RELACIJA DOBRO-ZLO

ILLUMINAT

Domaćin
Banovan
Poruka
3.050
U univerzumu paralelno vladaju, i međusobno se bore, sile haosa i sile poretka. Sile haosa su, svakako, mnogo jače. Uvek je jače zlo od dobra, uvek je jača mržnja od ljubavi, crno od belog, tama od svetlosti... Bog i đavo su ili jedno te isto biće, ili su sukobljena braća, ili autoritarni otac i pobunjeni sin. Dobro i zlo su suprotni elementi univerzuma, koji ga svojim sukobom održavaju u ravnoteži. Dobro nije ništa drugo do samospoznaja zla, odnosno skupa egoističnih želja, svetlost nije ništa drugo do buđenje tame, a ljubav ništa drugo do dovođenje u red straha od beskonačnosti prostora i vremena vezivanjem za nešto ili nekoga. Pitanje večnosti je najteže pitanje: ako je bog večan, onda on nije ništa stvarao, onda svemir nije nikad nastao, niti će ikada nestati - on postoji večno sa svim svojim manama, sa starim galaksijama koje umiru i mladim koje se rađaju. Po prirodnom zakonu život jednog čoveka vredi koliko i život jedne bube. Ljudi se razlikuju od životinja samo po tome što umeju da maštaju i što su svesni prolaska vremena. Istina, po ljudskom zakonu ubistvo čoveka mora biti sankcionisano, ali samo da bi se sprečio haos u ljudskom društvu...
 
Као што већ рекох неколико пута, добро и зло су само илузије ума, ума палог човека. "Хаос и поредак", такође. Волео бих да ми неко јасно дефинише ове појмове, ако мисли да нисам у праву.
 
U univerzumu paralelno vladaju, i međusobno se bore, sile haosa i sile poretka. Sile haosa su, svakako, mnogo jače. Uvek je jače zlo od dobra, uvek je jača mržnja od ljubavi, crno od belog, tama od svetlosti... Bog i đavo su ili jedno te isto biće, ili su sukobljena braća, ili autoritarni otac i pobunjeni sin. Dobro i zlo su suprotni elementi univerzuma, koji ga svojim sukobom održavaju u ravnoteži. Dobro nije ništa drugo do samospoznaja zla, odnosno skupa egoističnih želja, svetlost nije ništa drugo do buđenje tame, a ljubav ništa drugo do dovođenje u red straha od beskonačnosti prostora i vremena vezivanjem za nešto ili nekoga. Pitanje večnosti je najteže pitanje: ako je bog večan, onda on nije ništa stvarao, onda svemir nije nikad nastao, niti će ikada nestati - on postoji večno sa svim svojim manama, sa starim galaksijama koje umiru i mladim koje se rađaju. Po prirodnom zakonu život jednog čoveka vredi koliko i život jedne bube. Ljudi se razlikuju od životinja samo po tome što umeju da maštaju i što su svesni prolaska vremena. Istina, po ljudskom zakonu ubistvo čoveka mora biti sankcionisano, ali samo da bi se sprečio haos u ljudskom društvu...

Uuu bre, ti si ovde nabac'o svega i svachega. Prvo elementarna neistina - tama jacha od svetlosti, a onda banalizovanje svega u tom smislu.
Ako prouchish fotosintezu jasno ce ti biti shta je tama a shta svetlost.
Kao prvo na svetlosti mozhe da nastane mineral ili u najmanju ruku mozhe da se seljaka iz prirode u prirodu a sve u tom svetlosnom procesu.
Dodushe, mineral mozhe nastane i u podrumu, ali podrum je daleko od tame. za pravu tamu se bash treba potruditi.
Drugim rechima zlo tj., tama, zapravo i ne postoji, vec je imanentno dobru tj svetlosti.

Kao shto rekoh za tamu se preba potruditi, ato je zapravo akt slobodne volje. a slobodna volja je dar choveku upravo od Boga.
Kao shto znamo, a kao shto je i nauchno dokazano, buba nema slobodnu volju.
I tu si dakle u krivu. Dodushe, ti si u pravu, da chovek i buba imaju istu prirodu, ali to je samo skup minerala i buba od tih minerala nije dalje odmakla. Ali chovek.. he.. to je komplikovanija pricha.
 
Da, nabacano z brda z dola svega i svačega. Ako je plod ličnog razmišljanja, a stiče se dojam da jeste, onda je prilično konfuzno, da ne kažem težu kvalifikaciju.

U Vasioni ne vlada haos. Od kad je postao svestan sebe, jedino što je čovek mogao zaključiti u tom pogledu jeste da u Vasioni, još uvek, vlada harmonija. U Vasioni nema zla. Što je čovek više ispituje i upoznaje, sve više joj se divi. Ni jedan kamenčić u njoj nije nosioc zla. U kontekstu dobra i zla, svetlost i tama mogu se upotrebiti samo u simboličkom smislu.

Zlo nije ugrađeno u prirodu živog sveta kroz borbu za opstanak, kako neki tumače. Borba za opstanak ne postoji. Postoji nagon za životom. Zlo postoji samo kao proizvod čovekove slobodne volje i van prirode čoveka, u ostalom nama poznatom živom svetu, ne postoji. Netačna je konstatacija da zla ima više od dobra jer, da je tako, čovek bi se sigurno samouništio. Netačna je i tvrdnja nekih da zla ima koliko i dobra i da živi svet ne bi mogao funkcionisata bez prisustva i jednog i drugog. Iako (samo) čovek čini zlo, netačno je da ga i mora činiti.

A da li je Bog (šta god se pod tim pojmom shvatalo) znao da će čovek sa slobodnom voljom činiti zlo? Normalno da jeste. Jer, može li neko zamisliti kako bi ljudski svet funkcionisao bez slobodne volje? Pa, bili bi obični roboti, kakav je skoro sav životinjski i biljni svet.

Od svega što si gore rekao, najbiže je istini da dobro nije ništa drugo do samospoznaja zla. Iako je čovekovo neznanje glavni vinovnik činjenja zla, to ga ipak ne oslobađa odgovornosti za počinjeno. Ono što svaki čovek treba da shvati jeste da njegovom svekolikom prirodom, pa i psihičko-duhovnom, kao jedinke i kao društava u celini, vladaju zakoni čija ispoljenja su nama dobro poznata. Činjenje zla rezultira zlom. Isto važi za dobro.

Čovek ne mora i ne treba činiti zlo. To je saznanje svih mudrih ljudi i poruka svih vera i religija koje su u istoriji ljudskoj postojale.
 
Мржња и љубав су два наличја једног истог новчића :) Две силе, истог правца, међутим супротног смера деловања... обе користе заслепљеност, обе користе страст, острашћеност... љубав је слепа, као и мржња... а љубав се лако и да претворити у мржњу у трен ока ;)

Кажеш да не постоји "апсолутно зло" и "апсолутно добро" (btw. чему велика слова?)... дефиниши ми онда "релативно добро" и "релативно зло"... :)

Такође кажеш "да је мржња јача од љубави не бисмо ни постојали".. зашто мислиш да је постојање само по себи добро, а непостојање лоше...? Зашто мислиш да смо управо ми центар света по коме се све окреће? Да ли заиста можеш да замислиш непостојање материје...? :)
 
Мржња и љубав су два наличја једног истог новчића :) Две силе, истог правца, међутим супротног смера деловања... обе користе заслепљеност, обе користе страст, острашћеност... љубав је слепа, као и мржња... а љубав се лако и да претворити у мржњу у трен ока ;)

Кажеш да не постоји "апсолутно зло" и "апсолутно добро" (btw. чему велика слова?)... дефиниши ми онда "релативно добро" и "релативно зло"... :)

Такође кажеш "да је мржња јача од љубави не бисмо ни постојали".. зашто мислиш да је постојање само по себи добро, а непостојање лоше...? Зашто мислиш да смо управо ми центар света по коме се све окреће? Да ли заиста можеш да замислиш непостојање материје...? :)

Zlo i Dobro su kontrasti, kao i ljubav i mržnja, belo i crno, svetlost i tama.

Sve je relativno - reče Ajnštajn, a ja sam sklona da mu poverujem.;)
Tako da konkluzija glasi: ako je sve relativno, onda su i Zlo i Dobro relativni (ponekad volim ove pojmove da pišem velikim slovom, kao lične imenice).

Nisam rekla da smo mi centar sveta - homocentričnost mi je strana.
 
Budisti misle da ništa ne postoji, a ne znaju da je zlo to koje pokreće. Kad nekoga pohvališ - to je kao da si ga zgazio; umrtviš ga. Kad nekoga pokudiš - on se bori da ti dokaže da nisi u pravu. Zlo pokreće!
 
Zlo i Dobro su kontrasti, kao i ljubav i mržnja, belo i crno, svetlost i tama.

Љубав и мржња су осећања... бело и црно су боје.. светлост и тама су кретање, односно некретање фотона... шта су добро и зло? :D

Sve je relativno - reče Ajnštajn, a ja sam sklona da mu poverujem.;)

Ever find yourself wondering what people mean when they say "It's all relative?" Consider this: On a long enough timeline, the survival rate for everyone drops to zero. --Tyler Durden

;)

Nisam rekla da smo mi centar sveta - homocentričnost mi je strana.

Зашто онда субјективним појмовима придајеш толико важности? ;)

Budisti misle da ništa ne postoji, a ne znaju da je zlo to koje pokreće. Kad nekoga pohvališ - to je kao da si ga zgazio; umrtviš ga. Kad nekoga pokudiš - on se bori da ti dokaže da nisi u pravu. Zlo pokreće!

И даље ми ниси дефинисао ни добро ни зло ;)

А и мало сувише генерализујеш у том примеру... ;)
 
Љубав и мржња су осећања... бело и црно су боје.. светлост и тама су кретање, односно некретање фотона... шта су добро и зло? :D

Ever find yourself wondering what people mean when they say "It's all relative?" Consider this: On a long enough timeline, the survival rate for everyone drops to zero. --Tyler Durden

;)
Зашто онда субјективним појмовима придајеш толико важности ;)

- Uzgred, belo i crno nisu boje u hromatskom smislu; belo je prisustvo svetla (gledano fizički, kao talasi, prisustvo svih boja daje belu) a crno je odsustvo svetla.
Dobro i Zlo su - da, subjektivni pojmovi; ili ideje, koje potpadaju pod oblast etike.
- I ta misao dotičnog je relativna :), naročito za nas skeptike.
- Idejama uvek pridajem važnost.
 
Dobro i Zlo su - da, subjektivni pojmovi; ili ideje, koje potpadaju pod oblast etike.

Да извинеш, ***** етику која се служи субјективним појмовима и идејама...

Чим је субјективно гледиште у питању, ту нема стварне етике и морала...

Ту је етика по принципу - кад ми победимо/пребијемо/сјебемо/претекнемо неког, онда је то добро, кад неко други то уради нама, то је онда зло...:rolleyes:
 

Back
Top