Srbi u Hercegovini u srednjem vijeku i kasnije

Što se može zaključiti iz priloženog da katolik bio nije da je bio Hrišćanin i da je sebe sudbinski usko vezao za Srbiju i Svetog Savu.

E sad Ću ja ko Srbin da proglasim sebe kao Herzoga od sv. Patrika i DUKLJANINU će to biti o.k.:mrgreen:

Sigurno će za mene reći da sam Grčki filozof ili sam možda kopt iz Egipta:mrgreen:

Stanovništvo Bosne ima svih elemenata Hrvatskih , Srpskih i ko zna kojih kao i verskih ,
dakle šta je bio neko u Bosni i kako se osećao vidiš samo po njegovom opredeljenju
i to je cela istina Bosne nit je Srpska nit je Hrvatska nit je Bošnjačka već je Bosanska.
A primera pojedinačnih imamo kod svih kod Herzoga od Svetog Save vidimo kako se osećao kod Bana Tvrdka vidimo da je osećao bliskost prema Hrvatima kao isvoje političke tendencije ka zapadu.

Tako da je sve ovo šuplja priča:cool:

Čekaj malo Niko brate,
prvo zašto pišeš Tvrdko a ne Tvrtko kako se izgovara? Nije valjda da si i ti protiv Vuka i glasovnih promjena (jednačenja po zvučnosti u ovom slučaju)!

A pošto me tvoj post podsjetio na zasjedanje ZAVNOBIHA i čuvenu laž nama nametnutu... imam jedno pitanje za tebe:
Na koju Bosnu misliš, na srednjevijekovnu ili ovu današnju? I po čemu je srednjevijekovna Bosna hrvatska? Da nije slučajno što je njom vladao hrvatsko-ugarski Kralj? :roll:
 
Poslednja izmena:
Stjepan Vukcic Kosaca sasvim sigurno nije bio pravoslavac kad je vaseljenski patrijarh Genadije II sredinom 15. vijeka pisao poslanicu sinajskim monasima u kojoj govori o nastojanju bosanskog episkopa (milesevskog vladike Davida) da "vladara Hercega u drugom dijelu Bosne ucini pravoslavnim hriscaninom".
U istom pismu se spominje da su mnogi (bosansko-hercegovacki)"kutugeri" privedeni u podloznost pravoslavnoj crkvi i da se Herceg Stjepan "ne razlikuje izvana ni u cemu od kutugera od straha za svojuy vlast".
Kao sto spomenuh prije par nedjelja, Genadijevo pismo je objavljeno u "Istoriji" jerusalimskog patrijarha Nektariosa 1677. godine, tako da se radi o pravoslavnom izvoru. Ako zelis pogledati sken, javi mi...

Varas se druskane, Stefan Vukcic Kosaca je 99% bio pravoslavac! Zna se sigurno da je njegova zaduzbina manastir u Kopacima kod Gorazda, i to se ne moze poreci !
 
Čekaj malo Niko brate,
prvo zašto pišeš Tvrdko a ne Tvrtko kako se izgovara? Nije valjda da si i ti protiv Vuka i glasovnih promjena (jednačenja po zvučnosti u ovom slučaju)!

Lapsus ili Labsus kako kome milo? Zar je to važno , nisam protiv Vuka i glasovnih promjena (jednačenja po zvučnosti u ovom slučaju)

A pošto me tvoj post podsjetio na zasjedanje ZAVNOBIHA i čuvenu laž nama nametnutu... imam jedno pitanje za tebe:
Na koju Bosnu misliš, na srednjevijekovnu ili ovu današnju? I po čemu je srednjevijekovna Bosna hrvatska? Da nije slučajno što je njom vladao hrvatsko-ugarski Kralj? :roll:

Srednjovekovnoj , naravno da nije Hrvatska ali nije ni Srbija od X veka pa nadalje baš naprotiv verski i etnički neizdefinisana zemlja zašto verski karakter i sve ostalo u njoj kasni i verujem da paganizam ostaje zastupljen najkasnije u regionu , uzmimo Bogomilsku crkvu ili bilo šta , da si gore pratio ne bi me to pitao jer se upravo sa ovom činjenicom verske neizdefinisanosti manipuliše krade i svojata na sve strane.

Kad pročitaš gore shvatiš kao i na temi "Srbi zapadno od Drine".

Ne znam čemu ironija!
 
Lapsus ili Labsus kako kome milo? Zar je to važno , nisam protiv Vuka i glasovnih promjena (jednačenja po zvučnosti u ovom slučaju)



Srednjovekovnoj , naravno da nije Hrvatska ali nije ni Srbija od X veka pa nadalje baš naprotiv verski i etnički neizdefinisana zemlja zašto verski karakter i sve ostalo u njoj kasni i verujem da paganizam ostaje zastupljen najkasnije u regionu , uzmimo Bogomilsku crkvu ili bilo šta , da si gore pratio ne bi me to pitao jer se upravo sa ovom činjenicom verske neizdefinisanosti manipuliše krade i svojata na sve strane.

Kad pročitaš gore shvatiš kao i na temi "Srbi zapadno od Drine".

Ne znam čemu ironija!

Ja uopšte nisam bio ironičan, samo sam prevrnuo očima prilikom pomena hrvatske izmišljotine "hrvatsko-ugarskog Kralja"... Ti uporno pričaš o vjeri...
Još jednom i odustajem: Koji je dokaz hrvatstva srednjevijekovne Bosne? Jedan pomen hrvatskoga imena istočno od Vrbasa?

Dokazi srpstva pomenute zemlje su npr: DAI, papska pisma Dubrovčanima i katoličkim sveštenicima, povelje i ugovori bosanskih vladara npr. Bana Mateja Ninoslava, titulacija bosanskih vladara, turski izvori koji govore o srpskim planinama u Bosni...
 
Varas se druskane, Stefan Vukcic Kosaca je 99% bio pravoslavac! Zna se sigurno da je njegova zaduzbina manastir u Kopacima kod Gorazda, i to se ne moze poreci !

Bio je veoma protivurjecna licnost u pogledu svog vjerskog opredjeljenja, dragi Watsone, bez obzira na zaduzbinu koja se doista ne moze poreci... ;)

001aiw.jpg


Zdravko Kajmakovic, Oko problema datacije pravoslavnih manastira u sjeveroistocnoj Bosni sa posebnim osvrtom na Papracu, Nase starine, XIII, 1972, Sarajevo, str. 151.
 
Ja uopšte nisam bio ironičan, samo sam prevrnuo očima prilikom pomena hrvatske izmišljotine "hrvatsko-ugarskog Kralja"... Ti uporno pričaš o vjeri...
Još jednom i odustajem: Koji je dokaz hrvatstva srednjevijekovne Bosne? Jedan pomen hrvatskoga imena istočno od Vrbasa?

Dokazi srpstva pomenute zemlje su npr: DAI, papska pisma Dubrovčanima i katoličkim sveštenicima, povelje i ugovori bosanskih vladara npr. Bana Mateja Ninoslava, titulacija bosanskih vladara, turski izvori koji govore o srpskim planinama u Bosni...

Ne razumemo se , nije to sporno za tebe i za mene ali ne mogu "protivniku" mahati sa srpakim planinama kao argumentom.
Ne mislim da je Bosna ikada bikla Hrvatska niti da su baš Hrvati bili većina u njoj jer bi po tome sudeći pripadala nekad Hrvatskoj a ne Srbiji.

Što se tiče Bana Tvtka ne mogu da osporim njegove prodore u AU oslobađanje Dalmacije i krunisanje za kralja Dalmata negde u vreme Kosovskog boja gde bi sa njegovom snagom neprikosnoveno ubedljivo pregazili tursku vojsku.

Kao prvo govorim lično o Banu Tvrtku i njegovom sumnjivom pretendovanju i opredeljenju ali ne dovodim u pitamje opredeljenje naroda Bosne i u ono vreme!
Valjda se sad razumemo ako sam te nešto uvredio izvini! Nije mi bila namera!
 
Ja uopšte nisam bio ironičan, samo sam prevrnuo očima prilikom pomena hrvatske izmišljotine "hrvatsko-ugarskog Kralja"... Ti uporno pričaš o vjeri...
Još jednom i odustajem: Koji je dokaz hrvatstva srednjevijekovne Bosne? Jedan pomen hrvatskoga imena istočno od Vrbasa?

Dokazi srpstva pomenute zemlje su npr: DAI, papska pisma Dubrovčanima i katoličkim sveštenicima, povelje i ugovori bosanskih vladara npr. Bana Mateja Ninoslava, titulacija bosanskih vladara, turski izvori koji govore o srpskim planinama u Bosni...

Pozdrav Svarože!

Čudi me da negiraš i hrvatsku komponentu baš Tvrtkove Bosne? Pa upravo on uključuje u sastav Bosne do tada hrvatske teritorije u periodu 1382-1390. godine, i to tako što je smrću ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I (1382.) dobio povod da se kao sin Jelene, kneginje bribirske, umiješa i u hrvatske poslove. On se priključio odmetnutim hrvatskim feudalcima (Ivan Paližna, braća Horvati), koji su zajedno s ugarskima ustali protiv Ludovikove kćerke Marije Anžujske, nove ugarske kraljice. Tvrtko je tada usmjerio svoju aktivnost na južnu Hrvatsku, koja je krvnim vezama bila u srodstvu s plemenom njegove majke.Do 1390. godine njemu će se pokoriti gradovi Split, Trogir, Šibenik, te ostrva Brač, Hvar i Korčula. On će se tada titulisati kao "kralj Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Pomorja".
 
Poslednja izmena:
Pozdrav Svarože!

Čudi me da negiraš i hrvatsku komponentu baš Tvrtkove Bosne? Pa upravo on uključuje u sastav Bosne do tada hrvatske teritorije u periodu 1382-1390. godine, i to tako što je smrću hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I (1382.) dobio povod da se kao sin Jelene, kneginje bribirske, umiješa i u hrvatske poslove. On se priključio odmetnutim hrvatskim feudalcima (Ivan Paližna, braća Horvati), koji su zajedno s ugarskima ustali protiv Ludovikove kćerke Marije Anžuvinske, nove ugarske kraljice. Tvrtko je tada usmjerio svoju aktivnost na južnu Hrvatsku, koja je krvnim vezama bila u srodstvu s plemenom njegove majke.Do 1390. godine njemu će se pokoriti gradovi Split, Trogir, Šibenik, te ostrva Brač, Hvar i Korčula. On će se tada titulisati kao "kralj Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Pomorja".

I da dodam - tada o srpstvu i hrvatstvu u današnjem smislu riječi ne može biti govora! U pitanju je srednji vijek, naroda i nacija i nema! Istina je da postoje etničke grupe, ali s obzirom na etničku bliskost Srba i Hrvata nekih velikih razlika između njih tada i neće biti! A zahvaljujući dužem postojanju sopstvene feudalne države i njenog snaženja počeće da se javlja i osjećaj pripadnosti "bosanskom regnumu" - ali će taj osjećaj koji je tek bio u povoju, Osmanlije (koji će i etnički, i vjerski, pretumbati stvari u BiH) sasjeći u samom korjenu! A što se tiče vjera u Bosni - ona će upravo biti tad specifična po vjerskoj trpeljivosti, i karakteristična je po nestalnosti vjerskog ubjeđenja tamošnjih feudalaca!
 
Pozdrav Svarože!

Čudi me da negiraš i hrvatsku komponentu baš Tvrtkove Bosne? Pa upravo on uključuje u sastav Bosne do tada hrvatske teritorije u periodu 1382-1390. godine, i to tako što je smrću ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I (1382.) dobio povod da se kao sin Jelene, kneginje bribirske, umiješa i u hrvatske poslove. On se priključio odmetnutim hrvatskim feudalcima (Ivan Paližna, braća Horvati), koji su zajedno s ugarskima ustali protiv Ludovikove kćerke Marije Anžujske, nove ugarske kraljice. Tvrtko je tada usmjerio svoju aktivnost na južnu Hrvatsku, koja je krvnim vezama bila u srodstvu s plemenom njegove majke.Do 1390. godine njemu će se pokoriti gradovi Split, Trogir, Šibenik, te ostrva Brač, Hvar i Korčula. On će se tada titulisati kao "kralj Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Pomorja".
Ne, ne negiram uopšte, upravo se iz Tvrtkove titulacije vidi da je Bosna u izvornim granicama bila srpska... čim je zauzeo hrvatske krajeve promijenio je titulu...

Kazino, da li je npr. Raška imala bugarsku komponentu... Ako jeste, onda je i Bosna imala hrvatsku!
 
Ne razumemo se , nije to sporno za tebe i za mene ali ne mogu "protivniku" mahati sa srpakim planinama kao argumentom.
Ne mislim da je Bosna ikada bikla Hrvatska niti da su baš Hrvati bili većina u njoj jer bi po tome sudeći pripadala nekad Hrvatskoj a ne Srbiji.

Što se tiče Bana Tvtka ne mogu da osporim njegove prodore u AU oslobađanje Dalmacije i krunisanje za kralja Dalmata negde u vreme Kosovskog boja gde bi sa njegovom snagom neprikosnoveno ubedljivo pregazili tursku vojsku.

Kao prvo govorim lično o Banu Tvrtku i njegovom sumnjivom pretendovanju i opredeljenju ali ne dovodim u pitamje opredeljenje naroda Bosne i u ono vreme!
Valjda se sad razumemo ako sam te nešto uvredio izvini! Nije mi bila namera!

Dobro druže, možda se nismu razumjeli,
ne kažem ja da je današnja Bosna cijela bila srpska (veliki dio na zapadu je bio hrvatski) nego da je Bosna Bana Kulina npr. bila srpska!
 
I da dodam - tada o srpstvu i hrvatstvu u današnjem smislu riječi ne može biti govora! U pitanju je srednji vijek, naroda i nacija i nema! Istina je da postoje etničke grupe, ali s obzirom na etničku bliskost Srba i Hrvata nekih velikih razlika između njih tada i neće biti! A zahvaljujući dužem postojanju sopstvene feudalne države i njenog snaženja počeće da se javlja i osjećaj pripadnosti "bosanskom regnumu" - ali će taj osjećaj koji je tek bio u povoju, Osmanlije (koji će i etnički, i vjerski, pretumbati stvari u BiH) sasjeći u samom korjenu! A što se tiče vjera u Bosni - ona će upravo biti tad specifična po vjerskoj trpeljivosti, i karakteristična je po nestalnosti vjerskog ubjeđenja tamošnjih feudalaca!

Ćirković piše otprilike kao ti...

Sve potpisujem osim toga da u srednjem vijeku ne možemo govoriti o narodima!
ja mislim da narodi postoje, mada naravno ne u današnjem smislu riječi, ali postoji zajednička svijest o nekom pripadništvu e sad koliko je to bilo važno običnom čovjeku... da ne smaram sad... ovo je pravno-filozofska tema!
 
Ne, ne negiram uopšte, upravo se iz Tvrtkove titulacije vidi da je Bosna u izvornim granicama bila srpska... čim je zauzeo hrvatske krajeve promijenio je titulu...

Kazino, da li je npr. Raška imala bugarsku komponentu... Ako jeste, onda je i Bosna imala hrvatsku!

Ovo je pitanje relativno - šta znači Bosna u izvornim granicama je bila srpska? Pretpostavljam da misliš na podatak iz DAI da je Bosna za vrijeme Časlava Klonimirovića bila oblast u Srbiji - i tu si u pravu! Ali da li je Bosna bila dio Srbije i prije Časlava? Možda jeste! A možda i nije!
U svakom slučaju od sredine XII vijeka pa do pada pod Osmanlije sredinom XV vijeka Bosna je samostalna srednjovjekovna država - ona je bosanska! Etnički ona je većinski srpsko-hrvatska, ali je i to relativna konstatacija, jer kada su Sloveni došli na ovaj prostor sami Srbi i Hrvati nijesu bili homogena plemena, već su bili po svemu sudeći heterogena plamena koja su se sačinjavala od dijelova manjih plemena i rodova koja su ušla u srpski ili hrvatski plemenski savez - po naseljenju na ovaj prostor ili vremenom! Takvo jedno manje pleme ili rod, po Marku Vegu, je moglo biti i bosansko koje je tada bilo dio srpskog ili eventualno hrvatskog plemenskog saveza, a možda je kratko bilo i samostalno - ko će to znati!
Tvrtko se prvi put tituliše kao kralj Srbljem (Srbije) ili Raške (kako kad) 1377. godine, jer tada pretenduje svojim rođačkim vezama sa Nemanjićima na srpsku krunu, on osvaja dio kraljevine Srbije! Na isti način će 1890. godine uzeti i hrvatsku tituliu i ovladati djelovima kraljevine Hrvatske!
Da, jeste - Srbija je za vrijeme cara Dušana imala i bugarsku komponentu, kao što je imala i grčku, albansku itd. Baš kao što je i Tvrtkova Bosna imala i srpsku i hrvatsku komponentu! Prije Tvrtka - Bosna je bosanska u državnom srednjovjekovnom smislu!
 
Casino Royal

Ali da li je Bosna bila dio Srbije i prije Časlava? Možda jeste! A možda i nije!

Koji ono dokument prvi upominje srpsko ime na Balkanu i za koje podrucje?

U svakom slučaju od sredine XII vijeka pa do pada pod Osmanlije sredinom XV vijeka Bosna je samostalna srednjovjekovna država - ona je bosanska!

Ona je ponajvise vazalno Ugarska a po stanovnistvu je ono sto je bila i do tada.

Etnički ona je većinski srpsko-hrvatska,

tako nekako ali daleko vise srpska nego hrvatska.

ali je i to relativna konstatacija, jer kada su Sloveni došli na ovaj prostor sami Srbi i Hrvati nijesu bili homogena plemena,
već su bili po svemu sudeći heterogena plamena koja su se sačinjavala od dijelova manjih plemena i rodova koja su ušla u srpski ili hrvatski plemenski savez - po naseljenju na ovaj prostor ili vremenom!

da li imama barem jedan jedini dokaz za to?

Takvo jedno manje pleme ili rod, po Marku Vegu, je moglo biti i bosansko koje je tada bilo dio srpskog ili eventualno hrvatskog plemenskog saveza, a možda je kratko bilo i samostalno - ko će to znati!

Dobro nisi citirao nekog jaceg znanstvenika suvremene multi-kulti .ba. Ova tvrdnja nije nista vise od najprizemnijeg politikanstva. Nikakvog bosanskog plemena nije bilo

Da, jeste - Srbija je za vrijeme cara Dušana imala i bugarsku komponentu,

ima je i danas. etnicikih Bugara je dosta medju danasnjim Srbima.

Baš kao što je i Tvrtkova Bosna imala i srpsku i hrvatsku komponentu! Prije Tvrtka - Bosna je bosanska u državnom srednjovjekovnom smislu!

Sta nam je ono govorio rimski Papa cini mi se 1180... regnum Servilie, quod est Bosna

Ne vidim logiku da se jedna srpska drzava probrati u nekakvu bosansku. Mogla se ona zvati i Australija ali etnicki supstrat u njoj je mahom srpski.
 
@Kor

"Koji ono dokument prvi upominje srpsko ime na Balkanu i za koje podrucje?"

Pretpostavljam da misliš na Ajnharda?! I šta Ajnhard kaže - "Ljudevit ostavivši grad Sisak, pobježe k Srbima, za koji se narod veli, da posjeduje veliki dio Dalmacije"? Slažem se da se odavde najvjerovatnije može zaključiti da je Ljudevit pobjegao u Bosnu - ali da li se iz ovoga sigurno može zaključiti da je pobjegao baš u Bosnu?

"Ona je ponajvise vazalno Ugarska a po stanovnistvu je ono sto je bila i do tada."

Slažem se, ali i sve naše sklavinije su do XI vijeka bile vazalne prema nekoj drugoj državi!

"tako nekako ali daleko vise srpska nego hrvatska."

Mogu da se složim sa ovom konstatacijom, ako misliš na etnički sastav stanovništva i njegovo imenovanje od X vijeka!

"da li imamo barem jedan jedini dokaz za to?"

Nisam ja prvi iznio ovu pretpostavku, pročitaj recimo Tibora Živkovića! A da su na ovom prostoru naselila mnogobrojna plemena, djelovi plemena ili rodovi - kaže Tibor Živković, a sugeriše i Relja Novaković, Stanoje Stanojević, Vladimir Ćorović, Nada Klaić, Marko Vego itd. Pa kako je Mihailo Višević od plemena (roda) Licika sa rijeke Visle (a Lužički Srbi su sa Labe)? Šta je sa tragovima mnogih plemena koje postje na ovom prostoru, a naći ćemo ih na drugim treritorijama širom slovenskog svijeta?

"Dobro nisi citirao nekog jaceg znanstvenika suvremene multi-kulti .ba. Ova tvrdnja nije nista vise od najprizemnijeg politikanstva. Nikakvog bosanskog plemena nije bilo"

Možda i nije bilo, ali ne znam kako možeš sigurno tvrditi da bosanskog plemena (ili roda) nikad nije bilo? Imaš li neki čvrst dokaz za to? Ja sam iznio samo pretpostavku, koja i nije izvorno moja, a nisam ništa definitivno zaključio kako ti to radiš!

"ima je i danas. etnicikih Bugara je dosta medju danasnjim Srbima."

Tako je, ali kada se srednjovjekovni vladari titulišu, oni i ne uzimaju etničke titule, već izražavaju pretenzije na teritorije - stvarne ili fiktivne!

"Sta nam je ono govorio rimski Papa cini mi se 1180... regnum Servilie, quod est Bosna"

Da, upravo to kaže - i ne kaže to samo on! Od Časlava (a možda i prije njega) Bosna je bila dio Srbije - i to kaže i DAI i LjPD - i to je ostavilo traga, jer u tom vijeku se Bosna osamostaljuje!

"Ne vidim logiku da se jedna srpska drzava probrati u nekakvu bosansku. Mogla se ona zvati i Australija ali etnicki supstrat u njoj je mahom srpski."

Pa čitaj što sam pisao - nisam negirao etnički supstrat srednjovjekovne Bosne koji je većinski bio srpski, ali upravo će stanovnici Bosne vremenom biti prepoznati kao Bošnjani - u srednjevjekovnom državnom smislu, i tako će najčešće biti nazivani! Kao što danas ne možeš reći da je Australija engleska država, već australijanska - etnički supstrat je nešto drugo!
 
Kralj je odredio takođe, da niko ne ometa ni u čemu nijednu crkvu, ili da ima neku moć pod čijom je jurisdikcijom ta crkva, ako bi pak drukčije činio, povrijedio bi kraljevsku krunu. Poslije ovoga prema sadržaju privilegija, koje su pročitane pred narodom, napisao je privilegije, podijelio pokrajine i oblasti svoga kraljevstva, i njihove granice i krajeve na ovaj način: prema toku voda koje teku sa planina i ulijevaju se u more na južnoj strani imenova Primorje, a prema vodama koje sa planina teku ka sjevernoj strani i ulijevaju se u veliku rijeku Dunav, nazvao je Srbija. Zatim je primorje podijelio u dvije pokrajine: od mjesta Dalme đe kralj tada boravljaše, i đe je bio sabor, sve do Vinodola nazva Bijelom Hrvatskom, za koje se kaže i donja Dalmacija. Uz saglasnost gospodina pape Stefana i njegovih izaslanika, ustanovi Salonitansku crkvu kao mitropoliju, pod čiju je upravu stavio ove crkve naime: Split, Trogir, Skradin, Vranu, što je sad tvrđava Zadra, Nin, Rab, Osor, Krk i Epidaur, koji se sada zove Raguzium. Isto tako od navedenog mjesta Dalme sve do grada Bamblone, koji se sada zove Drač nazvao je Crvena Hrvatska, za koju se još kaže Gornja Dalmacija. I kao što je u donjoj Dalmaciji ustanovio Salonitansku crkvu kao mitropoliju, na isti način u Gornjoj Dalmaciji su Dukljansku crkvu, prema drevnom pravu, uredili mitropoliju pod čijom su upravom proglasili ove crkve, a naime: Bar, Budvu, Kotor, Ulcinj, Drač, Skadar, Drivast, Pilot, Srbiju, Bosnu, Travuniju, Zahumlje. Srbiju, pak koja se naziva i Zagorje, podijelio je u dvije pokrajine: jednu od velike rijeke Drine prema zapadnoj strani, sve do planine Pini, koju je nazvao još Bosnom. Drugu, pak, od iste rijeke Drine prema istočnoj strani sve do Lipljana i Laba, koju je nazvao Raškom. Svugđe, pak, u pokrajinama odredio je bana, to jest vojvodu, od svoje braće po krvi, i župane, to jest kneževe, i satnike, to jest, centurione, od plemenitijih ljudi iz istih pokrajina. Dao je pak svakome banu, to jest vojvodi, vlast da ima pod sobom sedam centuriona, koji bi pravo sudili narodu i primali danak, i predavali ga banu. Banovi bi poslije toga polovinu predavali kralju a polovinu zadržavali za sebe. A kneževima, to jest županima, zapovijedio je da svaki ima pod sobom jednog satnika, koji bi s njim jednako pravedno sudio narodu, a dva dijela danka kneževi, to jest župani da, da daju kralju, a treći, pak, da zadrže za svoju upotrebu. Banovima ili vojvodama da ne polažu nikakav račun, već da vladaju županijama istih pokrajina, a račun da polažu samo kralju. Uveo je mnoge zakone i dobre običaje, a ko želi da ih upozna neka čita knjigu o Slovenima, koja se zove "Metodijus", tamo će otkriti kakva je sve dobra uveo ovaj veoma dobri kralj. I tako kada je sve obavljeno, kardinali i episkopi, i carevi izaslanici, pošto ih je kralj otpuštio, zahvaljujući Bogu i kralju i sa mnogim darovima koje im je kralj dao, vratili su se u svoja mjesta. Tako isto i banovi i župani, kao i centurioni nedavno postavljeni, sa cijelim narodom hvaleći Boga, i pozdravljajući kralja, otišli su svaki u svoju pokrajinu i oblast.
Ovaj veoma sveti kralj vladao je pored toga četrdeset godina i četiri mjeseca, i rodio je sinove, i kćeri, i umro je sedamnaetog dana mjeseca marta, a sahranjen je u crkvi Svete Marije u Dukljanskom gradu sa počastima i sa velikim ispraćajem tada ga je sakupljeni narod plačući ožalio. A u istoj crkvi, u kojoj je sahranjen, izabrali su njegovog sina Svetolika, tu su ga arhiepiskop i episkop posvetili i krunisali. Od toga dana, najzad nastao je običaj da se u istoj crkvi biraju i zaređuju svi kraljevi te zemlje.
 
XXIII
Dok je vladao kralj Časlav, ugarski knez Kiš dođe sa svojom vojskom u Bosnu, pa pustošaše i pljačkaše ovu pokrajinu. Tada kralj, sakupivši vojsku, suprostavi mu se u županiji Drini, pored rijeke. Pošto se tu zače bitka, gorerečeni mladić Tihomil, posvuda ranjavajući neprijatelje, pohrli i ubije ugarskog kneza, pa mu odsiječe glavu i preda je kralju. Toga dana pade nebrojeno mnoštvo ugarskog naroda na mjestu koje se zove Cvilino (kao cviljenje stoke; tako su naime tada cviljeli Ugri, dok su ih ubijali kao svinje) na mjestu đe je bio ubijen knez Kiš nalazi se Kiskovo sve do današnjeg dana. Zatim kralj Časlav, dade Tihomilu županiju Drinu i oženi ga ćerkom bana Raške, zbog toga što je ubio kneza Kiša. Kad je pak kneževa žena saznala za smrt svoga muža, ode kod ugarskog kralja i zatraži od njega pomoć i vojsku da bi osvetila smrt svoga muža. Dobivši veoma veliku vojsku, pođe protiv kralja Časlava i nađe ga u Srijemu. Kralj nije o tome ništa znao, pa Ugri provale noću u njegov šator, i zarobljen je kralj Časlav i svi njegovi srodnici, koje zapovijedi Kišova žena da se vezanih ruku i nogu bače u rijeku Savu. I tako je učinjeno; preokrenuo se njegov grijeh u njegov jad, ono što je bio počinio svom ocu palo je na njegovu glavu, poginu on sam i sav njegov dom.
 
XXIV
Poslije toga zemlja je ostala bez kralja, pa su banovi počeli da vladaju na svojoj zemlji, svaki u svojim pokrajinama i oblastima, i podjarmiše sebi župane i od njih uzimahu danak, isto tako kao sto je uzimao kralj. Ali se niko ne usuđivaše da prisvoji naziv kralja. Tako i Tihomil, po smrti tasta vladaše Raškom. Ali nije se usudio da se nazove ni kraljem, ni banom, već samo velikim županom, i to zbog toga što je bio na čelu ostalim županima Raške. I tako su vladali zemljom dugo vremena.
 
Poslije njega vladao je Radoslav, koji je slijedeći stope svoga oca bio ukrašen svom dobrotom. Pored toga rodio je sina koga nazove Časlav, koji, kad postade mladić, poče bivati nepokoran svome ocu. U to se vrijeme ban Bijele Hrvatske sa svima svojima pobuni protiv kralja. Tada kralj Radoslav, sakupivši vojsku, dade dio vojske svome sinu Časlavu, a dio povede sa sa sobom. Poslije toga, nastupajući, opkole pobunjenike sa svih strana, pa ih pohvataju i orobe. Ali koliko je god njih kralj zarobio, pusti ih da odu slobodno, međutim, one koje je zarobio sin Časlav preda u ropstvo vojnicima. Zbog toga se ozlojediše vojnici koji su bili sa kraljem i, ostavivši ga, odu k Časlavu, njegovom sinu. Tada se Časlav uzoholi, proćera svoga oca s vlasti i po nagovoru vojnika, poče ga progoniti. Kralj , bježeći, stigne napokon u mjesto koje se zove Lasta. Vidjeći pak da ne može izbjeći ruku svoga sina, s nekoliko njih koji su ga voljeli dođe do morske obale. Zatim budući da Časlav sa svojima već bijaše blizu, vremenom pritješnjeni, sa konjanicima pod oružjem, plivajući stignu do jednog grebena nedaleko od obale i na njega se popnu, i tako se kralj izbavi. Ne mnogo kasnije Božijom voljom prošla je lađa koja bijaše iz Apulije. Tada kralj i oni koji sa njima bijahu, stanu vikati i dozivati mornare. I mornari veslajući dođoše da vide što se zbiva. Kad su pak saznali o čemu se radi, s počastima prime kralja i sve njegove pa ih povedu u grad Sipont. Odatle kralj ode u Rim u dom apostola Petra i Pavla. A od onog dana ona stijena nazvana je Radoslavljev kamik ili stijena. Časlav i pored toga što je bio proklet od oca, poče kraljevati. U to vrijeme u predjelu Sraga bješe neki mladić po imenu Tihomil, sin nekog sveštenika iz sela Rabike, i čuvaše stado ovaca nekog kneza čije je ime Budislav. I budući da je Tihomil bio vrlo hrabar i jak, snažan lovac, a i veoma brz u trčanju, kad god bi knez izlazio da lovi, njega bi vodio sa sobom. Jednog pak dana dok je išao da lovi, Tihomil nehotice i slučajno, štapom koji je nosio u rukama udari jednu kuju, po imenu Paluzija, i ubije je. Stoga strašno preplašen, zato što ju je knez mnogo volio, dade se u bjekstvo, i dođe kod Časlava koji ga je odmah primio.

Ova legenda postoji i kod lužičkih Srba o ovčaru pa zatim Arhontu Lužičkih tj. polabskih Srba!
 
Pozdrav NickFreak!

Nema potrebe da postavljaš dijelove LjPD - već sam rekao da je u njemu Bosna dio Srbije! Ako si htio to da kažeš trebao si postaviti dio iz DAI - on je stariji i relevantniji istorijski izvor! LjPD nije za odbacivanje, ali je i poprilično nepouzdan - po njemu su Duklja, Travunija i Zahumlje dio tzv. Crvene Hrvatske ili Pomorja - a lično smatram da nikakvih relevantnijih dokaza za takvu tvrdnju nemamo! A ona je zajedno sa Bijelom Hrvatskom i Srbijom (Bosnom i Raškom) navodno nekad pripadala jednom velikom gotsko-slovenskom kraljevstvu! U pitanju je autorova fikcija!
 
Izbaci od Porfirogenita jer po većini istoričara koji su tumačili izgleda da je posle egzodusa Srba pod napadom Bugara Časlav najpre vratio Srbe nazad i prema većini povratio vlast u Bosni jer kaže koliko se sećam u Bosni "koja mu jej još i u ono vreme pripadala" izbaci ako imaš ja nemam ,u ovom činu mu je pomogao sam Porfirogenit koji mu je dao novac i sredstva!

Pozdrav Casino!
 
Poslednja izmena:
Tako je, ali kada se srednjovjekovni vladari titulišu, oni i ne uzimaju etničke titule, već izražavaju pretenzije na teritorije - stvarne ili fiktivne!
Како не узимају? Ево најочигледнији пример су царевине - Византија је Карла Великог прзинала само царем Франака, Сименио Први је постао цар Бугара, па и Душан Силни цар Срба, док је претходна титула била "краљ све српске земље итд".

Твртко је заправо формулацију титуле преузео од Немањићког царства
(узгред босански извори Душана уредно називају Рашки цар, а не српски).
 

Back
Top