Naša deca

Па сад...на основу чега то закључујеш?
Ја сам окружена децом и не видим да је то тако опште распрострањена појава да би се могла уопштити.

Појасни мало.
 
moja deca su nezadovoljna, ali ...u pubertetu su. i ja sam bila nezadovoljna u tim godinama.
ipak, nezadovoljstvo se iskazuje danas drugačije, postaje očiglednije i to je ono što nama, odraslima, SMETA.
nemam ništa protiv kad mi deca stave otvorenu primedbu na moje ponašanje - ali, to traži otvorenu primedbu na njihovo.
one smatraju da je to fer.
 
... sad se verovatno pitate " STA JA TRAZhIM OVDE ??? "
pa eto ... malo sam trazhio po forumu i zavirio ovde , i nisam mogo da odem , a da ne ostavim komentar ...
dosta se moze videti po ovdasnjim skolama kako deca glume neke sile pa su vrlo skloni nasilju ...
ne znam bash zbog chega je to ..
al shto se mene lichno tiche ... samo sam ne zadovoljan danashnjom situacijom u nashoj zemlji ...
na ostalo nemam nishta da se zhalim :) ...
to je to od mene ;)
poz.
 
Koja su to naša deca?
Mislim da je emotivno stanje svakog deteta rezultat posvećenosti i brige njegovih roditelja. Da su moja deca depresivna i agresivna ne bih se trudila da krivim višu silu i situaciju u državi i društvu nego bih sela pred ogledalo i ozbiljno se zapitala zbog čega je to tako. Srećom pa nemam taj problem.
 
Da li neko razmišlja o tome zašto su nam deca nezadovoljna, zašto misle da ovde nema budućnosti i zašto su agresivna, depresivna...:shock:
Zato što nemaju razloga da budu zadovoljna (čast izuzecima), zato što ovde nema budućnosti i zato što je atmosfera generalno depresivna... a agresivna su ako su u PMS-u. Muški su takvi po pravilu.

A kanda su ta "deca" malo starija? O kakvoj deci je reč?
 
Zahvaljujem se svima koji su , na svoj način, napisali ponešto o ovoj temi. Cilj teme jeste da se razmišlja o deci. Možda i da im se posveti više vremena. Kada govorim o deci mislim na SVAKO DETE, bilo kog uzrasta, i SVAKO DETE u ovom gradu i zemlji. To podrazumevam pod ,,naša deca,,...Doduše, nije mi jasno da neko nezna šta su to naša deca...Možda misli samo na ,,moje dete,,...Hvala svima u ime dece..
 
Djeca su nezadovoljna jer imaju vise nego sto su kroz istoriju ikad imala...
Vise mi je zao drzave,od nje ocekujemo jako mnogo cak izgleda i to da snosi odgovornost ako mi nismo uspjeli da vaspitamo rodjenu djecu.
 
Zahvaljujem se svima koji su , na svoj način, napisali ponešto o ovoj temi. Cilj teme jeste da se razmišlja o deci. Možda i da im se posveti više vremena. Kada govorim o deci mislim na SVAKO DETE, bilo kog uzrasta, i SVAKO DETE u ovom gradu i zemlji. To podrazumevam pod ,,naša deca,,...Doduše, nije mi jasno da neko nezna šta su to naša deca...Možda misli samo na ,,moje dete,,...Hvala svima u ime dece..


Никако се не слажем да је СВАКО дете незадовољно, депресивно нити агресивно.
Има такве деце, као и таквих одраслих, али ни више ни мање него што их је увек било.

Срање у држави нам је, брат брату, већ дваес година. По тој логици требало би сви да се повешамо на тавану ко шунке...:roll:
 
Moja "deca" su već odrasla 2o i 26 godina. Starija ima svoju porodicu. Mlađa je zaista imala problem sa depresijom i mislim da to spada baš u ovu temu.

Kad je završila srednju školu, odlučila da upiše baš određenu Višu školu. Naravno, podržimo je: platimo školu crtanja (za prijemni) i uzmemo kredit (za školovanje).Ja se nisam slagala sa izborom, ali detetu je to "životni san"...A onda se svet srušio: nije primljena ! Ispostavilo se da je morala da plati pripreme kod njih ili da ima "debelu" vezu.Ona mislila da će talentom da se probije. Još kad je čula objašnjenje (žalila se jer sam ja insistirala a i njen učitelj koji veruje u njen talenat) - nije joj PAPIR bio dobar !!! (svi su imali isti !)(Mala satisfakcija - sledeće godine škola gubi akreditaciju !)
Dete padne u depresiju, mi očajni.Inače hiperaktivna, samo je spavala a kad je budna - ćuti i bulji u zid. Na kraju je naprosto "izbacimo" iz kuće i pošaljemo da živi sama u Beogradu. Rok - 3 meseca da se snađe. Naprosto je procvetala - živi radi, snalazi se i sretna je.2 godine su prošle i nama je najteže jer je sve reže viđamo iako je samo 50 km ...Ali: sretna je i živi svoj život.
 
Лепа прича, само, ако могу да прокоментаришем једну споредну ствар: често на овом форуму родитељи родитељи кажу како им је дете ХИПЕРАКТИВНО, а желе да кажу живахно. Хиперактивност је озбиљан поремећај, немојте се га мешати са живахношћу, енегричношћу или несташношћу.
 
Da li neko razmišlja o tome zašto su nam deca nezadovoljna, zašto misle da ovde nema budućnosti i zašto su agresivna, depresivna...:shock:

Zato sto su deca pametnija od nas.
I zato sto su nenauceni na anesteziju.

Vreme kad deca pocnu da osecaju nezadovoljstvo je vreme kada pocinju da shvataju da svet nije pravedan. Na tezi nacin, naravno.
Znali su da pepeljuga uvek postane princeza umesto dve zle sestre, da je srecan zavrsetak filma preslikana stvarnost... A onda BAM! Samar stvarnosti.
Neki se povuku u sebe; jedan svet se srusio a ne zele da udju u drugi stvaran, surov, pun nepravde.
Hrabriji pokusaju da nadju svoje mesto u nepravdi i postaju saucesnici.
Vecina odlucuje da nastavi zivot u bajci, iluziji stvarnog sveta, mitu o pepeljugi, clanstvu u partiji i lakim kreditima, guseci svest alkoholom, imidzom "face", jednogodisnjim brakovima ili terabajtima holivudskih filmova i spanskih serija (zaokruziti anesteziju po zelji).
 
Hellen da li je dete hiperaktivno ako nikad ne miruje? Gledao je moj otac par dana pa me pita - je li ovo dete ikad selo bar 5 minuta ?:D (3.G) Ili: pošla u školu i treba da piše zadaću - svakih 5 minuta ustane, optrči krug pa sedne i nastavi.Usta ne zatvara, samo pita i vrlo ozbiljno raspravlja o temi (kako se razlikuju ženski i muški vrabac ?sve o dinosaurima, droga u 6.godini !?!...).Nije imala problem sa koncentracijom, samo nije mogla da miruje. Zato je malecka i danas, ne može da se ugoji jer se silno troši. Meni je napor i da je gledam kako jurca. Kažem - treba mi nešto iz prodavnice i dok se okrenem ona već donela :D
Nikad neću zaboraviti testiranje kod pedagoga kad je trebala da pođe u školu. Sela na stolicu, noge joj vise a pedagog pita koga više voli - mamu ili tatu ? Mala sasvim ozbiljno kaže - TATU. Pedagog me gleda u šoku (to je prvo što deca nauče da lažu: kad su sa mamom kažu-mamu, sa tatom - tatu, a ako su oboje tu - podjednako: učila ja na pedagogiji :twisted:). Meni normalno jer ja to znam, a ona skroz zbunjena. Bila je sama kad je testirana pa na povratku žali se ona meni: dvaput je pogrešila. Pitam je otkud zna a ona me pogleda kao: baš sam glupa.Pa kad dobro odgovorim teta piše plus.To joj je bio jedini test u životu i kako je znala ...:confused:
 
Ako govorimo o odrasloj deci koja ovde ne vide buducnost, prosto sebe ne vide u ovakvom okruzenju, posebno kada su bili ratovi - ta deca odu u svet (ako imaju zavrsene skole).
Tako je uradio moj sin.
Tako se gube dobri kadrovi, a deca koja se tamo rode uglavnom tamo i nastavljaju da zive sto je tuzno...

Ako je rec o srednjoskolcima, imam pored sebe gimnazijalca koji je u tim godinama kada prosto na neki nacin mora biti nezadovoljan i depresivan - na primer kada niz subota mora da odradjuje zbog ne-znam-cega, e to je zaista depresivno.

Depresivno je i kada je nastavnik iz matematike prestrog, a dete je na drustvenom smeru - to sve moze delovati odraslima smesno, ali to njima nije smesno.

Odrastanje je veoma tesko za svako dete, posebno u sredinama gde su roditelji agresivni (kao sto je nasa sredina).

Tema je dobra, ali veoma siroka.
Pozdrav
 
Depresivno je i kada je nastavnik iz matematike prestrog, a dete je na drustvenom smeru - to sve moze delovati odraslima smesno, ali to njima nije smesno.

A kad ti je razredna alkoholičar i ocene su po principu - više platiš - veća ocena ???
Despresivni smo i mi a kamo li deca. Mi smo bar odradili svoje, penzija, deca odrasla...Šta da rade u ovoj "zemlji u tranziciji" ? Beže deca i od tranzicije i od depresije.
A pomalo i od roditelja, agresivnih ili depresivnih ili ludih :D
 

Back
Top