Kako je ljubav prema pivu i posleponocnim obrocima rezultirala najvecim stomakom u istoriji PR, isti je jucerasnji dan obelezio svecanim pocetkom bavljenja sportom. Doduse, situacija nije alarmantna, jer PR je prilagodljiv i vremenom je do savrsenstva doveo tehniku nedisanja u drustvu, pa se stomacic ni ne vidi, ali dolazi prolece kao uvod u leto i vrlo brzo eto me na plazi. Cvrsto resen da ovog leta ne budem "opicena tinejdzerka" koja se kupa u majici (kao frka mi da ne izgorim, opasno ovo sunce i sl), odlucio sam se za radikalnu verijantu, trcanje pored Save. Kako je prvi dan trcanja za posledicu imao predinfarktno stanje, ciji simptomi su se javili po pretrcanom osmom metru, javlja mi se da cu vrlo brzo da odustanem i vratim se primamljivom nesportskom zivotu.
Iz svega navedenog namece se pitanje : da li zene tolerisu stomak, pandan trecem mesecu trudnoce? Ako je odgovor potvrdan bice mi zadovoljstvo da ga prihvatim, jer to znaci da vise ne rizikujem zivot zarad lepote, a i bivam postedjen kupovine patika koje su bezobrazno skupe i po pravilu odvratne.
Iz svega navedenog namece se pitanje : da li zene tolerisu stomak, pandan trecem mesecu trudnoce? Ako je odgovor potvrdan bice mi zadovoljstvo da ga prihvatim, jer to znaci da vise ne rizikujem zivot zarad lepote, a i bivam postedjen kupovine patika koje su bezobrazno skupe i po pravilu odvratne.