Groucho Marx
Primećen član
- Poruka
- 645
Zoran Đinđić, nekoliko dana pred atentat. Da se ne zaboravi.
http://www.ssinf.sv.gov.yu/saveznavlada/list_komentar.php?idteksta=6866
http://www.novinar.de/2007/04/01/srbija-nije-zeton-za-placanje-dugova.html
SRBIJA NIJE ZETON ZA PLACANJE DUGOVA
Prava drzave Srbije u juznoj pokrajini nesto su znatno, sire i vaznije od zbira prava EPS-a, poste ili zeleznice. Radi se o sudbini i buducnosti Srbije, o statusu Kosmeta i drzavnih nacionalnih interesa povezanih s njim.
Prava Srbije na Kosovu i Metohiji nisu nesto sto moze da nestane. Niko nema, ni medu Albancima ni u svetu prava da nam kaze: Milosevic je potrosio vasa prava i vi pocinjete od nule. Nas je tvrd i principijelni stav: i istorijski, drzavni i pravni aspekti moraju predstavljati osnovu za trazenje kompromisa i resenja. naravno, i albansko stanovnistvo ima svoja prava.
Insistiracemo da se razgovara: u kakvom ce odnosu biti Srbija i Kosmet. U kakvom ce odnosu biti za pet, deset godina i zauvek.
Reagovao sam povodom svega sto se dogada onoga trenutka kada je bilo objavljeno da ce 2004 - 2005. godine broj vojnika medunarodnih snaga biti redukovan na pet hiljada.
Rizik da neki dodu u iskusenje da na primeru Kosmeta pokazuju kako Zapad nije protiv muslimana u celini, nego samo protiv Sadama Huseina. Stoga sam ucinio sve sto sam mogao da, svojim poslednjim inicijativama, pokrenemo kosmetsko pitanje paralelno sa pitanjem Iraka. Moja namera je da svetu kazemo: da nismo niciji zeton u rezervi, kojim bi neko namirivao svoje druge dugove.
NEMA ODLAGANJA STANJA
Neki su, i u zemlji i u svetu, zbog Kosova i Metohije vec poceli da na Vas sumnjicavo gledaju...
- Istina je, vec sam, zbog Kosmeta, pokvario odnose sa dosta svojih kolega u medunarodnim organizacijama. Neki od njih su ovo za sta se zalazem shvatili kao guranje prsta u oko. Kosmet je, medutim, za mene drzavni prioritet broj jedan. Status Kosova je, ustvari, status Srbije. Mi ne mozemo da zaokruzimo drzavnost Srbije, dok ne znamo kakav je status Kosova i Metohije. Ja sam izabran da branim interese Srbije.
Reakcije koje su do mene dosle bile su zaista prilicno nervozni. Ali, imam utisak i da sam ponekoga uhvatio usred nekih “radnji”. Cini mi se da nekima remetimo koncepciju za Balkan i Kosovo i Metohiju. Treba ih i razumeti. Taman su bili napravili svoj koncept, a onda neki Dindic pocinje da “pali svetlo”. I govori: stanite, ne moze vise tako, da vidimo sta je dosad uradeno i kuda dalje. Meni je ova reakcija bila dokaz da, u sustini, postoji neki precutni plan da se 2004. ili 2005. godine zaokruzi nezavisnost Kosova.
Od pocetka januara, kada sam krenuo u tu diplomatsku ofanzivu, do danas nista se nije temeljno izmenilo, ali je “prikocen” tempo prenosenja suvereniteta Srbije na lokalnu albansku vlast i u oblasti bezbednosti. To nije malo, ali nije niposto sve niti dovoljno. Stvari ce poceti sustinski da se menjaju tek kada medunarodna zajednica kaze: resenje je u kompromisu koji trazi Rezolucija 1244. Resenje je u sustinskoj autonomiji za Kosmet, vracanju proteranih Srba i vracanju predvidenog broja nasih policajaca u pokrajinu.
Zato cemo - to ce biti nas oficijelni zahtev - traziti da se povodom cetiri godine od dolaska medunarodne misije na Kosovu i Metohiju napravi analiza ostvarenog. Trazicemo da u pravljenju takve analize ucestvuju eksperti Saveta bezbednosti, EU, Beograda i Pristine. Da se formira tim koji ce pripremiti “belu knjigu” o protekle cetiri godine, koja bi pokazala: sta sve nije uradeno, koliko je ljudi vraceno u pokrajinu, zasto nisu realizovane odredbe o povratku vase vojske i policije, sta je sa “sustinskom autonomijom”, normalizacijom odnosa, sa standardima o kojima Stajner cesto govori?
Moje je misljenje da za stavku “povratak vojske I policije” ocena mora biti - jedan, za “povratak Srba” - jedan plus, za “nezavisnost Kosova” - cetiri plus, za “standarde” - dva minus...
Sta ce biti reakcija Beograda, a i Vas kao predsednika Vlade ako medunarodna zajednica uskoro kaze: Kosovo je de facto postalo nezavisno, ostaje vam da sa njim harmonizujete odnose?
- Mi to necemo prihvatiti.
* Ponavljam: mi ni formalnu ni fakticku nezavisnost Kosmeta necemo prihvatiti. Iskoristicemo razlicite mehanizme da animiramo pojedine vlade i zemlje i uciniti sve sto mozemo da medunarodnoj zajednici ucinimo prihvatljivom svoju novu poziciju. Potpuno sam svestan da nam prestoji dugotrajna borba da pokusamo da odbranimo svoj interes.
* Bojim se da se neke stvari nisu bitno promenile od trenutka kada sam pre sedam - osam godina, na jednom predavanju u Americi, rekao da mi tadasnja americka politika lici na Titovo: slaba Srbija - jaka Jugoslavija.
mi moramo da definisemo nas nacionalni interes na Kosmetu i povodom njega i da za svoje stavove trazimo saveznike.
*
- Resenje moze i mora da bude jedino kompromisno. Mislim da ono treba da se trazi postepeno, ali da razgovor mora da pocne odmah.. Ali, s druge strane Srbija ima svoje drzavno pravo i na Kosovu i Metohiji.
* Srbija nije pod protektoratom da bi iko mogao da joj namece bilo koje resenje za neki deo njene teritorije.
* Mi moramo da se potrudimo da neke clanice SB na vreme animiramo... Pre svega Rusiju i Kinu.
* Ne plasi li Vas mogucnost da bi ste, zbog promenjene pozicije, Zoran Dindic od demokrate mogao postati “novi Milosevic” i velikosrpski nacionalista?
- Vec je dosta propagande na tu temu. Dosta lobija i medunarodnih nevladinih organizacija je ukljuceno u to. Dokazuje se da su moji statovi o Kosovu – potvrda da se srpska politika nije promenila. Da sam, eto, bio politicar evropskog tipa, a sad da sam postao srpski nacionalista. Meni je vazno da su argumenti koje sam ja ponudio – neoborivi.
* Da li ste na svoje nove stavove do sada dobili ikakvu reakciju Pristine i albanskih kosmetskih politicara?
- Sva moja saznanja govore da su vrlo ljuti. Moje inicijative su uklonile paravan i sve je postalo predmet rasprave. Na muci su se nasli i predstavnici medunarodne zajednice koji i dalje porucuju: u pravu si, sve je tako kako govoris, ali jos nije vreme.
* Nikad nisam birao laksi put. Zato i mislim da na njega nemamo pravo, pogotovo sada kad ase na dnevnom redu istorije naslo kljucno pitanje srpske drzavnosti. Pitanje bez cijeg resavanja necemo moci da planiramo ni svoju buducnost, niti da resimo problem srpske etnicke ugrozenosti koje je u dobroj meri i posledica nejasnog statusa srpske drzave kojoj preti opasnost da postane predmet tudih etnickih apetita. Duboko sam uveren da mi moramo da imamo konacno zaokruzenu drzavu posto ona samo tako moze da brani svoj nacionalni interes.
* - Prva stvar je da Srbi dobiju status konstitutivnog naroda, a ne nacionalne manjine na Kosovu i Metohiji.
* “Belu knjigu” cemo zatraziti tokom juna
* Povodom ovoga, zbunjuje me to sto su nasi domaci analiticari uglavnom protiv moje kosmetske inicijative, sto u njoj ne vide nikakvu strategiju, vec samo predizborni marketing.
* Sa nase strane insistiracemo uz pitanja koja je ponudio Stajner, na koncepciji povratka prognanih Srba za 2003. godinu, na tome da se jasno kaze koliki ce tacno broj biti Srba vracen ove godine. Tokom prosle gotovo niko nije vracen. Trazicemo da se definisu mesta u koja ce se ljudi vracati. I da se utvrde budzetska sredstva za to.
* Niko ne radi za nas, a postoje oni koji rade protiv nas. Zato samo svojom akcijom mozemo da pariramo takvom stanju stvari.
http://www.ssinf.sv.gov.yu/saveznavlada/list_komentar.php?idteksta=6866
http://www.novinar.de/2007/04/01/srbija-nije-zeton-za-placanje-dugova.html