Dostojevski: Zločin i kazna smisao knjige

jedna od naj bolje napisanih knjiga ikada!
procitala sam je davno,ali se secam sa kakvim sam je zarom citala.
mislim da knjiga nije pisana da bi se doneo bilo kakav sud,vec da se priblizi i na neki nacin opravda odredjeni postupak.jacina njegovih emocija prozima citaoca i piscev talenat da udje u lik i prikaze ga je neverovatan.:idea:
 
ali lik kao da je kreiran da bi podsetio da je ljudski sud podeljen na etički odnosno moralni, i na zakonski u kom nema mesta za osećanja
Zločin i kazna je namera Dostojevskog da prikaže zakonitosti ispoljavanja dobra i zla u ljudskoj vrsti. Ovde se misli na zakone koje vladaju u sveukupnoj prirodi a ne pravne zakone koje je stvorio čovek.
"Ako nema Boga, sve je dopušteno..."
Epilog knjige govori o opredeljenju Dostojevskog po ovom pitanju. Inače, Dostojevski je jedan od najboljih tumača Biblije u literalnom svetu.
 
Hmm... Vidim da se religioznoj komponenti "Zločina i kazne" daje veći značaj nego što ga objektivno ima. Religiozna svest svih junaka ovog romana je uvek načeta sumnjom ili pobunom (Marmeladov oseća krivicu, Sonja više čezne za nekim čudom nego za Bogom, Katarina se buni protiv Boga). A zar je to vera? U suštini, to je očajanje.
Tragedija Raskoljnikova je u tome što je spoznao svet nepravde ali nije ostvario plan "da sve bude drugačije".
Pored Šekspirovog "Magbeta", nema dublje psihološke studije stanja svesti ubice od "Zločina i kazne". "Zločin i kazna" nije religiozni roman, već roman o ljudskoj nesavršenosti, konfliktnosti i razvitku u suprotnostima.
Na ovu temu bi se moglo pisati i pisati..
 
trenutno sam sav uništen pojmom Dostojevskog. ima li ko misao šta je etički, a šta je zakonski. da li mladić čini etički dobro delo ili zakonski nedelo.

Za Dostojevskog je svaki zločin - zločin. Niko nema prava da oduzme ljudski život, jer mu ga nije ni dao. Zato je priča o Raskoljnikovu i postavljena pored one o Napoleonu: etički nije dopušteno ubistvo jednog jedinog ljudskog bića kao što nije dopustivo ni žrtvovanje celih armija.
Nije reč o zakonu, već o pitanju čovečnosti, tj. etike.
Raskoljnikov koji bi pobegao u Ameriku, bio bi manje čovek.
 
Za Dostojevskog je svaki zločin - zločin. Niko nema prava da oduzme ljudski život, jer mu ga nije ni dao. Zato je priča o Raskoljnikovu i postavljena pored one o Napoleonu: etički nije dopušteno ubistvo jednog jedinog ljudskog bića kao što nije dopustivo ni žrtvovanje celih armija.
Nije reč o zakonu, već o pitanju čovečnosti, tj. etike.
Raskoljnikov koji bi pobegao u Ameriku, bio bi manje čovek.
Odakle etika ako je sve dozvoljeno? Je li etiku čovek izgradio ili je ona u pozadini njega?
Umetnička dela se individualno doživljavaju a ispravnost tumačenja varira od pojedinca do pojedinca. Polazište svih rasprava koje Dostojevski vodi u svojim romanima je Biblija. Čak su i citati iz Biblije navedeni. Naravno, ne bukvalno.
 
Odakle etika ako je sve dozvoljeno? Je li etiku čovek izgradio ili je ona u pozadini njega?
Umetnička dela se individualno doživljavaju a ispravnost tumačenja varira od pojedinca do pojedinca. Polazište svih rasprava koje Dostojevski vodi u svojim romanima je Biblija. Čak su i citati iz Biblije navedeni. Naravno, ne bukvalno.

Sa ovim boldovanim se apsolutno slažem.
Nije mi bila namera da nametnem svoje mišljenje kao jedino ispravno.

Poreklo morala nije u svetim knjigama, već je moral (iz evoluciono dobrih razloga) ugraviran u naše ponašanje. Altruizam je vrlo 'moćno' osećanje, prirođeno ljudskom biću. Rekla bih da količina altruizma direktno utiče na stepen moralnosti kod svakog čoveka - naravno, individualno. A koliko altruizam, tj. čovekoljublje i, samim tim, etičko ponašanje, imaju veze sa verom u Boga - ne znam, Ristobe. Evo, priznajem da to ne znam. Jer, poznajem mnogo dobrih i moralnih ljudi, koji su neverujući.
 
ali ako Dostojevski koristi bibliju za svoje razmatranje čoveka, zašto je postavio čoveka za moralistu i monstruma. ako je čovek moralan, i veran svojim načelima, kako je moguće da on postane monstrum.

Ako si pažljivo čitao "Zločin i kaznu", primetio si da Raskoljnikov ima tzv. kompleks vaške. On sanja o napoleonskoj moći. On je darovit, pametan, ali i siromašan i otuđen od ljudi. Njegovo maštanje je vid kompenzacije za sve ono propušteno. Kompleks inferiornosti kod njega stvara potrebu dokazivanja da je čovek. Pravljenje teorije takođe može biti pokušaj oslobađanja tog kompleksa: teorija dokazuje originalnost uma. A čin snagu i smelost.
Raskoljnikov nije monstrum, nego očajnik koji je izgubio samopouzdanje i ambicije. Monstrumi nemaju grižu savesti.
Obrati pažnju na simboliku njegovih snova: o detinjstvu, i onaj o oazi u Egiptu...
 
ali ako Dostojevski koristi bibliju za svoje razmatranje čoveka, zašto je postavio čoveka za moralistu i monstruma. ako je čovek moralan, i veran svojim načelima, kako je moguće da on postane monstrum.

Као што рече борац, Раскољников није монструм... Раскољников је нека врста идеалисте... :)
 
Као што рече борац, Раскољников није монструм... Раскољников је нека врста идеалисте... :)

Upravo tako. Zanesenjak i idealista. S tim što je Dostojevski smatrao da je svaki zločin, pa i onaj počinjen u ime nekih ideala, zločin. Ovde se uopšte ne postavlja pitanje koji su bili ideali (ne i motivi) Raskoljnikova, nego je akcenat stavljen na njegovo unutrašnje, psihološke doživljaje. Zato to i jeste jedan od najboljih psiholoških romana svih vremena, i začetak onoga što će kasnije evoluirati u roman toka svesti.
Dakle, na nama je da tumačimo kako god hoćemo i donosimo zaključke onako, kako smo shvatili poentu.
Pogrešno je književno delo posmatrati isključivo kao "ono što je pisac hteo da nam kaže". Konačno, "Zločin i kazna" ima, kao i svi ostali romani Dostojevskog, polifonijsku strukturu, tj. višeglasje. To i jeste veličina njegovog genija - govoriti različitim glasovima, kroz različite likove.
 
Sa ovim boldovanim se apsolutno slažem.
Nije mi bila namera da nametnem svoje mišljenje kao jedino ispravno.

Poreklo morala nije u svetim knjigama, već je moral (iz evoluciono dobrih razloga) ugraviran u naše ponašanje. Altruizam je vrlo 'moćno' osećanje, prirođeno ljudskom biću. Rekla bih da količina altruizma direktno utiče na stepen moralnosti kod svakog čoveka - naravno, individualno. A koliko altruizam, tj. čovekoljublje i, samim tim, etičko ponašanje, imaju veze sa verom u Boga - ne znam, Ristobe. Evo, priznajem da to ne znam. Jer, poznajem mnogo dobrih i moralnih ljudi, koji su neverujući.
Sa prvim se slažem.
Za drugo. On je uprogramirao u ljudsku prirodu moralne norme i altruizam. Vera pomaže pravoj spoznaji tih normi i njihovih vrednosti, odnosno spoznaji zakonitosti njihovog ispoljavanja u konkretnom životu. Vernik može biti i deklarisano neverujući. Paradiksalno, ali tako je.
 
Sa prvim se slažem.
Za drugo. On je uprogramirao u ljudsku prirodu moralne norme i altruizam. Vera pomaže pravoj spoznaji tih normi i njihovih vrednosti, odnosno spoznaji zakonitosti njihovog ispoljavanja u konkretnom životu. Vernik može biti i deklarisano neverujući. Paradiksalno, ali tako je.

Znam. Naterao si me da razmišljam o tome. Mislim da si u pravu.
 
Ako si pažljivo čitao "Zločin i kaznu", primetio si da Raskoljnikov ima tzv. kompleks vaške. On sanja o napoleonskoj moći. On je darovit, pametan, ali i siromašan i otuđen od ljudi. Njegovo maštanje je vid kompenzacije za sve ono propušteno. Kompleks inferiornosti kod njega stvara potrebu dokazivanja da je čovek. Pravljenje teorije takođe može biti pokušaj oslobađanja tog kompleksa: teorija dokazuje originalnost uma. A čin snagu i smelost.
Raskoljnikov nije monstrum, nego očajnik koji je izgubio samopouzdanje i ambicije. Monstrumi nemaju grižu savesti.
Obrati pažnju na simboliku njegovih snova: o detinjstvu, i onaj o oazi u Egiptu...


Hm, kad smo kod simbolike, mnogo toga objašnjava i simbolika imena - Raskoljnikov - onaj koji je podvojen, koji je u rascepu, onaj koji je razapet između onoga onoga što želi i onoga što jeste.... iz tog rascepa nastaje tragedija ovog intelektualca hamletovskog kova....
 
Ih bre, koja polemika i dubioza. Pa ovde moze da se procita vise podataka o romanu i likovima nego u romanu samom. Niste valjda svi profani knjizevnosti, a?
A ja sve mislio da je Raskoljnikov ubica, Sonja ******, lihvarka zloca a Vrazumihin optimista i da su svi likovi isto ko i svi mi - ljudi, a da je Doca samo opisao sve njih (nas) - ljudove.

A da, s pocetka teme, ubistvo nije opravdano ni moralno ni zakonski (al to samo ja tako mislim) a Doca se nidje nije izjasnio sta on misli, on samo napis'o knjigu pa tutn'o nama da mi lupamo glavudze.... &#%@$!^#.

Al dobra tema, i dobro dodje kad vidis da iza ovih nikova ima dosta sati provedenih sa knjigama a to se vec podosta vremena ne primecuje na ovi forum :)
 
Ih bre, koja polemika i dubioza. Pa ovde moze da se procita vise podataka o romanu i likovima nego u romanu samom. Niste valjda svi profani knjizevnosti, a?
A ja sve mislio da je Raskoljnikov ubica, Sonja ******, lihvarka zloca a Vrazumihin optimista i da su svi likovi isto ko i svi mi - ljudi, a da je Doca samo opisao sve njih (nas) - ljudove.

A da, s pocetka teme, ubistvo nije opravdano ni moralno ni zakonski (al to samo ja tako mislim) a Doca se nidje nije izjasnio sta on misli, on samo napis'o knjigu pa tutn'o nama da mi lupamo glavudze.... &#%@$!^#.

Al dobra tema, i dobro dodje kad vidis da iza ovih nikova ima dosta sati provedenih sa knjigama a to se vec podosta vremena ne primecuje na ovi forum :)

Ja jesam profesor književnosti.:lol:
 

Back
Top