Profit vs. Plata

Plata ili Profit?

  • Plata, fiksna novčana nadoknada

  • Procenat, profit, učinak, bez limita


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.

MegiS

Zainteresovan član
Poruka
427

Da li ste spremni da preuzmete odgovornost za svoju zaradu radeći na procenat ili po učinku, ili radije radite za fiksno utvrđenu novčanu nadoknadu, popularno za platu?


Pretpostavka je da bi trebalo da svi mi radimo za sebe, a ne ni za platu, ni za šefa, ni za poslodavca, (ili još gore za "gazdu"), ali to veliki procenat ljudi drugačije sagledava.
Uglavnom vlada sledeći stav: "privatnik" radi za sebe i za državu (da plati porez i ostale dažbine), dok radnik, uposlenik radi za platu i za poslodavca.

Dakle, kakav je vaš stav po ovom pitanju?
Šta ste sve preduzeli i preduzimate da svoje prihode povećate?
Da li uspevate da uštedite novac (pogotovo ako radite "za platu")?
Da li vi radite za svoj novac, ili vaš novac radi za vas?

Šta vas motiviše da radite za platu, a šta vas motiviše da radite za procenat? Koji su to faktori koji vas opredeljuju za jedno ili za drugo?
 
Hm ,ja možda i ne mogu da odgovorim adekvatno na ovo pošto radim i za platu i za procenat.
Ne mogu da se žalim jer i od jednog i od drugog posla imam zaradu ali je nažalost uvek brzo potrošim zbog novih ulaganja (nekad uspešno, a nekad ne) ali se ne žalim jer živim nekim normalnim životom i uvek imam vremena za sebe i za prijatelje.
 
NAJBOLJE rešenje je fiksna zagarantovana plata, plus procenat, od zarade preko određenog limita.
Deset godina radim na taj način, u različitim firmama, različitim delatnostima, i ovde i u inostranstvu....

Potrebno je samo da gazdu ubedite da je tako NAJBOLJE za OBE strane.

A iz mojih iskustava zaista jeste ....
 
Odlično je za vas što ste u mogućnosti da radite i za platu i za proviziju, ali to namerno nije stavljeno kao opcija...
Hipotetički: situacija je da ste prinudjeni da birate, šta biste odabrali?
 
Imao sam izbor pre nekoliko godina u Grčkoj:

1. Fiksna plata 700 eur i ništa preko toga
2. Fiksno 450 plus 3% od prometa
3. Skroz na procenat (10 %) , pa ŠTA BUDE ....

Odabrao sam pod 2. Nisam se pokajao. Samo jedan mesec od 6 sam zaradio ispod 700 eur (650), a i tada mi je firma doplatila razliku .....
A bilo je i 900 ....

A ako ne postoji srednja opcija, onda bi se U V E K opredelio za PROCENAT. Bez dileme !
 
Zavisi gde i cim se bavite.Nikada ne bih pristao na rad,za procenat,na ovim prostorima ili prodaja tipa timesharing.Nije mi jasno kako ljudi uspevaju s platom od 300e iznajmiti stan,platiti troskove+hrana.?
To nemogu nazvati snalazljivost ili inteligencija,sposobnost..vise kao prezivljavanje,sto je stvarno tuzno.
 
........
To nemogu nazvati snalazljivost ili inteligencija,sposobnost..vise kao prezivljavanje,sto je stvarno tuzno.

O tome i pricam i pitam
Da li ste preuzeili odgovornost za svoju zaradu, ili pasivno sedite i čekate.
Iskreno, po odzivu na ovu temu, imam utisak da se ne pita baš veliki ljudi da li je preuzelo odgovornost za svoju zaradu ili se prepustilo situaciji !!!
Ne zato što sam ja postavila temu :) , već stvarno mislim da ima materijala da se odgovori na gornja pitanja, da ima materijala da se zapitamo, posebno ako smo svesni sa koliko se u Srbiji novca (pre)živi u toku meseca.

Sticajem okolnosti svoje poslovne aktivnosti, nedeljno gledam i slušam od 30 - 40 uglavnom mladih ljudi u potrazi za poslom, radom, zaradom, a najčešće u potrazi za "sigurnom platom"

Urpavo ove činjenice koje sam navela su me inspirisale da napravim anketu, radi neke statistike i proseka koji vlada u Srbiji - šta ljudi očekuju od svog rada !?

I dalje je ovde super, ljudi se zadovoljavaju sa 15 - 20.000, neverovatno, ali i dalje je aktuelna krilatica: "ne možeš da me platiš malo, koliko ja malo mogu da radim" (ako sam je dobro napisala, ali se zna na šta se misli)

Da li je moguće da 60 - 70 ljudi koji su pročitali ovu temu, nemaju stav o tome Plata ili Profit, ili to stvarno nikog ne zanima osim nas 5, 6....
 
Problem je sto 95% populacije ne shvata razliku izmedju zaradjivanja para i primanja plate.

Za to je kriv sistem skolovanja koji je napravljen da stvara neambiciozne robove. Ali, to je vec tema o finansijskoj nepismenosti, i opasno rizikujem da promasim temu.

Svojoj deci dajemo dzeparac, sto je navikavanje na platu na koju oni ne mogu da uticu.
Niko ih ne navikava da te pare zarade.
 
Problem je sto 95% populacije ne shvata razliku izmedju zaradjivanja para i primanja plate.

Za to je kriv sistem skolovanja koji je napravljen da stvara neambiciozne robove. Ali, to je vec tema o finansijskoj nepismenosti, i opasno rizikujem da promasim temu.

Svojoj deci dajemo dzeparac, sto je navikavanje na platu na koju oni ne mogu da uticu.
Niko ih ne navikava da te pare zarade.

Upravo to što pričaš i jeste tema! samo je malo drugačije formulisana. mene je baš to zanimalo, koliko su ljudi ovde finansijski pismeni, koliko su svesni da mogu da utiču na svoje prihode, i šta rade po tom pitanju; ko je spreman da napusti zonu komfora (čitaj platu) i da zapne i da radi, ali da zna za šta i za koliko...
 
O tome i pricam i pitam
Da li ste preuzeili odgovornost za svoju zaradu, ili pasivno sedite i čekate.
Iskreno, po odzivu na ovu temu, imam utisak da se ne pita baš veliki ljudi da li je preuzelo odgovornost za svoju zaradu ili se prepustilo situaciji !!!
Ne zato što sam ja postavila temu :) , već stvarno mislim da ima materijala da se odgovori na gornja pitanja, da ima materijala da se zapitamo, posebno ako smo svesni sa koliko se u Srbiji novca (pre)živi u toku meseca.

Sticajem okolnosti svoje poslovne aktivnosti, nedeljno gledam i slušam od 30 - 40 uglavnom mladih ljudi u potrazi za poslom, radom, zaradom, a najčešće u potrazi za "sigurnom platom"

Urpavo ove činjenice koje sam navela su me inspirisale da napravim anketu, radi neke statistike i proseka koji vlada u Srbiji - šta ljudi očekuju od svog rada !?

I dalje je ovde super, ljudi se zadovoljavaju sa 15 - 20.000, neverovatno, ali i dalje je aktuelna krilatica: "ne možeš da me platiš malo, koliko ja malo mogu da radim" (ako sam je dobro napisala, ali se zna na šta se misli)

Da li je moguće da 60 - 70 ljudi koji su pročitali ovu temu, nemaju stav o tome Plata ili Profit, ili to stvarno nikog ne zanima osim nas 5, 6....

Toliko toga a odgovor ja licno nemam..ako me pitas plata ili profit..moj odgovor bi bio rad..na svakom poslu se dajem 100%..nista ne radim za novac,sto ne bi radio za dzabe..koliko god bio dobar moras cutati i gledati kako napreduju nekompetenti ljudi koji su dosli preko veze..nepravdu ne podnosim i to je kraj price sto se mene tice..i takode jos uvek ne razmisljam o nekoj sigurnosti,tipa stalan posao po svaku cenu,do neke sitne penzije sa kojom bi sastavljao kraj s krajem.
 
Da li ste preuzeili odgovornost za svoju zaradu, ili pasivno sedite i čekate.
Iskreno, po odzivu na ovu temu, imam utisak da se ne pita baš veliki ljudi da li je preuzelo odgovornost za svoju zaradu ili se prepustilo situaciji !!!
ako si već spreman da radiš za procenat, zavisiš od svog rada itd
zašto bi radio za samo 10%
otvoriš radnju, firmu, prodavnicu, frizerski salon itd
i radiš samo za sebe
 
Dosta ljudi (kao recimo ja) radi u nekim firmama gde su zaposleni na neodredjeno vreme i rade za platu tako da tu gde jesu osecaju neku sigurnost, a ujedno su navikli i prilagodili se na tom radnom mestu. Kada se covek uhoda na radnom mestu sve mu izgleda kao limunada za razliku kada je tek dosao i dok se nije upoznao sa celim sistemom i metodom poslovanja. Kada se uhoda u posao, sam posao mu postaje monoton tako da bi ga rado promenio ali kada stavi na vagu onu tezinu uhodavanja na novom radnom mestu, a pogotovo u novoj firmi ubrzo odustaje. Normalno potreban je motiv koji ce prevagnuti a to je novac, kojeg je malo posto je na trzistu rada jeftina radna snaga, tako da je kod nas u Srbiji mala mogucnost za promenu na bolje radno mesto.
Da li za platu ili procenat ? Konkretno, radim u sluzbi za odrzavanje tehnike (sluzba podrske u proizvodnji) tako da ne vidim kako bi neko mogao da me plati na procenat. Jedino ako se postavi neki limit troskova koje smem napraviti godisnje pa na osnovu ustede da dobijem procenat.
Licno bi vise voleo da radim za fiksnu platu samo da je nesto veca (oko 500eur). Iskreno, bez obzira na malu platu, nemam volje da trazim bolji posao i da menjam radno mesto zbog toga sto bi to najverovatnije bilo u privatnoj firmi i zbog rizika na novom radnom mestu (privatniku vise ne trebam, nije zadovoljan, ustao je na levu nogu ...).
Vise bi voleo da se uz ovaj posao bavim nekom dopunskom delatnoscu o cemu mnogo razmisljam, mada nista ne vredi kada nemas nikakvog kapitala. Kako se koja ideja za nekim biznisom pojavi, tako se ubaci u spisak sa ostalim idejama, napravi se neki grubi plan, finansijska analiza . . . . ali na kraju nista od toga. Ne znam zasto. Jednim delom zbog kapitala, a drugim verovatno i manjak volje. Mada volju stvarno imam ali kada dodje odredjeni trenutak izgubim je.
Nisam nikada radio za procenat mada bi voleo i to da probam.
 
"Plata nije izvor zadovoljstva." M.K.
Nekako se kroz sve postove provlaci novac. Kakav je to sjajan izgovor..
1. Ljudi su nenauceni da zaradjuju (jer zarada vuce rizik), naviknuti su da dobijaju (manje ali sigurno).
2. Ljudi su toliko neiskreni prema sebi, da cak ni u teskim vremenima ne zele da priznaju da razlog za rad nisu pare. Pare su nesto sto se podrazumeva, sto bi svakako moralo da dodje, ali nije cilj.
Dobar sef ume da proceni i motivise ljude: neki su tu zbog postovanja, neki zbog sigurnosti, neki zbog straha, neki zbog stvarne ljubavi prema poslu koja je skoro strast... Samo 5% ljudi ima novac kao motiv. Svedoci smo da mnogi ljudi zele da rade bez plate ili sa platom koja ne pokriva osnovne potrebe. Ti ljudi su radili ceo mesec (ili vek) za sigurnost, redovnost, beneficije, sitne nagrade, dzak brasna, 10 litara ulja, sansu da nauce, sansu da bar negde nose kravatu, sluzbeni auto, sansu da budu postovani... Nista od ovoga nije negativno, negativno je ne znati pravi razlog.
Koji je vas motiv? Nisu pare, jer znamo kolike su plate u Srbiji. Budite iskreni prema sebi, makar ovde ne napisali nista.
 
Izvor zadovoljstva je saznanje da si sposoban da stvoris novac i da se , ako je potrebno, izdignes iz pepela.
Sam novac... pa bitan je , ali ne koliko ovo sto gore napisah.
Neki ce uvek imati, a neki nikada, mada postoje tu i oni sto plivaju u sredini (nit smrde, nit mirisu)
 
Radije biram platu nego procenat.
Poslovi koji se rade na procenat su cesce stresniji poslovi . Ti nesto juris,zoves,nudis,prodajes,pregovaras...Najteze je sa ljudima raditi.

Zli Gazda Vam kaze - Ako prodas robu ovaj mesec preko 2 miliona din , imas od toga 3 posto. I recimo ti razradis sljaku i svaki mesec recimo narednih 7-8 meseci ti prelazis 2 miliona.

E sad zli Gazda vidi da ti razbijas , i onda on dodje i kaze - E znas , veliki su troskovi, firma se siri bla bla bla - znas da te laze - i kaze - Ako prelazis 2,5 miliona imas 3,2 posto a ako sve preko ispod 2.5 miliona imas 2,75 posto.

I tako u nedoged...

Rad na procenat te tera da radis preko svog maximuma.Ali to nije dobro.Zapostavljas porodicu,prijatelje,i pre svega sebe.Umesto da izadjes sa prijateljima posle posla na pice,ti ces ostati zarobljen jureci procente.

Najbolja varijanta je fixna plata plus procenat , ali fer i posteno , uz kvalitetnu analizu poslovanja.
Da se zna ispod koje cifre nema procenta,kao i da postoji cifra koja kada se predje,dobija se dodatni procenat na vec postojeci.
 
"Plata nije izvor zadovoljstva." M.K.
Nekako se kroz sve postove provlaci novac. Kakav je to sjajan izgovor..
1. Ljudi su nenauceni da zaradjuju (jer zarada vuce rizik), naviknuti su da dobijaju (manje ali sigurno).
2. Ljudi su toliko neiskreni prema sebi, da cak ni u teskim vremenima ne zele da priznaju da razlog za rad nisu pare. Pare su nesto sto se podrazumeva, sto bi svakako moralo da dodje, ali nije cilj.
Dobar sef ume da proceni i motivise ljude: neki su tu zbog postovanja, neki zbog sigurnosti, neki zbog straha, neki zbog stvarne ljubavi prema poslu koja je skoro strast... Samo 5% ljudi ima novac kao motiv. Svedoci smo da mnogi ljudi zele da rade bez plate ili sa platom koja ne pokriva osnovne potrebe. Ti ljudi su radili ceo mesec (ili vek) za sigurnost, redovnost, beneficije, sitne nagrade, dzak brasna, 10 litara ulja, sansu da nauce, sansu da bar negde nose kravatu, sluzbeni auto, sansu da budu postovani... Nista od ovoga nije negativno, negativno je ne znati pravi razlog.
Koji je vas motiv? Nisu pare, jer znamo kolike su plate u Srbiji. Budite iskreni prema sebi, makar ovde ne napisali nista.

Naravno, novac je retko sam po sebi cilj, već ono što taj novac stečen sopstvenim radom, može da obezbedi. Dakle, bitan je razlog, pravi razlog, ali to je onda ono što treba preispitati, jer zašto se zadovoljiti službenim autom, kad može da se zaradi da se ima sopstveni auto, i šta nas u tome sprečava (čitaj ograničava). Sigurno nije "gazda" već mi sami.
Da li verujete da ste sami napravili izbor koliko vrednujete svoj rad na tržištu, ili mislite da to odredjuje neko drugi?
Zarada ne samo da vuče rizik, već vuče i odgovornost...
 
@Vagina-Explorer-Jezikom

daješ primer gde očigledno nije dobro napravljen ugovor izmedju dve ugovorne strane... akcenat je na tome da ukoliko radiš za profit (u vidu procenta i slično), praktično nemaš "gazdu" sam si svoj gazda!
that is the point!
 
Ko radi ne boji se gladi :)
Naravno, više volimda se oslonim na svoje snage - koliko zaradim toliko imam, toliko trošim, ili štedim.. ako radim za platu, prilično ograničavajuće. Ali, samostalni rad nosi i veću odgovornost.
Radila sam za platu, ali mi više leži da budem "sam svoj majstor"
 
Novac JESTE nužno zlo...i bilo bi super kada bi ga svi tako shvatali.

Međutim ....

Ako ga shvatamo kao nužno zlo (razmisli o značenju obe ove reči), nikada ga nećemo imati toliko da ispunimo zadatke za koje nam je novac neophodan. Novac je veoma bitan u segmentima u kojima je nezamenljiv i totalno nebitan u onim segmentima života u kojima nema nikakvu ulogu - samo to treba znati razlikovati.
Nazivajući ga "zlom" mentalno se projektujemo da ga ne posedujemo, jer ko iskreno želi da poseduje neko "ZLO" ... retko ko, a ne treba zaboraviti da, ukoliko ga imamo dovoljno možemo mnogo da pomognemo onima koji nemaju.. to je stvar našeg karaktera, a ne "zelembaća"
 

Back
Top