1919 g: "Nekoliko stranica iz krvavog albuma Karađorđevića"

Karađorđevići su polu-Petrovići i to što su činili po Crnoj Gori u to vrijeme bio je klasičan politički obračun protiv suparničke dinastije. No bilo bi bolje da su u Crnoj Gori ostali Petrovići, ali što je tu je.

U periodu od 1918. do 1941. godine, Kraljevina Jugoslavija je imala kratkotrajnih, često rekonstruisanih vlada 39, sa 819 ministara ukupno, a samo četvorica su bili iz Crne Gore i nijedan od njih nije potrošio čitav mandat. Jednom prilikom na Cetinju, 1925. godine, gradonačelnik nekadašnje crnogorske prijestonice Cetinja, pitao je kralja Aleksandra Karađorđevića: "Koliko je Crnogoraca ministara u kraljevskoj Vladi?", a kralj Aleksandar je odgovorio: "Što će vama ministri, vi imate Kralja".

Vrijeme vladavine dinastije Karađorđevića jugoslovenskom državom (1918 - 1941), u Crnoj Godini je upamćeno, kao vrijeme zločina nad crnogorskim narodom, samo za to što se "ne odriče crnogorskog ludila" (svog nacionalnog imena), kako su to govorili crnogorski bjelaši (pristalice bezuslovnog ujedinjenja Crne Gore i Srbije). Za nešto više od dvije decenije, Srbija i Kraljevina Jugoslavija su uspjele da Crnu Goru pretvore u geografsku pustinju, lišenu svakog crnogorskog nacionalnog, istorijskog i kulturnog sadržaja.
 
U periodu od 1918. do 1941. godine, Kraljevina Jugoslavija je imala kratkotrajnih, često rekonstruisanih vlada 39, sa 819 ministara ukupno, a samo četvorica su bili iz Crne Gore i nijedan od njih nije potrošio čitav mandat. Jednom prilikom na Cetinju, 1925. godine, gradonačelnik nekadašnje crnogorske prijestonice Cetinja, pitao je kralja Aleksandra Karađorđevića: "Koliko je Crnogoraca ministara u kraljevskoj Vladi?", a kralj Aleksandar je odgovorio: "Što će vama ministri, vi imate Kralja".

Vrijeme vladavine dinastije Karađorđevića jugoslovenskom državom (1918 - 1941), u Crnoj Godini je upamćeno, kao vrijeme zločina nad crnogorskim narodom, samo za to što se "ne odriče crnogorskog ludila" (svog nacionalnog imena), kako su to govorili crnogorski bjelaši (pristalice bezuslovnog ujedinjenja Crne Gore i Srbije). Za nešto više od dvije decenije, Srbija i Kraljevina Jugoslavija su uspjele da Crnu Goru pretvore u geografsku pustinju, lišenu svakog crnogorskog nacionalnog, istorijskog i kulturnog sadržaja.

Znam ja to zemo, moj je prađed živio u to vrijeme, ali što je bilo bilo je, sada imamo državu. Mislim da ti je ova tema bolja za pdf Istorija.
 
Crnogorac, meni su preci ginuli i na Ceru i na Kolubari, Solunskom frontu, a bogami i na Mojkovcu. Buduci da za koji mesec idem za CG, poslacu ti pp, pa mozemo negde u cetiri oka da se nadjemo, cisto da vidim da li ces onda imati yaya da tako pricas o tim precima. St'ono kaze moj djed da se vidi da l' si co'ek il gowno.

A ti slavonija, srami se. Tako potcenjivacki govoriti o generaciji Srba koja se tako pozrtvovano borila za slobodu, kako Hrvati nikad nisu i nece, je ispod svakog nivoa.
 
Znam ja to zemo, moj je prađed živio u to vrijeme, ali što je bilo bilo je, sada imamo državu. Mislim da ti je ova tema bolja za pdf Istorija.

Bilo je sto je bilo, ali se ne moze povratit puno istorijskih spomenika koje su oni tada unistili.

Skinuto je sa Cetinjskog manastira staro, glasno Zvono Ivanovo, sliveno pod budnim okom majstora Erika Benina u Veneciji. Na zvonu je bilo zapisano - Gospodar Ivan Crnojević za dušu gospođe Mare, plemenite majke svoje iz roda Kastriota. (Svak je znao da je nešto novo/ Kad zakuka Zvono Ivanovo). Otpremljeno je u Bačku, kao staro gvožđe i pretopljeno u kvake, na vratima dvorca gospodina Gideona Dunđerskog. Zvono ne skidoše vjekovni neprijatelji Crne Gore, niti ga Crnogorci pretopiše u puščanu tanad (zrna), kada su pretapali sve što se pretopiti moglo.

Pred podgoričkom "sabornom crkvom, novoformirana Narodna omladina Crne Gore, gvozdenim maljevima razbila je spomenik, koji je podigao svojim ratnicima kralj Nikola, o "svom trošku". U ovoj spomen - grobnici položene su kosti 40 boraca Ljubotinjsko - dobrskog bataljona, a među njima i komandant, zamjenik komandanta i bataljonski zastavnik, svi izginuli u nezadrživom jurišu na Turke, na Zagaračkom polju 1877. godine. Kralj Nikola je, svakog ratnika, lično obavio svojim svilenim pojasom i spustio u grobnicu. Na grobnoj ploči, iznad imena, uklesani su stihovi knjaza Nikole: S poštovanjem pristupite/ grobu ovih mučenika/ u kom leže četrdeset/ ljubotinjskih ubojnika. Srušena je 1937. godine i Njegoševa tablja (kula) na Cetinju, koju je crnogorski vladika Rade podigao 1837. godine, iznad Cetinjskog manastira. Zamišljena kao kula za odbranu, služila je Crnogorcima da pere (izlažu) posječene turske glave. Srušena je na stogodišnjici postojanja i podignuta srpska crkva, posvećena Svetom Savi, kako bi nadvisila pogled na Cetinjski manastir, simbol autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve...
 
U periodu od 1918. do 1941. godine, Kraljevina Jugoslavija je imala kratkotrajnih, često rekonstruisanih vlada 39, sa 819 ministara ukupno, a samo četvorica su bili iz Crne Gore i nijedan od njih nije potrošio čitav mandat. Jednom prilikom na Cetinju, 1925. godine, gradonačelnik nekadašnje crnogorske prijestonice Cetinja, pitao je kralja Aleksandra Karađorđevića: "Koliko je Crnogoraca ministara u kraljevskoj Vladi?", a kralj Aleksandar je odgovorio: "Što će vama ministri, vi imate Kralja".

Vrijeme vladavine dinastije Karađorđevića jugoslovenskom državom (1918 - 1941), u Crnoj Godini je upamćeno, kao vrijeme zločina nad crnogorskim narodom, samo za to što se "ne odriče crnogorskog ludila" (svog nacionalnog imena), kako su to govorili crnogorski bjelaši (pristalice bezuslovnog ujedinjenja Crne Gore i Srbije). Za nešto više od dvije decenije, Srbija i Kraljevina Jugoslavija su uspjele da Crnu Goru pretvore u geografsku pustinju, lišenu svakog crnogorskog nacionalnog, istorijskog i kulturnog sadržaja.
Dobro Matori;-), nisam baš sasma siguran koji si cilj htio da postigneš otvaranjem ove teme!!!:confused::confused::confused::confused::confused:
 
Vrijeme vladavine dinastije Karađorđevića jugoslovenskom državom (1918 - 1941), u Crnoj Godini je upamćeno, kao vrijeme zločina nad crnogorskim narodom, samo za to što se "ne odriče crnogorskog ludila" (svog nacionalnog imena), kako su to govorili crnogorski bjelaši (pristalice bezuslovnog ujedinjenja Crne Gore i Srbije). Za nešto više od dvije decenije, Srbija i Kraljevina Jugoslavija su uspjele da Crnu Goru pretvore u geografsku pustinju, lišenu svakog crnogorskog nacionalnog, istorijskog i kulturnog sadržaja.

Zar se nisu jos pre kraljevine SHS Crnogorci na popisu sa preko 90% izjasnili kao Srbi.
Dinastijski obracuni su bili i u Srbiji izmedju Karadjordjevica i Obrenovica, i obrenovicevci su ispashtali kada su Karadjordjevici dosli na red.... Ali um zatpljenog "Dukljanina" ne ume da pokusha da se zapita o tim stvarima, on samo ume da trubi o "velikosrpskom zulum" i "Mi nijesmo Srbi, mi nijesmo Srbi"..... trla baba lan, pokusajte na britanici da promenite :twisted:
 
Dobro Matori;-), nisam baš sasma siguran koji si cilj htio da postigneš otvaranjem ove teme!!!:confused::confused::confused::confused::confused:

Cilj je bio da je citas.

Ubrzo je poceo ustanak i gerilski rat protiv srpske okupacije:

BOŽIĆNI USTANAK U CRNOJ GORI 1919 - 1926: Srpska okupaciona vojska i policija, pomognuta dijelom “zabludjelom” crnogorskom omladinom, u rasturanju crnogorske države činila je masovne zločine po Crnoj Gori. Veliki dio crnogorskog naroda nije podržavao uništenje crnogorske države i brutalni teror srpske vojske i policije. Pojedinačna i grupna reagovanja naroda, prerasla su u masovnu bunu, poznatiju kao “Božićni ustanak 1919 - 1926. godine”. Ovaj višegodišnji otpor crnogorskog naroda srpskom teroru, predvodili su Jovan Plamenac, Risto Popović, Petar Lagator, Krsto Zrnov Popović, Ivan Bulatović, Savo Čelebić, Đuro Drašković, Stevan Pavlović, Petar Kovačević, Milutin Vučinić, Savo Krivokapić, Dušan Vuković, Petar Gvozdenović i mnogi drugi znani i neznani junaci. Božićni ustanak se rasplamsao u Katunskoj nahiji, okolini Nikšića i Rovcima, gdje je uspostavljena “Rovačka republika”. Ustanak je gušen najgrubljim metodama: ubijanjem, pljačkom i zatvaranjem nedužnih ljudi i čitavih porodica, silovanjem žena, paljevinom domova i ekonomskih dvorišta. Grozomorno su stradale familije Bulatovića i Vlahovića u Rovcima. Samo na Rovčane (Bulatoviće i Vlahoviće), 13. novembra 1991. godine, jurišala je “bratska” srpska vojska, sa 10 bataljona, nekoliko baterija topova, 24 mitraljeza i 100 mašinskih pušaka. Samo u danima “razaranje Rovačke republike” silovano je i “nestalo” 30 žena i djevojaka. U Kolašinu je “zatočeno” 47 ljudi i 420 žena, djece, čiji su ukućani učestvovali u ustanku i odmetnuli se u šume, opljačkano 95 komada svinja, 3.000 ovaca, 446 goveda i uništene stotine košnica pčela, izgorjelo 45 kuća i desetine štala i ljetnjih koliba (stanova). Srpski režim je proglasio “banditima” sve one Crnogorce, koji se nijesu slagali sa nestankom crnogorske države i srpskim represalijama po Crnoj Gori. U jednom izvještaju Komande Zetske divizijske oblasti na Cetinju, kaže se da u Crnoj Gori “ima puno bandita, oko 1796 lica, u okruzima: Cetinjskom 320; Beranskom 400; Kolašinskom 400; Nikšićkom 100 i Andrijevačkom 573 lica”. Ova neviđena nasilja odvijala su se pod okupacijom i neposrednom komandom srpskih generala Dragutina Milutinovića i Miloša Mihailovića, te brojnih oficira i podoficira i “civilnom” upravom povjerenika Iva Pavićevića i rukovodilaca oblasti: Stojana Popovića, Boška Boškovića, Ljuba Glomazića, Mitra Vukićevića i brojnih načelnika. U gušenju Božićnog ustanka počinjeni su masovni zločini nad djecom, ženama, mlađim i starijim osobama iz ustaničkih porodica i njihovih srodnika, prijatelja i jataka - civilnim stanovništvom. Rušene su im i spaljivane kuće, pljačkana imovina i, na svirep način, uzimani životi. Po Crnoj Gori je spaljeno preko 3.000 kuća i pobijeno nekoliko stotina žitelja. Zvjerstva i zločini, počinjeni nad crnogorskim narodom, tokom gušenja Božićnog ustanka, poznati su kao “bijeli teror” nad “zelenaškim” porodicama. Bila su to teška, besudnja vremena decenijskog uništavanja crnogorskog naroda, samo zato što se “ne htjede u srpske lance vezati”.
U otporu zločinačkom režimu Karađorđevića, crnogorski narod je imao česte pogibije.
Na Belvederu, iznad Cetinja, 26. juna 1936. godine, vojska je ubila šestoricu Riječana i Crmničana, a među njima i studente - Žarka Marinovića i Mirka Srzentića. Zbog otpora režimu, mnogi Crnogorci su moreni batinama, glađu i žeđu u poznatim kazamatima Dubrovnika, Sarajeva, Zelenike, Lepoglave, Smederevske Palanke i drugdje.
 
Crnogorac, meni su preci ginuli i na Ceru i na Kolubari, Solunskom frontu, a bogami i na Mojkovcu. Buduci da za koji mesec idem za CG, poslacu ti pp, pa mozemo negde u cetiri oka da se nadjemo, cisto da vidim da li ces onda imati yaya da tako pricas o tim precima. St'ono kaze moj djed da se vidi da l' si co'ek il gowno.

A ti slavonija, srami se. Tako potcenjivacki govoriti o generaciji Srba koja se tako pozrtvovano borila za slobodu, kako Hrvati nikad nisu i nece, je ispod svakog nivoa.


Ti si moj junak dana:)
 
Nijesu, prvi popis po nacionalnosti je bio za vrijeme Kraljevine SHS ili Kraljevine Jugoslavije - a tada su svi Crnogorci, Makedonci i Bosnjaci upisivani ka Srbi, dakle bilo je (po tom popisu) 0 Crnogoraca, 0 Makedonaca i 0 Bosnjaka.

Evo, hrvatska wikipedia. Kneževina Crna Gora je obavila svoj prvi popis stanovništva 1909. godine. Tada je bilo 317,856, po religiji:

Pravoslavni kršćani: 94,38%
Sunitski Muslimani
po materinskim jeziku:

Srbi oko 95%
uglavnom Albanci

Zasto Crnogorci govore srpski jezik ako nisu Srbi? :twisted: Kada su im vec Karadjordjevici unistili sve kulturolosko i nacionalno..... 10 godina kasnije. Igracic bar kaze da su Petrovici zatirali crnogorstvo u Crnoj Gori, ti moras biti kreativniji u tome :)
 
I nemoj da dinastijske obrachune predstavljas kao "srbijanci terorisali crnogorce", jer je narod i jedne i druge drzave bio srpski, i jedni i drugi su zeleli ujedinjenje.
Policki teror u Crnoj Gori su sprovodili zitelji Crne Gore nad svojim politichkim neistomishljenicima, kao i svuda shto se radilo, kao shto je i kralj Karadjordjevic progonio pristalice Obrenovica, i obrnuto. Glupo bi sad bilo radikalske bune po Srbiji proglasavati kao Kralj Obrenovic - Nesrbin, progoni Sumadince, jer Sumadinci brane sumadinstvo.....
Uostalom otcepili ste se, znam da je logichno sad izmishljati istoriju, ali pogledajte prvo na Britannici, i vidite ko ste i shta ste :)
 
Evo, hrvatska wikipedia. Kneževina Crna Gora je obavila svoj prvi popis stanovništva 1909. godine. Tada je bilo 317,856, po religiji:

Pravoslavni kršćani: 94,38%
Sunitski Muslimani
po materinskim jeziku:

Srbi oko 95%
uglavnom Albanci

Zasto Crnogorci govore sprski jezik ako nisu Srbi? :twisted: Kada su im vec Karadjordjevici unistili sve kulturolosko i nacionalno..... 10 godina kasnije. Igracic bar kaze da su Petrovici zatirali crnogorstvo u Crnoj Gori, ti moras biti kreativniji u tome :)


Sto ti znaci ovo "po maternjem jeziku"?

P.S. U skolu se tada jezik zva "srpski jezik". Ja sam rodjen za vrijeme "srpsko-hrvatskog jezika" i maternji jezik sam zva "srpsko-hrvatski jezik", sto ne znaci da me neko moze nazvat "Srbo-Hrvatom", jel tako?

Inace, prije 150-200 godina ni u Srbiju se jezik nije zva "srpski", vec slovenski (staro-slovenski, crkveno-slovenski itd.) sto ne znaci da su Srbi izmisljeni narod. Ili ti smatras da jesu?
 
I nemoj da dinastijske obrachune predstavljas kao "srbijanci terorisali crnogorce", jer je narod i jedne i druge drzave bio srpski, i jedni i drugi su zeleli ujedinjenje.
Policki teror u Crnoj Gori su sprovodili zitelji Crne Gore nad svojim politichkim neistomishljenicima, kao i svuda shto se radilo, kao shto je i kralj Karadjordjevic progonio pristalice Obrenovica, i obrnuto. Glupo bi sad bilo radikalske bune po Srbiji proglasavati kao Kralj Obrenovic - Nesrbin, progoni Sumadince, jer Sumadinci brane sumadinstvo.....
Uostalom otcepili ste se, znam da je logichno sad izmishljati istoriju, ali pogledajte prvo na Britannici, i vidite ko ste i shta ste :)

Nikad jedan narod kao narod ne vrsi zlocine, vec to rade predstavnici naroda. Tako se ne smije zamjerat Njemcima kao cjelokupnom narodu, vec samo Hitleru i njegovim sljedbenicima. Tako se ne smije zamjerit Hrvatima kao narodu za zlocine u Jasenovac, vec samo Anti Pavelicu i njegovim sljedbenicima. Isto tako se odje ne smije zamjerit Srbima kao narodu, vec Karadjordjevicu i njegovim sljedbenicima.
 

Back
Top