Prozimanje...

divIja u srcu

Aktivan član
Banovan
Poruka
1.447
Da li ste primetili u svojim ljubavnim vezama, medjusobni uticaj tipa krenete da oponasate partnera, izgovarate njegove misli, radite neke stvari na njegov ili njen nacin i obrnuto. Pretpostavljam da je to nesvesno, sta vi mislite? Zbog cega je to uopste tako, da li zato sto se voljenoj osobi divimo, opcinjenost ili nesto drugo? Sta to znaci uopste? Da li je to jos jedan nacin da prodremo u sustinu drugog bica?:heart::P
 
nije samo u ljubavnim vezama i u prijateljstvima je isto tako
pocnete da se imitirate uslovno receno,a opet ni to ne bi moglo da ne postoji neka slicnost i bliskost i tako..a sto se stavova tice to mi se stalno desava sa bliskim ljudima da izgovorim pre njih,zavrsim recenicu i slicno...nista tu cudno nema,to svi rade.
 
Da li ste primetili u svojim ljubavnim vezama, medjusobni uticaj tipa krenete da oponasate partnera, izgovarate njegove misli, radite neke stvari na njegov ili njen nacin i obrnuto. Pretpostavljam da je to nesvesno, sta vi mislite? Zbog cega je to uopste tako, da li zato sto se voljenoj osobi divimo, opcinjenost ili nesto drugo? Sta to znaci uopste? Da li je to jos jedan nacin da prodremo u sustinu drugog bica?:heart::P

kompaktna smo mi cjelina dok se guzva posteljina:)
 
aha
meni se to dešavalo i sa najboljom drugaricom i sa svima koji su mi na bilo koji način bliski ili bitni
jedan od načina učenja je imitacija, a od koga najradije učimo nego od onih za koje smatramo da su vredni i za koje želimo da smo kao oni.

sve to, naravno, na podsvesnom nivou.

edit: e jbga kad sporo kucam
 
nije samo u ljubavnim vezama i u prijateljstvima je isto tako
pocnete da se imitirate uslovno receno,a opet ni to ne bi moglo da ne postoji neka slicnost i bliskost i tako..a sto se stavova tice to mi se stalno desava sa bliskim ljudima da izgovorim pre njih,zavrsim recenicu i slicno...nista tu cudno nema,to svi rade.

mhmmm:)
 
Imitacija je kod zivotinja znak da ti se neko svidja:P


Daj primer nekih zivotinja. :)
Ja na pocetku npr. uvek volim da udjem u nepoznato, tipa da slusam njegovu muziku, odgledam njegove omiljene filmove, analiziram njegova razmisljanja, procitam nesto na sta je on odlepio, nesto od toga bas zavolim, jer nekako kroz ono sto se njemu svidja ja ucim o njemu i onda kad prepoznam sta mu se svidelo, ja jos vise odlepim, jer pronadjem zajednicki sentiment. I to onda postaje deo mene.:P
 
a sta ako postoje ljudi koji ne zele nikoga da imitiraju? cak ni podsvesno? ja mislim da je to problem uopste kod vecine ljudi... ne znaju da budu svoji... nego se samo 'trude' da budu jedinstveni... i ne shvataju da vec jesu jedinstveni... zele da budu kao neko... to bas i nije neka stvar... zato su se meni uvek vise svidjale osobe koje su zelele da budu upravo ono sto jesu... i bile to... ma koliko nama to izgledalo pogresno... i koliko god te osobe radile neke stvari pogresno, opet su ih radile na njihov nacin... malo je takvih ljudi... nazalost...
 
Da, ali mozes sebe da obogatis jedino preko drugih, tako sto ih upoznajes, ne povrsno, nego kroz sustinu. Nema razvoja bez dijalektike i bez uticaja spolja. U suprotnom si kao caura, sebican i previse drzis do sebe. Mada to samo hipoteticki, jer ne postoji osoba na koju niko nikad nije uticao, makar roditelji....Ne govorimo o pukoj i mehanickoj imitaciji ili ti teznji da postanemo neko drugi. Prozimanje!
 
nije samo u ljubavnim vezama i u prijateljstvima je isto tako
pocnete da se imitirate uslovno receno,a opet ni to ne bi moglo da ne postoji neka slicnost i bliskost i tako..a sto se stavova tice to mi se stalno desava sa bliskim ljudima da izgovorim pre njih,zavrsim recenicu i slicno...nista tu cudno nema,to svi rade.
pa jeste pogotovo kad nekog poznajes 100 godina i kad se vidjas sa njim skoro svaki dan
 
ali gde stižeš ako si to što jesi i nisi podložan baš nikakvim uticajima?
čovek se razvija stalno tokom života, u suprotnom, sve i ako jeste nešto, vrlo brzo postane jedno veliko ništa..
ja se ne plašim da će me neko okužiti svojim uticajem i baš volim da učim od ljudi za koje mislim da su vredni.

opet sporo kucam. ili sporo mislim.
 
Zar to nije ono sto upravo svako od nas i trazi?Trazis osobu sa kojom ces se kapirati, razumeti, smejati istim stvarima, sve reci i u samo jednom pogledu...pa zar i na forumu nije tako...imas ljude koji ti se svidjaju...a zasto?
Pa zato sto slicno razmisljate...i mislim da to nije imitiranje..to je sinhronizacija:)
(ovo je na prvu loptu, mogla bih i dublje da ulazim ali me mrzi)
 
nikada ne mozes da saznas odgovore ako ih sama ne nadjes... ako ti ih drugi sapne, to je samo prevara... ono o cemu ti pricas nije prozimanje (sto, iskreno, bas i nema neke prevelike veze sa temom)... to je imitiranje... e, sad... moj intelekt je isuvise sicusan da ulazim u rasprave tipa: "da li ima razvoja bez dijalektike i bez uticaja spolja"... mislim da je to jako nebitno, u principu... takvi razgovori uopste... svima se nama blizi ista stvar... kraj... pre ili kasnije, zavrsicemo svi... to je cela istina... i takve stvari su potpuno nebitne... jedino sto se racuna je, na primer, osmeh deteta... zagrljaj neke drage osobe... radost zbog najobicnijeg soka popijenog sa prijateljima... lep zalazak sunca... a taj isti zalazak niko ne moze da nam opise jednako lepo, kao da smo ga sami videli... ko to shvati, mnogo mu manje treba da bude srecan... ko to samo cuje od nekog, falice mu nesto... uvek... i, nije uvek covek sebican ako drzi do sebe... to moze jednostavno da znaci da veruje u sebe... (spor mi net)...
 
Pretpostavljam da je to nesvesno, sta vi mislite? Zbog cega je to uopste tako, da li zato sto se voljenoj osobi divimo, opcinjenost ili nesto drugo? Sta to znaci uopste? Da li je to jos jedan nacin da prodremo u sustinu drugog bica?:heart::P

То значи да мислиш да ће те боље схватити, разумети и прихватити ако проговориш "његовим језиком". То јест, ако несвесно кренеш да попримаш његове реакције, покрете, мимику, "фаце" или изразе које користи, а које сама ниси користила, или када му нешто објашњаваш, па се увек трудиш да то илуструјеш неким примером који би њему био близак и сл. Још ако и он (макар мало) исто ради са тобом, долази до тога да једно другом "читате мисли", једно другом завршавате реченице, исте бесмислене или духовите ствари вам у исто време падну на памет итд.
 
To je tačno da ne samo oponašamo, već počinjemo da ličimo u grimasama, izrazima i sl.

Međutim primetila sam da postoje osobe koje oponašaju sve što na njih ostavlja utisak, prosto žele da su osoba kojoj se na neki način dive, pa oponašaju njen način govora, reakcije, ako su sposobne i način razmišljanja i recimo oblačenja, a onda upoznavši neku drugu osobu, postaju potpuno drugačije, jer sada oponašaju nju (prim. moja bivša koleginica iz kancelarije).

Takvih osoba znam najmanje tri.

Što se ljubavnih oponašanja tiče, to je dobar znak za jednu vezu.
 
nikada ne mozes da saznas odgovore ako ih sama ne nadjes... ako ti ih drugi sapne, to je samo prevara... ono o cemu ti pricas nije prozimanje (sto, iskreno, bas i nema neke prevelike veze sa temom)... to je imitiranje... e, sad... moj intelekt je isuvise sicusan da ulazim u rasprave tipa: "da li ima razvoja bez dijalektike i bez uticaja spolja"... mislim da je to jako nebitno, u principu... takvi razgovori uopste...

nije uvek covek sebican ako drzi do sebe... to moze jednostavno da znaci da veruje u sebe... (spor mi net)...

Ne znaci da veruje u sebe nego ga plase neistrazena prostranstva i suocavanje sa drugima i njihovim stavovima. Kakav je to stav, saznanje ili sta vec ako ga ne oprobas u okrsaju sa suprotnim. Pih! :-P
 
Forumaši i forumašice, prožimajmo se... :)
Pokupio sam poneku osobinu od partnerke,a i ona od mene,
ali sve to ipak izmenjeno kroz prizmu naših karaktera. :neznamdaseizrazimnormalno:
Mislim da je previše potenciranja na jedinstvenosti (obično) dokaz nesigurnosti
u istu. Možda grešim, nisam siguran u ovo što pričam...
 

Back
Top