Koliko ja znam Sankovići su oduvijek bili pravoslavni, s tim što je jedan pripadnik prihvatio bosansku jeres; otkuda ti podatak da su originalno 'krstjani' bili?
Što se tiče vjere Sankovića – u darovnici koju je izdao Tvrtko I Vukcu Hrvatiniću 1366. godine, nabrajaju se „svjedoci dobri Bošnjane“, a među njima je i kaznac Sanko (Nada Klaić, „Srednjovjekovna Bosna“, Zagreb, 1994, str 255.) – iz ovoga se da uvidjeti da je Sanko, po kome će se i porodica nazvati Sankovići, bio Bošnjanin (pripadnik crkve bosanske)! Otac ovoga Sanka, Dražoje (Drasec Miltenich) se spominje 1325. godine kao čovjek župana Poznanja Purčića koji je vladao župama Komom i Nevesinjem, a koji je tada priznavao vlast humskog kneza Konstantina Nelipčića! (ovako stoji u ovom zapisu kod Vega, u wikipediji stoji da je Milten sin Dražojev? – vjerovatno je izvršena u samom zapisu permutacija imena i prezimena)! I tu se za razliku od dva druga čovjeka Poznanja Purčića, za koja se kaže da su iz Zagorja (Miloša Grdomilića i Radosava Prikodovića), za njega se navodi da je iz Bosne! A Manče Lamparov Menčetić će se tužiti 24. maja 1335. godine Konstantinu Nelipčiću na Miltena Draživojevića i sina mu Sanka „ljude bana Bosne iz Zagorja“! (Marko Vego, „Postanak srednjovjekovne bosanske države“, Sarajevo, 1982, str. 55.) Prema tome ako su Sankovići iz Bosne, i to još banovi ljudi – logično je da slijede i njegovu vjeru, i da su bili „krstjani“ ili pak rimokatolici, a ne pravoslavci, jer su oni po ovome očigledno porijeklom iz Bosne (mada je i sama njihova župa granična sa Bosnom od najsatrijih vremena)!
Inače Sankovići su imali i dvor u Glavatičevu u Komskoj župi (današnja opština Konjic)! Tako je na lokalitetu Grčka glavica u selu Biskup pronađeno i groblje sa stećcima, pa i grobovi Radiča i Gojsave Sanković! Sam naziv sela upućuje da je riječ o rimokatoličkom groblju! Sa druge strane ostaci starije srušene crkve, kao i sami grobovi pod stećcima su okrenuti ka istoku, a sam naziv „Grčka glavica“ bi mogla da implicira da je groblje bilo pravoslavno (mada su i katolici koristili crkve okrenute ka istoku, koje su podignute prije podjele hrišćanstva) – ali i vrlo moguće „krstjansko“! Tako da je teško danas utvrditi koje su vjere bili Sankovići – izuzev za samoga Sanka Miltenovića, koji je bio „krstjan“!
A evo i rezultata arheoloških istraživanja porodične grobnice Sankovića:
„Nekropola sa stećcima sastoji se od 172 stećka i velikog broja grobova bez spomenika. Po obliku se izdvaja jedan primjerak sljemenjaka, dok su sve ostalo ploče i sanduci. Nekropola zauzima površinu od oko 1700 m2. Orijentacija stećaka se sa preciznošću može utvrditi jedino u dijelu ruševina crkve, gdje su svi stećci orijentirani u smijeru sjeveroistok-jugozapad. Ukrašena su dva spomenika, jedan sanduk i jedan sljemenjak. Pri vrhu sljemenjaka je friz od niza kosih paralelnih linija, a na bočnim stranama su arkade. Pri vrhu sanduka je friz od povijene lozice sa trolistovima. Na jednom sanduku je natpis, iz kojeg se vidi da se radi o grobu Gojisave, prve supruge Radiča Sankovića.
Na istočnom dijelu nekropole su ostaci crkve, čiji je nastanak moguće okvirno datirati, u 12. ili 13. stoljeće. Crkva (dimenzija 12,10 x 7,40m) je bila jednobrodna, sa polukružnom apsidom, čija dužina iznosi 2,60 m. Zidovi su debeli 60 cm i mjestimično visoki 50 cm. Orijentacija je sjeveroistok – jugozapad. Zidana je od pravilnih klesanih kamenih blokova, približno jednake veličine, u kvalitetnoj vapnenoj žbuci. Jedan dio crkve je bio građen u kamenu, a drugi najvjerojatnije bio od drveta (M. Vego, 1957., str. 130). U vrijeme iskopavanja nisu pronađeni ostaci oltarske pregrade, jer se na tom mjestu već nalazio zid jedne, od ukupno 16 istraženih grobnica. Kamenje koje potječe sa građevine korišteno je za zidanje grobova. Od početka 14. stoljeća do sredine 1404. godine, ruševinu crkve koristila je porodica Sanković kao svoju nekropolu.
Tri visoka sanduka (na planu br. 1, 2, 3) nalaze se pred samom apsidom crkve.
Stećak broj 1 (167 x 76 x 110 cm) je djelomično naslonjen na zid crkve. U grobu je pronađena vapnena žbuka i čista zemlja. Kostur muškarca je bio dug 180 cm. Pokojnik je bio položen u drveni sanduk, zakovan velikim čavlima. Sanduk je bio obložen klesanim kamenom uzetim sa crkvenih zidova. Orijentacija svih grobova je ista kao kod crkve, jugozapad - sjeveroistok, s tim što je glava pokojnika okrenuta prema sjeveroistoku. Prilozi: tri klinca i jedna potkova.
Stećak broj 2 (218 x 103 x 96 cm), sanduk sa postoljem. Postolje je kamena ploča debela 50 cm. Ispod nje je grobnica zidana od klesanog kamena u vapnenoj žbuci. Gornji zid grobnice je bio debeo 19 cm. U grobnici je, u drvenom kovčegu od hrastovine, bio položen pokojnik. Bio je pokriven zlatnim brokatom, od vrata do nožnih članaka. Na brokatu su bili ukrasni simboli, kule i zidovi zgrade. Na prsima je bio izrađen grb, sa nepravilnim kockicama koji je pripadao porodici Draživojević - Sanković. Svi ukrasni simboli su svjetovni i nepobitno pokazuju da se radi o bogatom feudalcu. Na glavi mu je bila postavljena kapa, također od zlatnog brokata. Uz desnu stranu glave su pronađeni fragmenti slavenskog lonca, pečenog od gline, crne boje. Moguće je da je u ovome grobu pokopan Draživoj, otac župana Miltena, koji je umro krajem 13. ili početkom 14. stoljeća. U 13. stoljeću je nastala i brokatna tkanina kojom je pokojnik prekriven (M. Vego, 1957., 137).
Stećak broj 3 (218 x 105 x 67 cm). Pod njim je grob, dubine 200 cm, bez priloga.
Stećak broj 4 (100 x 41 x 30 cm), pod njim je pronađen kostur koji je najvjerojatnije pripadao djetetu. Bez priloga.
Stećak broj 5 (194 x 50 x 30 cm), pod njim je grob, bez priloga.
Stećak broj 6 (218 x 103 x 103 cm) je najveći na ovoj nekropoli. Ispod njega i nasipa zemlje je kameni sarkofag, dug 186 cm. Uz glavu pokojnika je bila položena staklena čaša iz 14. stoljeća, tamnocrvene boje, izrazitog gotičkog tipa, sa karakterističnom izradom rebara (Rippenglas). Među kostima je cjevanica sa tragovima ureza od mača. Moguće je da je u grobu sahranjen kaznac Sanko (M. Vego, 1957., 138).
Stećak broj 7 (210 x 92 x 46 cm), ispod je grob bez priloga.
Stećak broj 8 (194 x 90 x 55 cm), pod njim je grob na dubini od oko 170 cm. Na prsima kostura je ležalo 111 komada okruglih, srebrnih dugmadi sa petljom. Od haljine su se sačuvala tri svilena fragmenta i dijelovi brokatne vrpce. Od kape je preostala svilena kićanka izvezena zlatnim žicama. Prilozi potječu iz 14. stoljeća. Moguće je da je ovdje sahranjen župan Gradoje (M. Vego, 1957., 138).
Stećak broj 9 (190 x 60 x 90 cm), pod njim nisu pronađene kosti.
Stećak broj 10 (148 x 65 x 32 cm), leži na jugozapadnom zidu crkve. U grobu su pronađene kosti majke i djeteta, ostaci drvenog kovčega i klinci različite veličine.
Stećak broj 11 (233 x 90 x 100 cm), pod njim je pronađena samo jedna bedrena kost i nekoliko klinaca.
Stećak broj 12 (205 x 90 x 77 cm), ispod je bio kostur u drvenom kovčegu i klinci dugi oko 60 cm.
Stećak broj 13 (194 x 90 x 55 cm), pod njim je kostur bez priloga.
Stećak broj 14 (180 x 80 x 80 cm), nalazi se kod ulaza u crkvu. Ispod njega su pronađene kosti pokojnika, a na prsima prilozi: 14 komada sitnih novčića kovanih u Veneciji, Veroni i Mantovi, krajem 13. i početkom 14. stoljeća.
Stećak broj 15 (173 x 78 x 75 cm) je visoki sanduk nedaleko od ulaza u crkvu. Na stećku je natpis izrađen sa dvije strane u dva reda i sa druge dvije strane u jednom redu. Pismo je bosanska ćirilica, 14. stoljeće. Slova u natpisu su majuskula, vrlo vješto urezana, što se vidi u pisanju pojedinih slova i u raznim ligaturama. Natpis glasi:
"A SE LEŽI GOSPOJA GOISAVA KĆI JURAJA BAOŠIĆA A KUĆNICA VOEVODE RADIĆA A PRISTA U KUĆI KAZNACA SANKA I ŽUPANA BILIJAKA S POČTENIEM I PRIJE SVIJU VIRU I VIŠNU SLAVU."
Ovdje leži gospođa Goisava , kćer Đurđa Balšića i žena Radiča koja se udala u kuću kaznaca Sanka i župana Bjeljaka sa čašću poštuje svoju vjeru i višnju slavu (Vego, 1964., broj 178, str. 44-45). (Moja napomena: ona je bila kćer Đurađa II Stracimirovića Balšića, inače rimokatolika)
Iz natpisa se vidi da se radi o grobu Goisave, žene vojvode Radiča Sankovića. U natpisu se spominje i Radičev otac kaznac Sanko, brat Bjeljak i Goisavin otac Juraj Balšić. Po svom sadržaju, natpis spada među najdragocjenije spomenike svoje vrste u Bosni i Hercegovini. U grobu je pronađen netaknut skelet i prilozi: svilene vrpce, kao ostatak haljine, a u ustima dubrovački dinar sa slikom sv. Vlaha bez sigle ispod svečeve desnice, kovan oko 1337. godine. Legenda glasi: S. BLASIV-S RAGVSII.
Stećak broj 16 (180 x 77 x 75 cm), ispod je pronađen kostur sa prilogom - u ustima se nalazio dubrovački dinar isti kao kod gospođe Goisave. Moguće je da se radi o grobu vojvode Radiča (M. Vego, 1957., 139).
Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 47/04.