Ljiljana Ninković-Mrgić: Ravnoteža sna i jave

Милунка Савић

Buduća legenda
Poruka
36.021
mr LJILJANA NINKOVIĆ - MRGIĆ

Rođena u Nanomiru kod Mionice .
Diplomirala na Fakultetu političkih nauka u Beogradu.
Magistrirala na Pravnom fakultetu u Beogradu.

Objavila knjige poezije (za odrasle):

Uhvati se za slamku, SKC, Beograd 1996.
Slušam nebo nad Srbijom, Sfairos, Beograd, 1998.
Ravnoteža sna i jave, Interpres, Beograd, 2000.
Molitve i posvete, Armon, 2006.

Knjige poezije za decu:
Molim učiteljice, Interpres, Beograd 1995, 1996, samizdat autorke,1998., Interpres, Beograd, 2000, 2002.
Šepurenje, Rad, Beograd, 1996, 1998, samizdat, 1999.
Pričao mi Strahinja, Interpres , Beograd, 1997,1998, 2001.
Osnovna nas škola žulja, Interpres, Beograd, 2000, 2001.
Pingvini su čudo jedno, Interpres, Beograd, 2005.

(U međuvremenu, navedene knjige poezije za decu doživele su još nekoliko izdanja, i stalno doživljavaju nova, jer su stalno i novi đaci, među kojima je Ljiljana izuzetno popularna)

Pod imenom Ljiljana Nanomir objavila je roman „Slučaj Ilije K.”, Dereta, 2003.
 
Pesme iz zbirke "Ravnoteža sna i jave"


PRONAŠLI SMO SE
Pronašli smo se
Rukama
Nebom
Ogladnelim dlanovima
Upili smo jedno u drugo
Svu tugu
I svu radost
Sveta

Pronašli smo se
I nema dalje
Tu smo počeli
I tu smo stali
Jedno drugome u zapanjene
Zenice
Ćutke zagledani

Ti si moja velika bajka
O sreći
Ti si
Opipljiv bol
Na tvojim me grudima suše
I poplave
Zatiču
Nagu



CENA LJUBAVI
Kad bi se ljubav prodavala
Svoju bih glad za tobom
Prodala Ciganima torbarima
Za sitne pare
Kojima bih kupila lepe
Šarene đinđuve bezbrižnosti
I išla dalje

Kad bi se ljubav kupovala
Obigrala bih trgove sveta
Raskrvarila tabane
Bosonoga
Po raskršćima
I po svakom nevremenu
Da tvoju ljubav nađem
I da je ponovo kupim
Bez obzira na cenu
 
MALO JE DANA

Malo je dana
Sati je malo
Malo je neba iznad glave
Malo je sunca u rukama
Da bi mogle radosti naći

Zato ne kaži ništa
O svemu
Ćuti o tuzi
O prolaženju
O nekim starim grehovima

O svemu ćuti
I pruži ruke
Čekaju te nemiri moji
Izmišljeni
Radi tebe



DOK TE GLEDAM

Tamno-plavi topli vetar
Što miriše na šeboje
Duva oko moga struka
Grleći mi golo rame
I zeleno-bludna ptica
Klikne pravo u nebesa
Ludu pesmu radosnicu
Samo za me
Dok te gledam

U venama mojim raste
Bljesak zvezde narandžaste
Koja iznad naših glava
Neumorno rasprskava
Vatromete čiste sreće
Što te volim
Što postojim
Dok te gledam
 
KAZALJKE

Čim sam te ispod neba prepoznala
Pred vremenom sam vrata zaključala
Ali mi ono ucrtava bore
Na sve prozore

Dok treptim žarom upaljenog svica
Pod nadstrešnicom tvojih trepavica
Nemilosrdno iznad naših glava
Korača java

I kad te ljubim devojačkim žarom
Damarom svakim. Svakim kapilarom
Tanatos seje nevidljivo seme
Protiče vreme

Kroz prste moga usijanog dlana
Prodire hlaadno prolaženje dana
Po tvojoj lepoj mlaadolikoj ruci
Kaplju trenuci

Protiče vreme. Godine ne stoje
Sudbina klupče odmotava svoje
I kad me grliš jako iz sve snage
Kazaljke rade



LAŽLJIVAC

Lažeš za stolom, lažeš u postelji
I kad me želiš i kad me ne želiš
Kad mi u oku nespokoj naslutiš
Lažeš dok ćutiš

Lažeš naivno dečački providno
Unezvereno drsko i bestidno
Da se sa grubom istinom ne sretneš
Lažeš čim trepneš

U lažnu nadu nemoć umotavaš
I šarenom me lažom zavaravaš
Da mi sa čela senku tuge skineš
Lažeš čim zineš

I kad mi laskaš i kad sebe kudiš
Lažeš iz straha da me ne izgubiš
Taštinu moju krunišeš lovorom
Lažnom govorom

Ti si najveći lažljivac na svetu
Sličan u igru zanetom detetu
Koje dok žmuri misli da se krije
Najiskrenije
 
UPRKOS SVEMU

Na ovom svetu gde se i ne broji
Ništa što nema žig meru i cenu
Usrećuje me već to što postojiš
Uprkos svemu

Podupireš mi nebo svojom rukom
Po kojoj pada zvezdana prašina
I tumačiš mi hrabro samouko
Belinu krina

Srećna sam što si za me sačuvao
Neokrnjenu tajnu plavetnila
I što mi nisi nijednom priznao
Da nemaš krila



VEZA SPOJENIH SUDOVA

Ne treba da se ispovedaš
Da bih o tebi znala sve

Tvoje tuge uvek pronađu
Način da u meni
Bistre izvore mute

Ispaštam tvoje greške
Kajem se za tvoje grehe
Budi me košmar tvojih snova
Osećam ukus kupine
Zgnječene u tvojim ustima

S tobom sam povezana
Vezom spojenih sudova
 
MIHOLJSKI SASTANAK

Oktobar se zlati svuda
U krošnjama
Na zapadu rumen sunca
Rumen vetra u travama
A u mojim dlanovima
Bele ptice vrelog leta
Lepršaju dok koračam
Vetrovitim ulicama
Dok mi srce u grudima
Zagrcnutu pesmu peva
Ti si tamo
Ti si svuda
Ti za mene nebo skidaš
Ti me čekaš



NEMA TE

Nema te ne umem pesmu da zberem
Ne mogu sunca naći u mraku
Ne umem onom stazom starom
Na plavičaste izvore reka

Neće me igre ptice me neće
Rugaju mi se zore kad ih zovem
Nema te. Ne umem jutra da nađem
Nijedna lađa me sa sobom neće

Odlaze reke. Otiče vreme
Ne mogu stići ne mogu naći
Puteve one narandžaste
Od sunca bilja i želja tvojih

Nema te.Ne umem pesmu da nađem
Neće me nijedna lađa sa sobom
Islizavaju krila leptira
Ljubičastog iz prstiju
Iz osmeha beže ptice
Ne umem onom stazom starom
Na plavičaste izvore reke
 
PREOBRAŽENJE

Sačekala sam te
Naoružana do zuba
Ispratila te
Razoružana do gole kože

Ponovo smo prelistavali
Kalendar naše ljubavi
I podvukli crveno slovo
PREOBRAŽENJA



PISMO

Kad sam otišla
Nebo je još dugo treperilo tugu
Iz tvojih očiju

Kad sam otišla
Nisam ničeg drugog mogla da se setim
Osim tvojih ruku

Kad sam otišla
Odjednom sam bila među tuđim svetom
Koji pojma nema

I koji o meni nikad neće znati
Ono što ti samo u zenici nosiš
I zbog čega jedva čekam
Da se vratim
 
ZATO ŠTO NE MOGU DA TE DODIRNEM

Mesečina punog meseca
Noćas nema nikakvog smisla

Osećam se kao pokisla
Senica na pustom polju
Kao lađa nasukana na kraj sveta

Tuga nadire u smetovima

Dva dlana kao dva šteneta
Cvile u praznim džepovima
Zato što ne mogu da te dodirnem



NA KRAJU LETA

Kiša uporno spira leto
Po krovovima i baštama
Bez mesečine
Na nebu su pomrle zvezde
Po šumama su zanemele ptice

Samo je u meni još sunčano
I tiho
Kao na proplanku
Sa hiljadu bulki

U rukama mi tvoje ruke
Čelo na tvoje naslanjam čelo
Drhtavo i ushićeno
Grleći naše postojanje
Sa kojeg sunce ne silazi
I leto nema kraja
 
LETNJA IDILA

Ogrtao me mesečinom
Protkanom zlatnim kricima ptice
Krunisao me dlanovima
Kojima stalno zvezde bere

Uveo me među trave
Lekovite
Ubedio suncokrete
Da me prate

Predstavljao me livadama
Kao bosu boginju leta
Prenosio me preko praga
Ćutljivih šuma

Nepogrešivo se razumevao
U tamne virove moje krvi
U bespuća mojih želja

Poražavao me nevinošću
U začuđenim zenicama
Neotrnjenim pupoljcima divljih ruža
Udenutim u pletivo poljubaca
 
NEMOJ DA MI PODMEĆEŠ

Nemoj da mi podmećeš dane
Bez muzike u dlanovima
Bez istočnog rumenila u prozoru
Bez mene u tvojim planovima
Bez ljubičica u razgovoru
Nemoj da mi podmećeš dane

Nemoj da mi podmećeš noći
Bez drhtavice zvezdanog praha
Bez nektara u saću mesečine
Bez poruka i bez oznaka
Na omotima pomrčine
Nemoj da mi podmećeš noći

Nemoj da mi podmećeš juni
Bez prastarog mirisa zova
Bez grmova belih jasmina
Bez penušavih naših snova
U pozlaćenim čašama krina
Nemoj da mi podmećeš
 
KAO ŽIVOTA

Tebe sam željna kao čempres neba
Nikad mi nije dosta da te gledam
Nikad mi nije dosta gorkog vina
Tvojih dubina

Tebe sam žedna kao oaza rose
Ko zrake sunca latica mimoze
Što ti se više nad izvor nadvijam
Sve sam žednija

Tebe sam gladna ko gladna hijena
Na tragu krvi ranjenog jelena
Kao siroče kraj bogatog stola
Gladna do bola

Tebe sam gladna i žedna i željna
Kao vernici nebeskog znamenja
I kao sužnji prirodnih lepota
Kao života
 
PRETVARAJ SE DA POSTOJIŠ

Znam ja dobro kao i ti
Kako su ti ruke slabe
Ne možeš mi dohvatiti
Rubin zvezde iznad glave
Ne možeš me zakloniti
Ne možeš me odbraniti
Ni od bola
Ni od mraka
Ni od strave

Ja sam tebe izmislila
Po merama mog ludila
Po merama mojih snova
I širina
I teskoba

Ja sam tebe izmislila
Izatkala iz očaja
Izvajala iz nemira
Braneći se od nemoći
Od praznine postojanja
Od beznađa

Znam ja dobro ali ćuti
Nemoj ništa da mi sporiš
Ogrni me dlanovima
Pretvaraj se da postojiš
 
ZAVARAVANJE

Čimkamo mrvice trenutaka
Komadiće sati kidamo od dana
Pa ih u trku dobacujemo
Gladnoj ljubavi
Kao štenetu lutalici
Što nam se oko nogu mota

Tek kad jedno od nas zacvili
Zareži ili zubima škripne
Sečemo veći komad vremena
Sa koskom društvenih obzira
I neodložnih obaveza
Dobacujemo ga jedno drugom
Pa brže-bolje odlazimo
Bežeći glavom bez obzira
Kao od otvorenog kaveza
Matorog lava

Ovo škrto i uvredljivo
Utoljavanje gole gladi
Jednog muškarca i jedne žene
Ne potvrđuje nijedan razlog
Za koji smo zaklanjali
Čaroliju obostranog verovanja
Zato se udaljavamo oprezno
Sa mesta događaja
Kao sa mesta zločina

Oboje tačno znamo
Kolika nam je krivica
 
DAR

Uzimam bledo zelenu travku
Uzimam plavu laticu neba
Uzimam mlaku kap umorne kiše
Uzimam pero bele ptice

Uzimam tamnu i beskonačnu tugovanku
Kojom su me zapojili u našem kraju
Rasprostirem je pa sve sa dlana
Bojažljivo na nju spuštam
Sve što sam ikad posedovala
Umotavam u taj smotuljak

Onda golim praznim dlanom
Uzimam sa vrha neba
Srebrnu kopču mladog meseca
Kojom vetar zakopčavam
Sve što imam
I što nemam
Sve čemu težim
I čega se bojim

Tvoje ime vetru kažem
I ostajem potpuno prazna
Sa treperavom varnicom nade
Kako će vetar da pronađe
Tvoje ruke
I kako će tvoje ruke
Primiti DAR
 
DIVLJE SEME

Divlje seme mojih misli
Proklijava kako hoće
Čega nema to izmisli
Braneći me od samoće

Divlje seme mojih snova
Ne priznaje šta je java
Ispod sedam tvrdih kora
U makove procvetava

Divlje seme mog nemira
Košavu niz Dunav prati
Nit me sluša niti bira
Mesto gde će proklijati

Divlje seme moje čežnje
Bokori se u venama
Ja sam bršljen što se veže
Za damare tvoga dlana
 
O LJUBAVI

Ljubav ne prima izvinjenja
Niti ih traži niti ih nudi
Niti ume da zaboravlja
Pod zaštitom je snoviđenja
I sama sebi jedino sudi
I samu sebe na muke stavlja

Ljubav ne trpi svršena stanja
Prozore duše ne zatvara
Zapoveda
Boluje
Sanja
I umire kad se odmara

U ljubavi je svaki trenutak
Šapat il vrisak
Paranje kože
I opeče se hiljadu puta
Al opet misli da sve može
 
ZBOG TEBE

Zbog tebe sam
Kraj tebe sam
Sa tobom sam
Uz tebe sam
Neskromnija u nadama
Nego vreme
Grlatija u željama
Nego reke
Ranjivija u pesmama
Nego ptice
I spremnija na bolove
Od tigrice

Osetljiva kao njiva
Na klijanje vinograda
Zbog tebe sam
Za tebe sam
Plava zvezda nespokoja
Koja svake noći pada
I uzleće
U visine

Zbog tebe sam
Kraj tebe sam
Samo žar i samo žena
Bez prošlosti
Bez korena van vremena
Bez imena
 
KRUŽENJE

Kružiš u meni kao vreme
Pometeno
Promenljiva godišnja doba podražavaš
Menjaš se

Zazeleniš se u klicama
Zaplaviš se iznenada
Zazlatiš po ivicama
Negde daleko
Negde duboko
Otkrivaš gde me najviše ima

Tumaraš po mojoj krvi
Prstima belim od radoznalosti
Napipaš svaku tugu
Svaku tajnu
U ćutljivim senkama kosti
Po kojima se zvezde dave

Kružiš u meni kao vreme
Pometeno
Promenljiva godišnja doba podražavaš
Menjaš se
 

Back
Top