Eto koliko vec godina ja slusam pricu o Kosovu...Secam se davne 1980. kad sam kao klinkica isla u Pristinu na ekskurziju...Eh nije nam bilo bitno gde cemo vec eto da idemo kao drustvo da se zezamo...Umesto zezanja upozorenje da ne napustamo hotel "Grand" jer nije bas bezbedno da se setkamo okolo, tako nam rekose...Valjda iz nekog revolta napravismo zurku u sobi na nekom spratu i izazvasmo pozar...Neko rece tad, neka im da vide kako Srbi nece da trpe ponizenja...Nekako tad vec pocese demonstracije pa je to bio zadnji put da sam bila na toj teritoriji...Ostade uspomena na Kosovo polje na nase svetinje na crveni bozur koji cveta jedino tu kao secanje na prolivenu srpsku krv jos 1389. Da sad ne nostalgisem nego cisto da znam...Kako sadasnja mladez koja nikad nije u zivotu bila na Kosovu da oseti taj patriotizam i zelju da brani nasu zemlju od svih tih belosvetskih experata koji nas ubedjuju da Kosovo nije nikad bilo srpsko...Normalno bi bilo da se naprave protesti u celoj Srbiji da se vidi koliko smo nezadovoljni i koliko stvarno mislimo to sto kazemo...Ne damo rasparcavanje Srbije...Umesto toga ja ne vidim i ne osecam da ce ova omladina bilo kako da reaguje kad se to rasparcavanje desi, jer iako nam nije po volji mi ne mozemo da se odbranimo od toliko njih koji su za to da se oni osamostale...Eto ni ja ne znam resenje...U nekom snu mislim kako bi bilo lepo da nam daju nasu zemlju a oni nek idu dodjavola...Dozvolili smo im da se "kote" i sad su kao bolest kad uzme maha...Moj otac je nekada cuvao nasu granicu kao vojnik ka Albaniji...Niko nije uspeo da je sacuva...ulazili su onda kako su hteli i pustili korenje tu na toj zemlji za koju sad tvrde da je njihova...Ne verujem da ce puno njih mladih ljudi shvatiti o cemu uopste pisem...