da NIKAD to meni ne bi uradio..
da li treba da pisem da mi je posle par godina uradio ne ono sto je tadasnjim prijateljima, nego mnogo goru stvar..
posao u koji smo usli sa tadasnjim prijateljima vredeo je 2000 eu..a kad smo posle dve godine mi prekinuli nasu vezu i saradnju vrednost istog je bila 50.000eu.
 
Ako ostanem sa mužem biću povređena samo ja, a ako ga ostavim povrediću puno ljudi ( njega, moje i njegove roditelje, dete...).

Прочитај још јендом ову реченицу, па још једном, па још једном....па се онда СТВАРНО запитај следеће:

Da li to što smo živeli lepo 16-17 godina, znači da treba narednih 20-tak da jedem go..a???

Да ли би ТИ пристала да неко буде у браку са тобом само због тога да не би ''повредио родитеље'' (?!), да не би повредио тебе и да не би ''повредио дете''?
Узгред, зар дете већ није довољно повређено ако расте уз несрећне и незадовољне родитеље?
 
Deca ne bi trebalo da osuđuju svoje roditelje zbog njihovih postupaka jer najverovatnije da ne znaju pravu istinu jer se roditelji svim silama trude da deca ne osete loše stvari koje se dešavaju mešu njima. Tek kad i deca dobiju svoju decu i postanu roditelji, postupci njihovih roditelja im posatnu mnogo bliži i jasniji.
 
Brak i roditeljstvo su dve razlicite stvari.
Mogu da funkcionisu jedna bez druge bez problema ako se strane potrude isto kao sto i brak moze da funkcionise bez problema ako se opet ulozi trud.

Sve dok ljudi ne shvate da su brak i roditeljstvo dve razlicite stvari ostajace u losim brakovima.
Skoro cuh od mog kolege kako kaze da je njegova zena jako dobra majka ali da je njemu losa kao zena. Ja ga pitam zasto se ne razvede, a on kaze zbog deteta. :think:
 

Back
Top