mackica ns
Poznat
- Poruka
- 7.784
Svi smo bar nekad bili svedoci napada histerije dece: vrištanje, bacanje po podu, nakontrolisano mlataranje rukama i nogama, kod starije dece i nekontrolisanih izjava tipa - mrzim te i sl.
Naravno da to uvek jako ružno izgleda, i ne znam za vas, ali uglavnom se na to čuju komentari - sve bi to rešile dobre batine... Neću da raspravljam o batinama, ima tema; ali nisam ranije dok nisam imala dete znala ni pomislila (silly me) da svako dete prođe kroz tu fazu, samo je pitanje kako se sa njom izboriti. Uopšte, kako dete od godinu dana, čak i manje ili malo veće treba naučiti da se izbori sa 'frustracijama': to ne smeš! To moraš!
Ja znam da smo brat i ja uvek bili dobra deca. Baš jako dobra, uvek su svi se kao čudili i hvalili nas; a mi smo u stvari samo uvek bili prestrašeni. Da vam ne kažem kakve to sve ima posledice. Elem, to sam shvatila tek sa svojih 27 kad je moj sin imao 6 meseci i kad je moj tata rekao - do godinu dana moraš da ga naučiš da te sluša: ili da te se boji ili da te poštuje. Meni kao ceo svet da se srušio na glavu - poštovanje i strah nisu isto; alo čoveče!!!???
I znam da neću da me dete sluša zato što me se boji. Naravno da neću da bude razmaženo derište. Zatečena sam kako razgovor i argumenti kod tako male dece naravno ne mogu da 'upale'; ne znam kakve kazne bi trebalo da upražnjavam, a protivnik sam batina za svaku sitnicu (i takođe mislim da nisu funkcionalne).
Naravno da to uvek jako ružno izgleda, i ne znam za vas, ali uglavnom se na to čuju komentari - sve bi to rešile dobre batine... Neću da raspravljam o batinama, ima tema; ali nisam ranije dok nisam imala dete znala ni pomislila (silly me) da svako dete prođe kroz tu fazu, samo je pitanje kako se sa njom izboriti. Uopšte, kako dete od godinu dana, čak i manje ili malo veće treba naučiti da se izbori sa 'frustracijama': to ne smeš! To moraš!
Ja znam da smo brat i ja uvek bili dobra deca. Baš jako dobra, uvek su svi se kao čudili i hvalili nas; a mi smo u stvari samo uvek bili prestrašeni. Da vam ne kažem kakve to sve ima posledice. Elem, to sam shvatila tek sa svojih 27 kad je moj sin imao 6 meseci i kad je moj tata rekao - do godinu dana moraš da ga naučiš da te sluša: ili da te se boji ili da te poštuje. Meni kao ceo svet da se srušio na glavu - poštovanje i strah nisu isto; alo čoveče!!!???
I znam da neću da me dete sluša zato što me se boji. Naravno da neću da bude razmaženo derište. Zatečena sam kako razgovor i argumenti kod tako male dece naravno ne mogu da 'upale'; ne znam kakve kazne bi trebalo da upražnjavam, a protivnik sam batina za svaku sitnicu (i takođe mislim da nisu funkcionalne).