uf.
ops:
kada sam se udala znala sam da skuvam virsle i jaja. :-)
(klasika, mama super kuva, nikad me nije zanimalo, bla, bla).
e onda se zainatim, pa polako, uz mamine savete (mama, kako da skuvam supu? :-)) lepo krenem da kuvam.
secam se da sam pravila npr. punjene snicle (izlupas sniclu, stavis unutra kackavalj, eventualno sunkicu, zamotas, ispeces), uz to neki krompir i prste da polizes. moj muz da ne poveruje kako je sve njam.
ali, tada sam imala bas puno vremena.
ono sto je kod mene bilo kljucno jesu salate na milion nacina.
glavni obrok - grcka salata (ja tu stavim paradajz, papriku, kuvana jaja, fetu, maslinovo ulje, malo soli, bibera, origana...).
sad, kod mene je prednost to sto svi volimo laganiju hranu, supica, salata, pasta, nismo za meso svaki dan, nista zaprska, masno...
a sad se moja mama cudi kakva ja to jela spremam.
ja ni danas ne znam da motam sarme, ne znam da spremim npr. podvarak...
ma, nista se ne sekiraj, samo lepo pratis uputstva (ili recept) i bice sve OK.
i ne preteruj sa zacinima, lako je dodati a tesko oduzeti. :-)
takodje, zamrzivac je zakon.
i jeste, treba imati neki dar za kuvanje, ili ne znam kako to da nazovem, znam ljude koji i posle 40 godina kuvanja ne umeju nista da skuvaju (sve im je neukusno, pregorelo, nejedljivo).