Izet Sarajlić, 16. 3. 1930 - 2.5. 2002.

Dionis1

Početnik
Poruka
4
Rođeni 23, strijeljani 42.

Večeras ćemo za njih voljeti
Mala, velika moja
Bilo ih je 28.
Bilo ih je pet hiljada i 28.
Bilo ih je više nego što je ikad u jednoj pjesmi bilo ljubavi.
Sada bi bili očevi.
Sada ih više nema.

Mi, koji smo po peronima jednog vijeka odbolovali samoće svih
svjetskih Robinzona,
mi, koji smo nadživjeli tenkove a nikog nismo ubili
mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti.
I ne pitaj jesu li se mogli vratiti.
I ne pitaj je li se moglo natrag dok je posljednji put,
crven kao komunizam, gorio horizont njihovih želja.

Preko njihovih neljubljenih godina, izbodena i uspravna,
prešla je budućnost ljubavi.
Nije bilo tajni u polegnuloj travi.
Nije bilo tajni o raskopčanom prvom dugmetu
Tamo gdje se svršava vrat
Nije bilo tajni u klonuloj ruci s ispuštenim ljiljanom.
Bile su noći, bile su žice, bilo je nebo koje se gleda posljednji put,
bili su vozovi koji se vraćaju prazni i pusti,
bili su vozovi i makovi,
i s njima, s tužnim makovima jednog vojničkog ljeta,
s divnim smislom podražavanja, takmičila se njihova krv.

A na Kalemegdanima i Nevskim Prospektima, na Južnim Bulevarima
i kejovima rastanka,
na Cvjetnim Trgovima i Mostovima Mirabo, divne i kad ne ljube,
čekale su Ane, Zoje, Žanet.
Čekale su da se vrate vojnici.
Ako se ne vrate, svoja bijela negrljena ramena daće dječacima.
Nisu se vratili.

Preko njihovih streljanih očiju prešli su tenkovi.
Preko njihovih streljanih očiju.
Preko njihovih nedopjevanih marseljeza.
Preko njihovih izrešetanih iluzija.
Sada bi bili očevi.
Sada ih više nema.

Na zbornom mjestu ljubavi čekaju kao grobovi.
Mala velika moja,
većeras ćemo za njih voljeti.
 
...Sviđaju mi se neke njegove pjesme,ali mi se naročito ne sviđaju neke njegove postratne izjave ...
Ali zanemarimo ovde politiku...

TURIZAM MOJIH STARIH

Već petnaest godina, svakog 5. septembra, moji starci se pokupe i natovareni mnoštvom nepotrebnih stvari odu na petnaestodnevni odmor u Herceg Novi. Otac more ne podnosi, a ni majci baš mnogo ne prija, ali zato predveče mogu dugo sjediti na nekoj klupi pored obale i gledati u pravcu Mamule, na kojoj je, 16. jula 1942. godine, strijeljan njihov prvijenac Ešo. Ja sam siguran da majka u bošči ponese i malo slatka od tre¬šanja, Ešo ga je uvijek krao iz kuhinje. I tako, sjede moji starci u hercegnovskom predvečerju i gledaju u tu tačku koja je bila mjesto Ešinog posljednjeg boravka na zemlji. Užasno tužan je turizam mojih starih. Nikada nikome takvoga!
(1973)
 
NOĆ SAMO VAS

Slobodanu Radonjiću...

Noć samo vas nadnesenih nad najdraže usne,
noć samo vas, o nježni ,o tihi, o plavi.
Izbacite iz svoga carstva sve gnusne i robusne
i proglasite stoljeće ljubavi...

Noć samo vas zbog kojih mitingujem dok pjevam,
noć samo vas nastanjenih u hiljadugodišnjem meni
Uzmite ovu noć, ne dajte nikom ovu noć
bez noževa i marševa,
o zaljubljeni ! ...

Pod nebom zajedničkim i za ubice i za anđele
Branite ovu noć sa proljećem
u vama, nad vama...
Noć samo vas zbog kojih čežnjive i vrele
buncamo ove pjesme nad pjesmama

Noć samo vas nastanjenih u mojim stihovima
vas koji goreći i voleći umarširaste u moje poeme
Izbacite iz svoga carstva sve koji pjevaju o odlascima
pa ako treba i mene, i mene...

Noć samo vas zbog kojih mitingujem dok pjevam
noć samo vas nastanjenih u hiljadugodišnjem meni
Uzmite ovu noć,ne dajte nikom ovu noć bez rovova i marševa

o,zaljubljeni...!
 
TVRTKOVA ULICA

...I eto,ulica kralja Tvrtka
sve više na groblje se seli
Iz nje prošloga četvrtka
i Gizelu Lešić smo izneli.

Mesec dana posle svog Josipa
i ona za njim,ko u priči,krenu
Tvrtkova ulica se osipa.
Prelazi u uspomenu.

Šta je sutra čeka,hajde znaj ga.
Na broju jedan i na broju pet
sve sami iz Štefana Cvajga
jučerašnji svet.

I nije meni žao ulice
što je svoj vek odslužila,
žao mi je one starice-
juče je devojka bila....
 
BEZ NASLOVA ALI I BEZ NEKE
POSEBNE GORČINE

Šta se tu može,
prosto nije bilo vremena
da se na vreme proživi život.

Najpre je trebalo dočekati
da rat pređe u uspomene
Zatim odraditi svoj deo
obnove i izgradnje zemlje.
Zatim
prebaciti preko glave Četrdesetosmu
Zatim
ustanoviti jednog majskog jutra
da je već veče
Zatim
pomiriti se s mišlju
da je jedina knjiga koju
čovek piše knjiga poraza.

Sad je sve u redu.
Život je prošao.
Čovek može početi i da živi.
 
Sude


Sude.
Kroz čitavu istoriju
sude.

Sude
naučniku koji je dokazivao
da se zemlja okreće oko sunca
i onom
koji nije dokazivao
da se zemlja okreće oko sunca.

Sude
pilotu koji je obleteo
Severni pol
i onom koji nije obleteo
Severni pol.

Sude
vojniku koji je odbio
da strelja svog protivnika
i onom
koji nije odbio
da strelja svog protivnika.

Sude
pesniku koji je napisao pesmu
o divu sa plavim očima
i onom
koji nije napisao pesmu
o divu sa plavim očima.

Ovlašćeni od istorije
ili nasilno prigrabivši
njena prava
sude
onom koji je previše
ispoljavao svoje ja
i onom
koji uopšte nije
ispoljavao svoje ja.

Sude.
Kroz čitavu istoriju
sude.

MILA,
KAKO DA POBEGNEMO IZ ISTORIJE?
 
Po mom misljenju njegova najlepsa pesma. tako kratka a puna emotivnog naboja.

Naši ljubavni sastanci kod Lava

Kako smo ti i ja,
da nije bilo ovog južnoslovenskog nacionalističkog ludila,
mogli divno stariti.

A evo,
od čitavog našeg života
ostali su nam jedino
ovi naši tužni ljubavni sastanci na groblju kod Lava.

Reći ću ti
i kad sam u svojoj nesreći najsretniji:
kad me na groblju uhvati kiša.

Užasno volim da kisnemo zajedno!

(16. mart 1998)
 
Moja omiljena:

"Tražim ulicu za svoje ime"


Šetam gradom naše mladosti

i tražim ulicu za svoje ime.

Velike, bučne ulice -

njih prepuštam velikanima istorije.

Šta sam radio dok je trajala istorija?

Prosto tebe volio.

Malu ulicu tražim, običnu, svakodnevnu,

kojom se, neopaženi od svijeta,

možemo i prošetati poslije smrti.

U početku ona ne mora imati mnogo zelenila,

čak ni svoje ptice.

Važno je da u njoj, bjezeći pred hajkom,

uvijek mognu da se sklone i čovjek i pas.

Bilo bi lijepo da bude popločana,

ali, na kraju, ni to nije ono najvažnije.

Najvažnije je to

da u ulici s mojim imenom

nikada nikog ne zadesi nesreća.
 

Back
Top