- Poruka
- 3.050
Protokoli Skupova Sionskih Mudraca
(Iluminati Protokoli)
Protokol 1
Pravo je sila. Sloboda je ideja. Liberalizam. Zlato. Vjera. Samouprava. Despotizam kapitala. Unutrašnji neprijatelj. Gomila. Anarhija. Politika i moral. Pravo jačega. Neoborivost masonsko - jevrejske vlasti. Cilj opravdava sredstva. Gomila je slijepac. Politička azbuka. Partijski razdori. Najcjelishodniji je način uprave autokratija. Akohol. Klasicizam. Razvrat. Princip i pravila masonsko - jevrejske vlade. Teror. Sloboda, jednakost, bratstvo. Princip dinastičke uprave. Uništenje privilegija gojske aristrokratije. Nova aristrokratija. Psihološki račun. Apstrakcija slobode. Smjenjivanje narodnih predstavnika.
1. Odbacivši frazerstvo, mi ćemo govoriti o značaju svake misli, a sravnjenjima i zaključcima osvjetliti okolnosti!
2. Dakle, ja formulišem naš sistem sa našeg i gojskog gledišta.
3. Treba napomenuti da su ljudi sa rđavim instiktima mnogobrojniji od dobrih, pa prema tome najbolji rezultati u upravljanju njima postižu se nasiljem i zastrašivanjem, a ne akademskim rezonovanjem. Svaki čovjek teži ka vlasti, svaki bi htio da bude diktator, kad bi samo mogao, ali je pri tome rijedak onaj koji ne bi bio spreman da žrtvuje sveopšte dobro radi postizanja svoga ličnog blagostanja.
4. Šta je zadržavalo grabljive životinje koje se zovu ljudi?
5. Šta ih je rukovodilo do danas?
6. U početku društvenog uređenja oni su se potčinili gruboj i slijepoj sili; docnije zakonima, koji su u stvari ta ista sila, samo maskirana. Izvodim zaključak da je po zakonu prirode pravo u sili.
7. Politička sloboda je ideja, a ne fakt. Ovu ideju treba umjeti primjenjivati, kad je to potrebno, da se idejnim mamcem privuku narodne snage u svoju partiju, ako je ona namislila da slomi drugu partiju koja se nalazi na vlasti. Ovaj zadatak postaje lakši ako se protivnik i sam zarazi idejom slobode, takozvanim liberalizmom, te zbog ideje popustiti u svojoj moći. Tu će se i ispoljiti trijumf naše teorije: olabavljene i popuštene dizgine uprave onog časa, po zakonu bića, prihvata i prikuplja nova ruka, jer sljepa sila naroda ne može ni dana probaviti bez vođe i nova vlast samo zauzima mjesto stare koja je oslabila od liberalizma.
8. U naše vrijeme pojavila se vlast zlata koja je zamijenila liberale upravljače. Bilo je vrijeme kad je upravljala vjera. Ideja slobode je neostvarljiva, jer niko ne umije da se koristi njome umjereno. Treba samo za izvjesno vrijeme prepustiti narodu samoupravu i ona se ubrzo pretvara u razuzdanost. Od tog momenta počinju nicati međusobne rasprave, koje uskoro prelaze u društvene bitke, u kojima države gore i njihov značaj pretvara se u pepeo.
9. Da li se država raspada iznutra u vlastitim trzavicama, ili je unutrašnje nesuglasice bacaju pod vlast spoljašnjih neprijatelja, tek u svakom slučaju ona se može smatrati kao nepovratno propala; ona je pod našom vlašću. Despotizam kapitala, koji je sav u našim rukama, pruža joj slamćicu za koju se država, htjela ne htjela, mora držati; u protivnom slučaju ona se kotrlja u propast.
10. Onoga, koji bi po svojoj liberalnoj duši rekao, da su rezonovanja ovakve vrste nemoralna, ja ću da upitam: ako svaka država ima dva neprijatelja, i ako joj je u odnosu prema spoljnom neprijatelju dopušteno i ne smatra se za nemoralno da upotrebljava svakojake mjere u borbi, kao na primjer, neupoznavati neprijatelja sa planovima napada ili odbrane, napadati na njega noću ili sa neravnim brojem ljudi, zašto bi se onda takve mjere u odnosu prema gorem i opasnijem neprijatelju, rušiocu društvenog stroja i blagostanja, mogle nazvati i nedozvoljenim i nemoralnim?
11. Može li se zdrav, logičan um pouzdati da uspješno rukovodi gomilama pomoću razumnih ubjeđenja ili savjeta, kada su moguće protivrječnosti, pa ma i besmislene, ali koje se mogu učiniti prijatnije narodu koji površno shvata i razumjeva? Rukovodeći se isključivo sitnim strastima, praznovjericama, običajima, tradicijama, i sentimentalnim teorijama, ljudi u gomili i ljudi gomile podliježu partijskom cijepanju koje ometa svaki sporazum, čak i na podlozi potpuno razumnog savjeta i uvjerenja. Svaka odluka gomile zavisi od slučajne ili podmetnute većine, koja, zbog neznanja političkih tajni, donosi apsurdnu odluku koja unosi klicu anarhije u upravu.
12. Politika nema ničega zajedničkog sa moralom.
13. Vladalac koji se rukovodi moralom nije političar, te stoga nije ni čvrst na svome prijestolu. Ko hoće da upravlja mora pribjegavati i lukavstvu i licemjerstvu. Velike narodne osobine - otvorenost i poštenje - poroci su u politici, jer oni obaraju sa prestola bolje i sigurnije nego najači neprijatelj. Ove osobine treba da budu atributi gojskih država, mi pak ne moramo se rukovoditi njima.
14. Naše pravo je u sili. Riječ pravo je apstraktna i ničim nedokazana misao. Ta riječ ne znači više nego: dajte mi ono što hoću, da bih time pribavio dokaz da sam jači od vas.
15. Gdje počinje pravo? Gdje se ono završava?
16. U državi, u kojoj je slaba organizacija vlasti, bezličnost zakona i vladaoca koji su obezličeni umnoženim zbog liberalizma, pravima, u toj državi ja crpim novo pravo: da jurnem po pravu moćnog i da zbrišem sve postojeće poretke i ustanove i da stavim svoju ruku na zakone, da preustrojim sve ustanove i da postanem gospodar onih koji su nam prepustili prava svoje sile, odrekavši se njih dobrovoljno, liberalno...
17. Dok se sve savremene vlasti kolebaju i ljuljaju, naša će vlast biti neoboriva i jača od drugih, jer ona će biti nevidljiva sve dotle, dok se toliko ne učvrsti da je već nikakvo lukavstvo ne može potkopati.
18. Od privremenog zla, koje smo sada prinuđeni da vršimo, proizaći će dobro nepokolebljive uprave koja će uspostaviti pravilan tok mehanizma narodnog bića, poremećenog liberalizmom. Rezultat opravdava sredstva. Obratimo pažnju u našim planovima ne toliko na ono što je dobro i moralno, koliko na ono što je potrebno i korisno.
19. Pred nama je plan, u kome je strategijski izložena linija, od koje ne možemo odstupati bez rizika da vidimo rušenje mnogo vjekovnih radova.
20. Da bismo izradili i pripremili cjelishodna dejstva, treba imati u vidu: podlost, kolebljivost, nepostojanstvo gomile, njenu nesposobnost da razumije i poštuje uslove sopstvenog života, sopstvenog blagostanja. Treba pojmiti da je moć gomile slijepa, nerazumna, da ona ne rasuđuje, da samo osluškuje na desno i lijevo. Slijepac ne može voditi slijepe a da ih ne dovede do propasti - članovi gomile, bukači iz naroda, ma i genijalno pametni ali bez razumijevanja u politici ne mogu se pojavljivati u svojstvu rukovodioca gomile a da ne upropaste cijelu naciju.
21. Samo ono lice koje je iz djetinjstva pripremano za autokratiju može znati i čitati riječi sastavljene iz političkih uslova.
22. Narod, prepušten samom sebi, to jest bukačima i vođama iz njegove sredine, sam sebe ruši i lomi partijskim razdorima, izazvanom težnjom za vlašću i počastima i neredima koji iz toga proizilaze. Mogu li narodne mase mirno, bez takmičenja, da razmisle, da upute poslove svoje zemlje koji se ne mogu mješati sa ličnim interesima? Mogu li se one braniti od spoljašnjih neprijatelja? To se ne da zamisliti, jer plan razdrobljen na toliko dijelova koliko je glava u gomili gubi svoju cijelinu, pa prema tome postaje nepojmljiv i neizvodljiv.
23. Samo autokratno lice može izraditi planove opširne i jasne, u jednom redu koji čini raspodjelu svega što se nalazi u mehanizmu državne mašine; iz toga treba zaključiti da se cjelishodna, za jednu zemlju, uprava mora skocentristai u rukama jednog odgovornog lica. Bez apsolutnog despotizma ne može postojati civilizacija koju ne sprovode mase već njihov rukovođa, pa ma ko on bio. Gomila je barbarin koji ispoljava svoje barbarstvo u svakoj prilici. Čim se gomila dočepa slobode, ona je ubrzo pretvara u anarhiju koja je sama po sebi najviši stepen barbarsva.
24. Pogledajte na pijane životinje, onesvješćene vinom, na čiju je neograničenu upotrebu dato pravo zajedno sa slobodom. Nećemo valjda dopusti da i naši dođu dotle....Narodi gojski zanijeti su alkoholnim napitcima, a omladina njihova ošašavila je od klasicizma i ranog razvrata, na koji ih je podbadala i nagonila naša agentura - guverneri lakeji, guvernante - u bogatim kućama, pomoćnici, kelneri, i naše ženskinje - u mjestima gdje se Goje* vesele i zabavljaju. U ove posljednje ja ubrajam i takozvane dame iz svijeta, njihove dobrovoljne sljedbenice u raskoši i razvratu.
25. Naša je parola sila i licemjerstvo. Samo sila pobjeđuje u stvarima političkim, naročito ako se ona krije u talentima koji su neophodni za državnike. Nasilje mora biti princip, a lukavstvo i licemjerstvo pravilo za sve vlade koje ne žele da stave svoju krunu pred noge agenata kakve bilo nove sile. Ovo zlo je jedino sredstvo da se dođe do cilja - dobra. Prema tome mi ne smijemo prezati od podmićivanja, prevare i izdajstva. Kad oni treba da posluže postignuću naših ciljeva. U politici treba umijeti bez kolebanja uzimati tuđu svojinu ako se pomoću nje možemo dočepati pokornosti i vlasti.
26. Naša država, idući putem mirnog osvajanja, ima pravo da zamijeni strahote rata neprimjetnijim i cjelishodnijim kaznama kojim treba podržavati teror koji dovodi do slijepe poslušnosti. Pravična ali neumoljiva strogost največi je faktor državne sile: ne samo radi koristi nego i u ime dužnosti, pobjede radi, mi se moramo držati programa nasilja i licemjersva.
27. Doktrina računa toliko je jaka koliko i sredstva koja ona upotrebljuje. Prema tome mi ćemo trijumfovati i potčiniti sve vlade svojoj nadvladi ne toliko pomuću samih sredstava, koliko doktrinom strogosti. Dosta je da znaju da smo neumoljivi pa da prestane svaka neposlušnost.
(Iluminati Protokoli)
Protokol 1
Pravo je sila. Sloboda je ideja. Liberalizam. Zlato. Vjera. Samouprava. Despotizam kapitala. Unutrašnji neprijatelj. Gomila. Anarhija. Politika i moral. Pravo jačega. Neoborivost masonsko - jevrejske vlasti. Cilj opravdava sredstva. Gomila je slijepac. Politička azbuka. Partijski razdori. Najcjelishodniji je način uprave autokratija. Akohol. Klasicizam. Razvrat. Princip i pravila masonsko - jevrejske vlade. Teror. Sloboda, jednakost, bratstvo. Princip dinastičke uprave. Uništenje privilegija gojske aristrokratije. Nova aristrokratija. Psihološki račun. Apstrakcija slobode. Smjenjivanje narodnih predstavnika.
1. Odbacivši frazerstvo, mi ćemo govoriti o značaju svake misli, a sravnjenjima i zaključcima osvjetliti okolnosti!
2. Dakle, ja formulišem naš sistem sa našeg i gojskog gledišta.
3. Treba napomenuti da su ljudi sa rđavim instiktima mnogobrojniji od dobrih, pa prema tome najbolji rezultati u upravljanju njima postižu se nasiljem i zastrašivanjem, a ne akademskim rezonovanjem. Svaki čovjek teži ka vlasti, svaki bi htio da bude diktator, kad bi samo mogao, ali je pri tome rijedak onaj koji ne bi bio spreman da žrtvuje sveopšte dobro radi postizanja svoga ličnog blagostanja.
4. Šta je zadržavalo grabljive životinje koje se zovu ljudi?
5. Šta ih je rukovodilo do danas?
6. U početku društvenog uređenja oni su se potčinili gruboj i slijepoj sili; docnije zakonima, koji su u stvari ta ista sila, samo maskirana. Izvodim zaključak da je po zakonu prirode pravo u sili.
7. Politička sloboda je ideja, a ne fakt. Ovu ideju treba umjeti primjenjivati, kad je to potrebno, da se idejnim mamcem privuku narodne snage u svoju partiju, ako je ona namislila da slomi drugu partiju koja se nalazi na vlasti. Ovaj zadatak postaje lakši ako se protivnik i sam zarazi idejom slobode, takozvanim liberalizmom, te zbog ideje popustiti u svojoj moći. Tu će se i ispoljiti trijumf naše teorije: olabavljene i popuštene dizgine uprave onog časa, po zakonu bića, prihvata i prikuplja nova ruka, jer sljepa sila naroda ne može ni dana probaviti bez vođe i nova vlast samo zauzima mjesto stare koja je oslabila od liberalizma.
8. U naše vrijeme pojavila se vlast zlata koja je zamijenila liberale upravljače. Bilo je vrijeme kad je upravljala vjera. Ideja slobode je neostvarljiva, jer niko ne umije da se koristi njome umjereno. Treba samo za izvjesno vrijeme prepustiti narodu samoupravu i ona se ubrzo pretvara u razuzdanost. Od tog momenta počinju nicati međusobne rasprave, koje uskoro prelaze u društvene bitke, u kojima države gore i njihov značaj pretvara se u pepeo.
9. Da li se država raspada iznutra u vlastitim trzavicama, ili je unutrašnje nesuglasice bacaju pod vlast spoljašnjih neprijatelja, tek u svakom slučaju ona se može smatrati kao nepovratno propala; ona je pod našom vlašću. Despotizam kapitala, koji je sav u našim rukama, pruža joj slamćicu za koju se država, htjela ne htjela, mora držati; u protivnom slučaju ona se kotrlja u propast.
10. Onoga, koji bi po svojoj liberalnoj duši rekao, da su rezonovanja ovakve vrste nemoralna, ja ću da upitam: ako svaka država ima dva neprijatelja, i ako joj je u odnosu prema spoljnom neprijatelju dopušteno i ne smatra se za nemoralno da upotrebljava svakojake mjere u borbi, kao na primjer, neupoznavati neprijatelja sa planovima napada ili odbrane, napadati na njega noću ili sa neravnim brojem ljudi, zašto bi se onda takve mjere u odnosu prema gorem i opasnijem neprijatelju, rušiocu društvenog stroja i blagostanja, mogle nazvati i nedozvoljenim i nemoralnim?
11. Može li se zdrav, logičan um pouzdati da uspješno rukovodi gomilama pomoću razumnih ubjeđenja ili savjeta, kada su moguće protivrječnosti, pa ma i besmislene, ali koje se mogu učiniti prijatnije narodu koji površno shvata i razumjeva? Rukovodeći se isključivo sitnim strastima, praznovjericama, običajima, tradicijama, i sentimentalnim teorijama, ljudi u gomili i ljudi gomile podliježu partijskom cijepanju koje ometa svaki sporazum, čak i na podlozi potpuno razumnog savjeta i uvjerenja. Svaka odluka gomile zavisi od slučajne ili podmetnute većine, koja, zbog neznanja političkih tajni, donosi apsurdnu odluku koja unosi klicu anarhije u upravu.
12. Politika nema ničega zajedničkog sa moralom.
13. Vladalac koji se rukovodi moralom nije političar, te stoga nije ni čvrst na svome prijestolu. Ko hoće da upravlja mora pribjegavati i lukavstvu i licemjerstvu. Velike narodne osobine - otvorenost i poštenje - poroci su u politici, jer oni obaraju sa prestola bolje i sigurnije nego najači neprijatelj. Ove osobine treba da budu atributi gojskih država, mi pak ne moramo se rukovoditi njima.
14. Naše pravo je u sili. Riječ pravo je apstraktna i ničim nedokazana misao. Ta riječ ne znači više nego: dajte mi ono što hoću, da bih time pribavio dokaz da sam jači od vas.
15. Gdje počinje pravo? Gdje se ono završava?
16. U državi, u kojoj je slaba organizacija vlasti, bezličnost zakona i vladaoca koji su obezličeni umnoženim zbog liberalizma, pravima, u toj državi ja crpim novo pravo: da jurnem po pravu moćnog i da zbrišem sve postojeće poretke i ustanove i da stavim svoju ruku na zakone, da preustrojim sve ustanove i da postanem gospodar onih koji su nam prepustili prava svoje sile, odrekavši se njih dobrovoljno, liberalno...
17. Dok se sve savremene vlasti kolebaju i ljuljaju, naša će vlast biti neoboriva i jača od drugih, jer ona će biti nevidljiva sve dotle, dok se toliko ne učvrsti da je već nikakvo lukavstvo ne može potkopati.
18. Od privremenog zla, koje smo sada prinuđeni da vršimo, proizaći će dobro nepokolebljive uprave koja će uspostaviti pravilan tok mehanizma narodnog bića, poremećenog liberalizmom. Rezultat opravdava sredstva. Obratimo pažnju u našim planovima ne toliko na ono što je dobro i moralno, koliko na ono što je potrebno i korisno.
19. Pred nama je plan, u kome je strategijski izložena linija, od koje ne možemo odstupati bez rizika da vidimo rušenje mnogo vjekovnih radova.
20. Da bismo izradili i pripremili cjelishodna dejstva, treba imati u vidu: podlost, kolebljivost, nepostojanstvo gomile, njenu nesposobnost da razumije i poštuje uslove sopstvenog života, sopstvenog blagostanja. Treba pojmiti da je moć gomile slijepa, nerazumna, da ona ne rasuđuje, da samo osluškuje na desno i lijevo. Slijepac ne može voditi slijepe a da ih ne dovede do propasti - članovi gomile, bukači iz naroda, ma i genijalno pametni ali bez razumijevanja u politici ne mogu se pojavljivati u svojstvu rukovodioca gomile a da ne upropaste cijelu naciju.
21. Samo ono lice koje je iz djetinjstva pripremano za autokratiju može znati i čitati riječi sastavljene iz političkih uslova.
22. Narod, prepušten samom sebi, to jest bukačima i vođama iz njegove sredine, sam sebe ruši i lomi partijskim razdorima, izazvanom težnjom za vlašću i počastima i neredima koji iz toga proizilaze. Mogu li narodne mase mirno, bez takmičenja, da razmisle, da upute poslove svoje zemlje koji se ne mogu mješati sa ličnim interesima? Mogu li se one braniti od spoljašnjih neprijatelja? To se ne da zamisliti, jer plan razdrobljen na toliko dijelova koliko je glava u gomili gubi svoju cijelinu, pa prema tome postaje nepojmljiv i neizvodljiv.
23. Samo autokratno lice može izraditi planove opširne i jasne, u jednom redu koji čini raspodjelu svega što se nalazi u mehanizmu državne mašine; iz toga treba zaključiti da se cjelishodna, za jednu zemlju, uprava mora skocentristai u rukama jednog odgovornog lica. Bez apsolutnog despotizma ne može postojati civilizacija koju ne sprovode mase već njihov rukovođa, pa ma ko on bio. Gomila je barbarin koji ispoljava svoje barbarstvo u svakoj prilici. Čim se gomila dočepa slobode, ona je ubrzo pretvara u anarhiju koja je sama po sebi najviši stepen barbarsva.
24. Pogledajte na pijane životinje, onesvješćene vinom, na čiju je neograničenu upotrebu dato pravo zajedno sa slobodom. Nećemo valjda dopusti da i naši dođu dotle....Narodi gojski zanijeti su alkoholnim napitcima, a omladina njihova ošašavila je od klasicizma i ranog razvrata, na koji ih je podbadala i nagonila naša agentura - guverneri lakeji, guvernante - u bogatim kućama, pomoćnici, kelneri, i naše ženskinje - u mjestima gdje se Goje* vesele i zabavljaju. U ove posljednje ja ubrajam i takozvane dame iz svijeta, njihove dobrovoljne sljedbenice u raskoši i razvratu.
25. Naša je parola sila i licemjerstvo. Samo sila pobjeđuje u stvarima političkim, naročito ako se ona krije u talentima koji su neophodni za državnike. Nasilje mora biti princip, a lukavstvo i licemjerstvo pravilo za sve vlade koje ne žele da stave svoju krunu pred noge agenata kakve bilo nove sile. Ovo zlo je jedino sredstvo da se dođe do cilja - dobra. Prema tome mi ne smijemo prezati od podmićivanja, prevare i izdajstva. Kad oni treba da posluže postignuću naših ciljeva. U politici treba umijeti bez kolebanja uzimati tuđu svojinu ako se pomoću nje možemo dočepati pokornosti i vlasti.
26. Naša država, idući putem mirnog osvajanja, ima pravo da zamijeni strahote rata neprimjetnijim i cjelishodnijim kaznama kojim treba podržavati teror koji dovodi do slijepe poslušnosti. Pravična ali neumoljiva strogost največi je faktor državne sile: ne samo radi koristi nego i u ime dužnosti, pobjede radi, mi se moramo držati programa nasilja i licemjersva.
27. Doktrina računa toliko je jaka koliko i sredstva koja ona upotrebljuje. Prema tome mi ćemo trijumfovati i potčiniti sve vlade svojoj nadvladi ne toliko pomuću samih sredstava, koliko doktrinom strogosti. Dosta je da znaju da smo neumoljivi pa da prestane svaka neposlušnost.