Najgore, ali najgore sto ste...

Pa to nije nešto što bih javno pričala. Nisam želela ali sam bila isprovocirana i sami su se namestili, a ja sam samo pogurala. Ali sve je to normalno.

...ne mogu da verujem..pa jel moguce da nijedno zensko nikad nije ni za sta krivo vec uvek samo odgovorilo na provokaciju...mislim ok je, slobodno otvori dusu, ne znaci da uvek nekog syebemo namerno...

...evo ja cu prvi...rekao sam nekome posle 13 godina da je vise ne volim..blah..blah
..mozda cu kad odrastem biti uvidjavniji...
 
Uh...mnogo mi treba da dodjem u to stanje....a kad dodjem ..iako nikad ne radim smishljeno...nego nekako spontano izlazi iz mene...sve shto se skupljalo dugo vremena...onda bolje da taj neko pobegne...:lol:
Necu navoditi shta sam sve uradila, jer sam apsolutno bila emotivno neurachunljiva,i iznad proseka povredjena, ali sam svakom vratila sigurno duplo po zasluzi za sve shto za shta me ikada syebao ili povredio.
Nikad ne povredjujem osobu koja mi je bliska bez razloga, chak sam previshe fer, ponasham se u skladu, chak i rigorozno se drzim toga, sa pravilima...dok neko ne krene da pravi sranja...E poshto su mushkarci veoma skloni tome, to se obichno desi na startu nekog odnosa, pa mu par puta stavish do znanja da ne moze tako s tobom. I tako, kako prolazi vreme, ako te ne shvati ozbiljno, a deshava se chesto...ti skupljash i pamtish,...i sve vreme ne pravish ni jednu glupost za koju moze da ti prebaci. E kad to njegovo bahato ponashanje poprimi vece razmere, i kad chovek pochne ozbiljno da trpi...tad krece da mi se krchka. Obichno odlepim na sitnicu, i kad krenem da shutiram, i povredjujem ne znam gde gadjam. To traje neko vreme, obichno je u "stilu onomatopeje", kad jednom krenem ne znam da stanem...i na kraju odem.
Uzasno..ali jbq...To sam ja. Jako mnogo mogu da trpim i da cutim (ili da upozorim nekoga), ali kad puknem onda stvarno puknem, i gadjam najnize...
 
Ma drugo je samoodbrana B&H...chovek pita za ono kad tu uradish 'nako, iz neznanja ili nerazmishljanja ili bash smishljeno...
Kad se vracha milo-za- drago vazze druga pravila...


Istina je da zaista nikad nisam smishljala nachin na koji cu nekoga da povredim, a radila sam to na poprilichno tezak nachin (za tu osobu)...
Definitivno sam uvek bila takva da napomenem da ne radi neshto, jer znam sebe, i da cu puci kad tad i napraviti sranje...koje ce tog nekog emotivno pojesti...Ali kad god napravim sranje, ili povredim nekog ne uradim to smishljeno neko mi se jednostavno desi situacija, a kochnice namerno otkazu. Bilo to verbalno vredjanje, bilo to psihichka tortura, bilo to davanje slobode sebi da se vidish ili mozdas neshto drugo sa nekim drugim frajerom...itd...Pritom da bi mi bilo sve sladje (kad me neko povredi sujetna sam do zla boga), i dalje furam po pravilima...tiopa ne prevarim ga...ali mu nabijem debele rogove...(ako je on meni)...itd...sve u skladu sa tim kakv je neko prema meni...
Znachi nije smishljena situacija, ali opet nije ni neochekivana...kad gledamo objektivno...
 
Pa dobro...ni ja ne sedim kuchi pa smishljam kako da nekog unakazim...ali to shto se desi se desi s namerom, ciljano - opravdano ili ne...
Nekad povredimo nekog ko to uopshte nije zasluzzio, a to je neshto drugo...i svi smo to nekad uradili, samo je pitanje da li smo uvek toga svesni ili ne...

Hochu rechi...toliko povredjenog sveta a niko nije dzelat...
 

Back
Top