Setih se jednog svog gafa, koji danas prepričavaju kao anegdotu i uvek se slatko nasmejemo
Pokušaću ukratko prepričati.
Vodila se nekakva debata oko ozbiljnih tema te sam i sama iznela svoje mišljenje.
Sve bi bilo u redu da nisam završavajući misao postavila pitanje jednom od sagovornika da li se slaže.
U stvari, ni to ne bi bilo čudno u celoj priči, da sam ostala na tome.
Sagovornik je odgovorio da se ne bi baš složio, našta sam ja bez sekund razmišljanja bubnula - e, pa ja se slažem
( i sad se smejem sopstvenoj gluposti, nazvala bih to egoizmom, da nisam u sekundi shvatila šta sam lupila
)
Najpre su me pogledali u neverici, a onda smo svi prasnuli u smeh. I danas me zezaju rečima ; " Bitno da se ti sama sa slobom slažeš i razumeš . "
Lepa anegdota oko koje smo se složili jedno - ako ne razumemo dobro sebe i svoje postupke, teže će nam biti razumeti ljude oko sebe.
Razumet ljude je jednako važno kao i razumeti sebe.
No, što bi razumevali ljude ako se složimo ( kao gore u priči ) sami sa sobom