Uzeo si primer koji samo pokazuje svu defektnost kapitalističkog sistema. Ne može niko, toliko puta biti bolji od nekog drugog (uzmimo sada npr. rudara i fudbalera), pa da toliko puta (a znamo da je to neprilično mnogo) ima bolja primanja od rudara, ali i od doktora nauka. Te nelogičnosti mogu se u red dovesti samo u socijalizmu-komunizmu.
Dakle, ne možemo biti toliko nejednaki, koliko bi ti hteo da kažeš da je to u redu. Prema tome, nečija "vrednost" ne može i ne sme biti plod neke stihije i nekih okolnosti, već rezultat pravog društvenog vrednovanja.
Nije u redu ni druga krajnost. Sećam se jednog profesora univerziteta iz Kanade, koji (pre nekoliko godina) navodi, da su mu primanja na univerzitetu taman tolika da predstavljaju nešto bolji džeparac (ali posao profesora obavlja zato što ga istinski voli), a čisti kanalizaciju da bi pristojno živeo.
Vrednovanje rada i rezultata rada je nauka, pa se prema tom pitanju treba tako i odnositi!!!