" LJUDI"

gost 47473

Iskusan
Poruka
5.729
Albanski zločini i Haške tajne
Trgovali organima otetih sa Kosova
Istražitelji Tribunala u centralnoj Albaniji 2003. obišli „žutu kuću” koju su izvori naveli kao mesto na kojem su ubijani zatvorenici pošto su im izvađeni vitalni organi
Haško tužilaštvo otkrilo je, istražujući zločine Oslobodilačke vojske Kosova 1999. godine nad Srbima, Romima i drugim etničkim zajednicama, da su osobe nestale u sukobima na Kosovu korišćene u operaciji krijumčarenja organa, piše u knjizi „Lov, ja i ratni zločinci” Karla del Ponte, bivša glavna tužiteljka Međunarodnog krivičnog suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije. Istražitelji Tribunala i funkcioneri Unmika dobili su te informacije od „pouzdanih” novinara koji su otkrili da su u leto 1999. godine kosovski Albanci kamionima prebacili preko granice, na sever Albanije, više od 300 otetih osoba.

Ti zatvorenici prvo su bili zatvoreni u kampove na mestima poput Kukeša i Tropoje. Prema izvorima novinara, mlađe i vitalnije zatvorenike pregledali bi lekari, dobijali su hranu i niko ih nije tukao, a zatim bi bili prebačeni u pritvor u druge centre, u Burel i njegovu okolinu. Grupa njih bila je pritvorena u baraci iza jedne žute kuće dvadesetak kilometara južno od tog grada, navodi tužiteljka.

Jedna soba u toj žutoj kući, kako su opisali novinari, služila je kao operaciona sala u kojoj su hirurzi vadili organe zatvorenicima. Organe bi zatim, prema rečima izvora, preko aerodroma Rinas kod Tirane slali u hirurške klinike u inostranstvu gde su korišćeni za presađivanje klijentima koji bi to plaćali.

Žrtve koji bi ostale bez jednog bubrega, ponovo bi bile zatvarane u istu baraku do trenutka kada bi ih ubijali zbog „drugih vitalnih organa”.

„Na taj način, drugi zatvorenici u baraci znali su kakva sudbina čeka i njih, i, prema tim navodima, preklinjali su, prestravljeni, da odmah budu ubijeni”, prenosi Del Ponteova navode izveštaja.

Među zatvorenicima dovedenim u tu baraku bilo je i žena sa Kosova, iz Albanije, Rusije, i bivših jugoslovenskih republika, a dva izvora su tvrdilada su pomagala u sahranjivanju tela žrtava oko „žute kuće” i na jednom obližnjem groblju.

Iako su informacije novinara i pripadnika Unmika bile nepotpune, istražitelji Tribunala su utvrdili da su se detalji uklapali i potvrđivali podatke koje je sakupio sam Tribunal.

Sve osobe, za koje izvori navode da su bile prisutne u kampovima u Albaniji u kasno leto 1999, proglašene su nestalim u leto iste godine i od tada više nikada nisu viđene.

Žrtve u tim slučajevima bile su otete verovatno posle NATO bombardovanja, u periodu kada su na Kosovu bile prisutne međunarodne mirovne snage i brojni istražitelji i službenici organizacija za ljudska prava, zbog čega nije bilo jasno da li zločini počinjeni u tom periodu ulaze u nadležnost Haškog tribunala.

Del Ponteova navodi da su istražitelji Tribunala i Unmika, sa novinarima i jednim albanskim tužiocem, došli u centralnu Albaniju početkom 2003. godine gde su obišli „žutu kuću” koju su izvori novinara naveli kao mesto na kojem su ubijani zatvorenici. „Kuća je sada bila bela, vlasnik je negirao da je ikada prefarbana, iako su istražitelji otkrili tragove žute boje duž ivica zidova. Istražitelji su pronašli i delove gaze, u blizini nalaze i korišćen špric, dve plastične kese za infuziju stvrdnute od blata, prazne bočice lekova, među kojima i onih koji se obično koriste u hirurškim intervencijama za opuštanje mišića”, opisuje u svojoj knjizi bivša tužiteljka.

Istražitelji Tribunala nisu uspeli da identifikuju izvore, koje su novinari odbijali da imenuju, a bilo je i pravnih prepreka za pokretanje procesa, objašnjava Karla del Ponte navodeći da im je albanski tužilac koji je učestvovao u istrazi „otkrio još jednu dimenziju problema saradnje”.

„Hvalio se da ima rođake koji su bili borci OVK i rekao je istražitelju Tribunala: ’Ovde nema grobnica sa Srbima. Ali ako su odveli Srbe preko granice Kosova i ubili ih, dobro je što su to učinili’“, piše Del Ponteova.

Na kraju su tužioci i istražitelji na slučajevima OVK odlučili da su dokazi nedovoljni. „Bez izvora i načina da ih identifikujemo i nađemo, bez tela i bez dokaza koji bi povezali osumnjičene visokog nivoa za ta dela, sve mogućnosti za vođenje istrage bile su zatvorene” za Haško tužilaštvo, piše Karla del Ponte u svojim memoarima.


A. M.
[objavljeno: 21/03/2008.]


Sutrasnje izdanje..... Kazu da su Arapi, u ovom slucaju Siptari ljudska bica.... za mene ne...
 
Ti se sprdas, ali mi zbog istih stvari mi odgovaramo i trpimo posledice, dok nekog koji cini isto, a gore od nas, dusmani nagradjuju! :mad::mad::mad:
 
pa vi ste kolektivno skrenuli...majke mi......kako pričate to ,svi uzimate u usta neke mrtve,hladnjače,srebrenicu,oluju,bljesak....a gubite iz vida da je ogromna većina ljudi koja je stradala tamo bilo civilno zene, deca nebitno koje su nacionalnosti...zamislite patnju tih ljudi sto iz hladnjače a što iz te kuće pogotovo znajući kakva im je sudbina ( opet civili ) a vi se prepirete oko toga dajte malo poštovanja ... normalno da postoji više saosećanja kada su ljudi nase nacionalnosti ali ....
 
pa vi ste kolektivno skrenuli...majke mi......kako pričate to ,svi uzimate u usta neke mrtve,hladnjače,srebrenicu,oluju,bljesak....a gubite iz vida da je ogromna većina ljudi koja je stradala tamo bilo civilno zene, deca nebitno koje su nacionalnosti...zamislite patnju tih ljudi sto iz hladnjače a što iz te kuće pogotovo znajući kakva im je sudbina ( opet civili ) a vi se prepirete oko toga dajte malo poštovanja ... normalno da postoji više saosećanja kada su ljudi nase nacionalnosti ali ....

Sve je Ok to sto ti pises,slazem se sa tobom.
Ali dok se mi saosecamo da drugima nama ye8u kevu sa svih strana.
:neutral:
 

Back
Top