Koliko vas je vaše dete promenilo?

Koliko ste se promenili od trenutka kada ste postali roditelji?Kako i koliko vaše dete utiče na vas?Ja sam sasvim druga osoba sada i pre moje mile devojčice.Ona je moj život i moje sve!Razlog zbog kog se svakoga jutra,iako premorena budim sa osmehom na licu!I prosto mi nije jasno kako sam uopšte živela bez nje !
 
Sve je postalo drugacije, bolje, sadrzajnije, smislenije, odgovornije, veselije... ali reci da nam je dete citav svet smatram pogresnim. Dete jeste najvaznije u zivotu, ali taj zivot ima i mnogo drugih aspekata koje nikako ne treba zapostaviti ni zbog sebe, a ni zbog deteta.

Tema je veoma kompleksna, nemam sad vremena, nastavice se...
 
Pa naravno da postoje i druge važne stvari u životu koje nas čine srećnim i ispunjenim ali da li je ijedan osmeh lepši od onog koje vam vaše dete izmami.Da li postoji još neko osećanje koje toliko i na taj neki poseban način prostruji kroz celo tvoje biće,kao kad zagrliš svoje milo čedo!
 
Prvi put sam se porodila relativno mlada...trebalo mi malo vremena da prihvatim promjenu,i da kazem sine,sve sam ga zvala po imenu,ili kazem dodji bebo.Posle mjesec dana sve je dolazilo na svoje.Inace sam vec naucena odgovornosti,kao dosta mladja...promjena je velika samim tim sto sam postala majka,ali sustinski sam ostala ista osoba.Sina sam prve 3 godine ocuvala maltene sama,jer suprug je stvarno puno radio...iskreno bilo je momenata kad bih rekla da ne mogu vise,ne u vezi sina vec u vezi samog zivota...non stop kuci,malo setnja,ako nekad dodje drugarica na kafu i to je to.
Za sve treba neko odredjeno vrijeme,svi se ucimo cijeli zivot.Sin je stvarno bio uvijek zlatno dijete,zato nam cera zabiberila,prava smizla,opasnica.
Opet kazem promjenio mi se nacin zivljenja,ali za sebe smatram da se nisam mnogo promjenila,i ja sam na neki nacin bila dijete,ali sam bila prava pozrtvovana majka,a opet uvijek sam nalazila vremena za sebe:)
 
Pa naravno draga TASKA svi mi ostanemo isti kao ličnosti,nisam želela da kažem da se na taj način menjamo već da život,ulaskom deteta u njega postaje fantastičan!Teži je,sadržajniji,odgovornij,ali i nasmejaniji i mnogo blesaviji!Ja sam majka jedne divne trogodišnje devojčice,koja mi svakodnevno otkriva nešto novo i pomažemi da vidim sebe njenim očima.Ona je moja mala kopija!Inače sam jako angažovana i ispunjena i na poslovnom planu,ni jednog trenutka nisam zapostavila sebe,ali ona je moj DINAMIT!!!!!
 
Pa naravno draga TASKA svi mi ostanemo isti kao ličnosti,nisam želela da kažem da se na taj način menjamo već da život,ulaskom deteta u njega postaje fantastičan!Teži je,sadržajniji,odgovornij,ali i nasmejaniji i mnogo blesaviji!Ja sam majka jedne divne trogodišnje devojčice,koja mi svakodnevno otkriva nešto novo i pomažemi da vidim sebe njenim očima.Ona je moja mala kopija!Inače sam jako angažovana i ispunjena i na poslovnom planu,ni jednog trenutka nisam zapostavila sebe,ali ona je moj DINAMIT!!!!!

Daaa,to i ja mislim,ali nekad mi je tako potreban miiiir...dodje mi da odem 5 dana na pusto ostrvo...onako da se regenerisem...mozda ce neko sada misliti da sam sebicna...;):)
 
Taska nisi sebicna, sasvim je normalno da pozelis mir i samocu i da ti je ponekad dosta svega. Ja sam upravo sama i bicu sama sve do srede ujutru :) muz je otisao sa klincima kod njegove sestre. Malopre mi pade na pamet kako sam sebicna, ali me je brzo napustio taj osecaj, bas uzivam u samoci, doduse malo je neobicno ali prija.
Kako su me deca promenila, pa na mnogo nacina, sve je postalo smislenije, postala sam odgovornija, nisam znala da u meni ima ovoliko ljubavi za ta mala bica, postala sam jako odgovorna prema sebi i svom zdravlju jer sad razmisljam ko ce se o njima brinuti ako se meni nesto dogodi. Sve je nekako dobilo tu drugu dimenziju koja je falila, cini mi se da mi je zivot sa njima pun krug.
 
Uvek sam bila izuzetno ozbiljna i odgovorna. To se nije promenilo...

Promenilo se to sto mi stalno nedostaje moj muz jer prosto nema toliko vremena da se posvetimo samo jedno drugom... Mozda zbog toga brakovi opstaju dugo godina, jednostavno nemate dovoljno prilika da dosadite jedno drugom.

Dakle, to je to... nedostaje mi da bezbrizno spavam u zagrljaju svog muza. Ovako moram da uvek jedan deo sebe ostavim da bdi nad nasim sinom. Ali i to ce uskoro da se promeni, kada odraste dete.

Za razliku od ovih sto kazu da im zivot postao potpun, meni je eto postao nepotpun, stalno tezim za necim... za vise vremena sa svojim muzem, za vise para, za boljim uslovima zivota... Stalno je neki oblak sumnje iznad moje glave, motri nad situacijom.
 
Uvek sam bila izuzetno ozbiljna i odgovorna. To se nije promenilo...

Promenilo se to sto mi stalno nedostaje moj muz jer prosto nema toliko vremena da se posvetimo samo jedno drugom... Mozda zbog toga brakovi opstaju dugo godina, jednostavno nemate dovoljno prilika da dosadite jedno drugom.

Dakle, to je to... nedostaje mi da bezbrizno spavam u zagrljaju svog muza. Ovako moram da uvek jedan deo sebe ostavim da bdi nad nasim sinom. Ali i to ce uskoro da se promeni, kada odraste dete.

Za razliku od ovih sto kazu da im zivot postao potpun, meni je eto postao nepotpun, stalno tezim za necim... za vise vremena sa svojim muzem, za vise para, za boljim uslovima zivota... Stalno je neki oblak sumnje iznad moje glave, motri nad situacijom.
Nije to oblik sumnje već brige!Svesna ili ne to je samo strah da li će sve biti u redu.I veruj mi ni jedna majka ne spava bezbrižno jer je normalno i prirodno da brine za svoje dete,to je neka viša sila.A što se tiče tvog muža pa slobodno uživaj u njemu i sa njim dete u tome ne može da te spreči,ono samo još više jača vezu koja već postoji među vama!Samo se opusti i uživaj jer ŽIVOT JE SAMO JEDAN!CMOK
 
Osecam se mnogo srecnijom i puna sam neke topline, mnogo drugacije gledam na zivot i na svet oko sebe, a ono sto mi je najdraze je to sto mi je dete jako ucvrstilo brak jer su me mnogi plasili kao videces ti kad dodje dete, zapostavices muza i bla bla bla..
Sve se moze kad se hoce...
 
Da li ste primetili da je sve u vašem životu postalo drugačije?Nekako lepše i ispunjenije i prosto ne mogu da shvatim kako sam mogla da živim tako ne ispunjena sve ove godine bez nje!!!!!!!!!!!!!!!Ona je moj čitav svet!

Mislim da moja beba nije promenila mene, nego samo moj nacin zivota tj dodala mi je obaveza i uzivanja. A ja sam ostala ista sa istim ostalim interesovanjima i pogledima na zivot.
 
Imamo bebu od 2.5 meseca. Od samog pocetka trudnoce smo i muz i ja bili spremni na to da ce nam se zivoti promeniti kad dodje na svet to malo bice. Ono postaje centar sveta i sve u principu prilagodjavas njemu. U pocetku smo se trzali na svaki bebin sum,gledali kako dise,jel sve u redu. Sad je vec malo opustenije,jer smo uspostavili neki ritam. Zivoti nam jesu promenjeni samim tim sto je to malo bice u potpunosti zavisno od tebe,ali je osecaj neverovatan! Ne bismo to menjali ni za sta na svetu!
 
Da li ste primetili da je sve u vašem životu postalo drugačije?Nekako lepše i ispunjenije i prosto ne mogu da shvatim kako sam mogla da živim tako ne ispunjena sve ove godine bez nje!!!!!!!!!!!!!!!Ona je moj čitav svet!


Da dete je blagoslov i radost. Nosi na ogromnu odgovornost i novu dimenziju ljubavi ali nije nam tesko nositi se sa time. Ali niko nikada nije pomislio da postoji i druga strana medalje, ono o cemu se mnoge zene srame priceti (valjda ocekujuci osudu okoline da ne voli svoje dete i sl.) Zapravo ciljam na zene koje "padaju" u depresiju posle porodjaja i koje nisu ponekad sposobne da se brinu i raduju sebi a kamoli detetu.
 
Sve je postalo drugacije, bolje, sadrzajnije, smislenije, odgovornije, veselije... ali reci da nam je dete citav svet smatram pogresnim. Dete jeste najvaznije u zivotu, ali taj zivot ima i mnogo drugih aspekata koje nikako ne treba zapostaviti ni zbog sebe, a ni zbog deteta.
Ovaj post mi se cini kao najzrelije razmisljanje..a od nekih se jezim..''dete ucvrstilo brak''..''ono postaje centar sveta i sve u principu prilagodjavas njemu''..
Ili sto neko rece..''a ja sam ostala ista sa istim ostalim interesovanjima i pogledima na zivot''..sto je nemoguce.
Pa da li neko moze reci koji procenat..slobodnog vremena imate za sebe..da li idete u setnju bez deteta..bavite se sportom..izlasci..letovanje..san..?
Cisto me to zanima iz razloga..sto uglavnom vidjam 'izgubljene' roditelje..mlade..narocito muskarce..koji nemaju blage veze o odgajanju deteta..ni o sebi ne vode dovoljno racuna....i onda posle 10-ak godina kukaju..kako nista u zivotu nisu proziveli..videli svet i sl.
 
To zavisi od osobe i deteta. Moje dete zahteva potpunu pažnju, vrlo je što kažu, živ i 10 sekundi nepažnje dovoljno je da ga nadjem na lusteru. :D Ali... to ne mora da bude moja pažnja, često ga ostavljam kod keve na spavanje tako da mogu da priuštim sebi i izlazak i ostalo što mi je potrebno.
Ne mogu da verujem kad neko kaže da se nije promenio, to je super, ali ja sam se baš promenila. Počela sam da doručkujem zajedno sa Vanjom npr.:lol: A nekako sam da prostite postala pi*kasta, lako se raznežim za glupost, mnogo mi češće krenu suze radosnice i za tudje a kamo li moje.

Činjenica, ne postoji ništa što može da se uporedi sa osećajem kad se zatrči na mene zagli me i kaže Vo na svetu!!!:heart:
 

Back
Top