Краљ Александар и краљица Драга

Да ли је Мајски преврат био оправдан?

  • Да

  • Не


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
Niko normalan ne moze da podrzi tako nesto gnusno,prljavo i bezobrano,jedan taka zlocin stvarno nema presedana u celoj istoriji Srbije!

Taj prevrat je uradjen i smisljen u RUSIJI, i izveli su ga ruski placenici u srpskoj vojsci, posto su i Milan i Aleksandar tokom svoje vladavine svoju politiku vise okretali prema Becu i to se nije svidelo zvanicnoj politici RUSIJE, i puc ti je izvrsen od strane RUSA da bi doveli Karadjordjevice na celu drzave, koji su imali mnogo blazi odnos prema Rusiji nego Obrenovici, koji su tokom svoje vladavine videli rusku ''bratsku'' politiku kad su se Rusi zalagali San-Stefanskim ugovorom da se Juzna Srbije dodeli Bugarskoj, kad su Rusi vojno pomagali Bugraskoj u ubijanju Srba 1885. u srpsko-bugarskom konfliktu itd..itd....

Koji su to eklatantni primeri u istoriji rusko-srpskih odnosa?
- Recimo, Rusija je imala odlučujuću ulogu u puču 1903. Ubistvom Aleksandra Obrenovića došlo je do nagle promene u srpskoj spoljnoj politici: nakom puca uspostavljeni su bliski odnosi sa Rusijom. Ona nije ušla u Prvi svetski rat zbog svoje velike ljubavi prema Srbiji, već zbog svojih ogromnih finansijskih dugova i potrebe da kontroliše Bosforski moreuz


http://nin.co.rs/2003-08/07/30248.html


.
 
Sasvim je moguce i ne bi bilo prvi put i danas Rusija igra jednu od glavnih uloga u oblikovanju spoljnje ali i unutrasnje politike Srbije!
Interesantan je podatak posto sam malo istrazivao o Obrenovicimai veliki sam postovalac te Dinastije ,prokletstvo Srbije i dalje traje a bezmalo 2 milona ljudi je izginulo u nepotrebnom prvom svetskog ratu koji je dosao samo deceniju posle onako krvavog i zlocinackog ubistva Naseg kralja i Kraljice!Ne ul;izim u to da li je njhova i kakva je oblik vladavine bio!Ali sama ideja o onako krvavom i nasilnicnom,a sto je jos tragicnije nista bolje Srbiji i Srbima nije bilo to je krajnje nenormalni!
Podsetimo se da je Kralj Aleksandra mogao u spoljnoj politicia a prema ugovoru sa turskim sultanom Hamid hanom da dobije celu juznu Srbiju bez kapi prolivene ove nas lude krvi!
No od 20 znadnaj inc.dvorova letnjikovaca kuca kao i objekata vezanih za dinastiju Obranovic u Srbij danas bivstvuje samo 5 i to u znatno promenjenom ili nepostojecem obliko kao pre.
Dvor kralja milana,staro zdanje i letnjikovac u Smederevu -Knak u topcideru i ljubicevo.Sva tri su i dalje zatvorena za javnost mada je u starom dvoru dozvoljena svake prve subote u mesecu!
P.s.Zasto nikde nema obelezija ove dinastije,zasto nema nikakve table ispred starog dvora o mestu ubistva,zasto nije ispunjen testament kraljice Natlije,da li je Draga Bila trudna ili su i to falisifikovali,zasto su zdanja oronula ruinirana i propala,zasto i gde je sablja kneza Milosa sva u dijamantima ,gde su pokloni Saha Persijskog sta je sa zlatom iz kraljevog konaka,i monogo pitanja jos ima ,a ni psole 107 godina od masakra kraljevskog par se nista ne zna?
 
obrenovicaleksandarba1j.jpg
 
stefannuss:
"Podsetimo se da je Kralj Aleksandra mogao u spoljnoj politicia a prema ugovoru sa turskim sultanom Hamid hanom da dobije celu juznu Srbiju bez kapi prolivene ove nas lude krvi!"

Какав уговор са Султаном око Српског Југа? Никад није постојао никакав уговор са турцима да нам предају Јужну Србију,немој да причаш којешта.
Једино што је чињеница,то је да је Краљ Александар у неколико последњих месеци свога живота,почео са припремама дипломатских акција и скретања пажње Европе на положај Срба на југу.На ту тему прочитај шта је писао С.Јовановић,а и Драгиша Васић.
 
s.jOVANOVIC JE BIO PRIKLONJEN kARADJORDJEVICIMA,Tacno da ugovora nije bilo ali taj ugovor je trebao da se potpise vec u oktobru,ako pojmis da su Sultan Hamid ham i Kralj Aleksandar bili veliki prijatelji i da su se medjusobno uvazavali!Jedino sto je taj deo ka ostvarenju cilja preseklo je masakar i poklolj kraljevskog para!Bas sam dosta citao od S.Jovanovica i iz njegovih zakljucaka on je bio tirani on je bio diktator,sve to kao da nije bio i Petar koji je eto samo reda radi bez ikakvih prava na to sa puno falsifikovanja streljao one koji su ga doveli na vlas,vise puta je krsio ustav,i to nikad nije prozvana diktatura!O Kralju Aleksandru je bila diktatura i to sto je jedina kralj koji se ozenio Srpskom kraljicom.
Da procitaj malo sta kazu austrijski izvori o trudnoci Dragempa ces da se uveri da su i to falsifikolali,jer iako trudnoce nije bilo Drga je mogla da bude trudna.TOpisu Austrijiski i nemacki lekari u svojim anemnezama koje NIKADA NISYU objavljene!
 
Da pisao sam negde i ranije pa procitaj ,samo od 20 objekata koje su vezane za Kraljevsku porodicu Obrenovic pogledaj koliko je ostalo samo 3 ili 4 i to izmenje,nigde ne postoji tabla gde su ubijen,kako su sahranjeni cak ni gde pocivaju u crkvi kripti sv Markaili na Savincu
Posle 1903 sve je raceno na kompromitovanju Obrenovica,svaka novina bas svi,iz svih tih lazi stvorena je Istina!A to je Kako oni navode da je on bio tirani i da su ga Srbi morali ubiti da bi nam bilo bolje?Da li je?>
 
Ужасно је то што се више од 100 година у Србији ради на гажењу по Династији Обреновић, а посебно по последњем владарском пару - краљу Александру и краљици Драги. Говори се о томе да је краљ био ''малоумни тиранин'' а краљица ''жена лаког морала''. То су свакако неистине које су последица антиобреновићевске пропаганде. Краљ Александар је био изузетно вешт политичар и наставио је са стабилизацијом мале краљевине Србије коју је почео његов отац, краљ Милан. Краљица Драга била је велики добротвор, веома интелигентна, образована и жена дужна сваког поштовања. То докле смо дошли после нестанка Обреновића са политичке сцене видимо и данас. О њима се говори све најгоре, а они су Србију дизали и подигли на ранг модерне европске краљевине која је могла далеко да догура да се није десила та крвава 1903. година. Сматрам да су у случају Обреновића, нарочито последњих, историјски извори најгори непријатељ истине, зато што су их писали они који су пресудили Краљу и Краљици. Треба имати у виду да тај преврат није био одговор народа на неку тиранију краља и расипништво краљице Драге, како се наводи у многим изворима, већ дело припитих младих официра, којих није било више од 80 и оних сила које су од тога имале интерес. Срамота је што ни дан данас у Србији не постоји у јавности лепа реч о покојном краљевском пару, а у Београду нема улице која носи име краљице Драге...треба знати да је те ноћи 29. Маја 1903. године у Београду побијено преко 200 људи, виђенијих Београђана који су били уз Обреновиће, дакле нестала је цела интелектуална елита Србије за једну ноћ....шта долази после тога не треба коментарисати, мислим да је више него јасно.
 
Обреновићи су највеће културно - историјско благо Србије после вишевековног ропства. Нико не каже да и они нису правили грешке, то је немогуће јер и они су били само људи, али су утемељивачи нове стабилне Србије и као такви заслужују апсолутно поштовање, а никако то да данас многи људи и не знају малтене ништа о томе ко је био краљ Милан или краљица Драга и каква је заиста била владавина краља Александра. То је поприлично поражавајуће, јер они су један велики и вероватно најсветлији део историје овог напаћеног народа и, дана, покидане земље...
 
U FELJTONU koji započinjemo objavićemo dosad nepoznate činjenice o pripremi zavere i likvidaciji Aleksandra Obrenovića i Drage Mašin. Pukovnik Kraljevske vojske Antonije K. Antić, jedan od organizatora zavere, u svojim beleškama piše kako je sa Dragutinom Dimitrijevićem Apisom i ostalim oficirima doneta odluka o Majskom prevratu. Opisao je sve činove ove krvave drame, koja je izmenila tok istorije srpskog naroda.

Autentično svedočenje Antonija K. Antića štampala je Zadužbina "Nikola Pašić" u Zaječaru.

* * * * * * *

DANA 8. jula 1900. godine, oko 3 sata popodne, pošao sam iz moga stana u Birčaninovoj ulici u varoš. Uz put svratim u štab Kraljeve garde na uglu Resavske i Nemanjine. U štabu, u sobi dežurnog oficira, naiđem na moga druga potporučnika Vojina Čolak Antića, veoma usplahirenog.

Zapitah ga: "Šta ti je?"

On mi samo reče:

"Ostavi me i ne pitaj".

Odatle se uputim ka Terazijama, u stan moga ujaka Genčića, tadašnjeg ministra unutrašnjih dela. Pred kućom naiđem na njegovu ženu, koja šeta nervozno. Čim me je spazila, upita me:

"Znaš li šta je novo?"

Rekoh da ne znam, ona mi tada reče "Kralj se ženi". "Kojom?" upitah ja. "Dragom Mašin", odgovori mi ona.

Prekinuh dalji razgovor, okrenuh se nalevo krug i pođoh Kralj Milanovom ulicom. Sad mi je donekle bila jasna uznemirenost dežurnog garnizonskog oficira, potporučnika Čolak Antića. Sutradan mi je kazao da je bio na partiji, a partiju je sačinjavao dežurni oficir i šest gardista, koji su jahali izvidnicu kraljevskih kola, kada je kralj Aleksandar otišao u Dragin stan i prstenovao je.

Idući ka Slaviji, kod oficirskog doma sretoh pešadijskog poručnika Dragutina Dimitrijevića Apisa (tako smo ga zvali mi drugovi). Pozdravili smo se i rekao šta sam čuo od Genčićeve žene. Počesmo da komentarišemo taj događaj, osuđujući kralja Aleksandra za njegov postupak kojim je osramotio zemlju i narod i naročito oficirski red, izražavajući se najpogrdnije o kralju i Dragi. Tako razgovarajući pitasmo se šta bi trebalo raditi. Naročito mi oficiri ne bismo trebali da dozvolimo takvu sramotu. Još istog momenta nam pade na pamet da bi ih trebali poubijati, ali se pitasmo kako, na koji način. Dragutin reče:

"Pa nije ona toliko kriva, ambiciozna žena, ali ne preza, pa joj se prohtelo da bude kraljica, nego on što je osramotio krunu, crkvu i vojsku. Vidiš, Anto, ja sam vodnik u podoficirskoj školi, dolazim na dvorsku stražu".

Na to ja dodadoh: "A ja sam vojnik u gardi i idem sa njime na partiju u pratnji kralja kada se izvede kud izvan Dvora, pa bi mogli što učiniti".


VISOKI VERENICI
KAKO se odmah saznalo da ni kraljev otac, kralj Milan, komandant aktivne vojske, ne odobrava taj postupak svoga sina, to oficiri koji su voleli kralja Milana, postadoše još bezobzirniji prema "visokim verenicima". Osuđivali ih i grdili, svuda i na svakom mestu, u kasarnama, na ulici, gde god bi se sastala dva ili više oficira predmet razgovora je bila kraljeva ženidba.

Šetajući tako, padale su nam razne ideje na pamet, ali ništa ne odlučismo, rastajući se. Sutradan, 9. jula, ceo narod je znao, jer se kralj proklamacijom obratio "Dragom narodu". Zavladalo je opšte iznenađenje i zaprepašćenje, i pošto se svet malo osvestio, nastalo je kritikovanje, grdnja i osuda toga čina. O kralju se govorilo kao o nenormalnom čoveku, a o njoj, ceo Beograd, a naročito žene Beograđana, bile su jako agresivne u grdnjama. Opšte neraspoloženje prema kralju i Dragi zahvatilo je neverovatno brzo sve društvene slojeve, pa nije ostalo bez odziva i na oficirski kor, naročito beogradskog garnizona.

Svi oficiri su očekivali da se kralj Milan vrati i da učini kraj ovoj tragikomediji. Govorilo se, naročito među oficirima 7. i 8. puka koji su tada bili u logoru na Banjici, ako bi se kralj Milan pojavio, na rukama bi ga odneli na Banjicu i proklamovali za kralja. Pre toga su saznali da je poverljivim naređenjem, koje je bilo saopšteno samo višim komandantima, naređeno da se kralj Milan, ako bi pokušao da pređe granicu, uhvati i dovede pravo u Dvor. Čak se proneo glas da je bilo naređeno da ubiju kralja Milana ako bi se usprotivio. Nije verovatno da je takvo naređenje bilo izdato, ali sama verzija je strahovito ogorčila oficire, naročito mlađe.

Razočaranje oficira pa i građanstva, zbog nedolaska kralja Milana, bilo je ogromno. Ceo svet ga je očekivao, smatrajući da je on najpozvaniji i jedini koji bi mogao sprečiti sina da izvrši taj skandalozni akt, tj. da se oženi svojom metresom Dragom Mašin. Na taj način bi spasao sina i dinastiju od propasti, a narod i državu poštedeo od užasne sramote. Međutim, kralj Milan nije došao, već je samo poslao ostavku na položaj komandanta aktivne vojske i molio vladu Vladana Đorđevića, koja je već bila podnela ostavku, da je uvaži.

Mislim da neće biti bez interesa da ovde iznesem što mi je pričao o nedolasku kralja Milana moj ujak Genčić, ministar unutrašnjih dela, koji se smatrao kao veliki i odani prijatelj kralja Milana. Genčić veli:

"Ja sam imao šifru sa kraljem Milanom koji je bio u Karlsbadu na odmoru i lečenju. On je imao i jednu misiju, da sa austrijskim i nemačkim carem pregovara o ženidbi svoga sina kralja Aleksandra sa princezom Šaumburg-Lipe. Kada mi je kralj Aleksandar saopštio svoju nameru da hoće da isprosi Dragu (on je to saopštio prvo njemu u sredu 7. jula 1900, pa tek posle 24 sahata ostalim članovima vlade) i zakleo me pred ikonom da nikome o tome ne govorim, a naročito ne njegovom ocu, nudeći mi da se primim da obrazujem vladu i da ga venčam sa Dragom. Nudio je da posle toga tražim kakav hoću položaj, ako želim da me odmah pošalje za poslanika u Petrograd.

(Nastaviće se)
 
Škola gnezdo zavere
20. novembar 2010. 18:30 | Komentara: 0
Propao plan da se upotrebe kame umočene u cijankalijum. Mladi oficiri nisu mislili šta će biti posle uklanjanja kralja


Pitomac Antonije Antić

NASTAVCI

Veridba šamar narodu
Reč preča od Srbije
Škola gnezdo zavere
U TOKU leta 1901. godine, dođoše tri pešadijska oficira sa Više škole vojne akademije u IV konjički puk, na praktičan tečaj (pešaci su išli u konjicu i artiljeriju, a konjanici i artiljerci iz Više škole u pešadiju). To su bili pešadijski kapetan druge klase Radomir Aranđelović, koji je poginuo u ratu protiv Bugara 1913. godine na Govedarniku, Milan F. Petrović, umro na Banjici 29. maja 1903. godine, i pešadijski poručnik Dragutin Dulić, koji se udavio u moru pri povratku sa bolovanja iz Francuske. U toku leta, idući zajedno na vežbanja, sprijateljili smo se i postali intimni i poverljivi jedni prema drugima.

Jednoga dana po povratku sa obuke, biće da je to bilo krajem avgusta ili početkom septembra 1901. godine, sedeli smo nas četvorica ispod jednog paviljončića u krugu kasarne Četvrtog puka, do same kapije koja je izlazila na Nemanjinu ulicu i pijući pivo zapodenusmo razgovor o Aleksandru i Dragi. Oni su ih strahovito napadali i vajkali se zašto bi narod srpski, a naročito oficiri trpeli takvu sramotu, da kralj uzme svoju metresu za ženu, koja je i ranije vodila vrlo problematičan život.

To je mene okuražilo i kažem im kako mi je padala na pamet ideja, dok sam bio u gardi i išao na partiju sa kraljem Aleksandrom do Dragine kuće, da izvadim revolver i ubijem ih oboje, ali sam se bojao da ne promašim. Drukčije bi bilo da sam imao još koga od drugova koji bi dovršili posao ako bih ja promašio. Odatle smo otišli u oficirski dom na ručak i tu našli ruske petrogradske novine „Vjecemosti“, koje su donele sliku Nikodija Lunjevice, brata kraljice Drage, kao budućeg prestolonaslednika Srbije. To nas je toliko revoltiralo da smo isekli sliku i izgoreli je.

Te 1901. godine prijavio sam se za polaganje ispita za Višu školu vojne akademije, pa zato, čim sam se vratio kući i pola sahata odmorio, uzeo sam tabake iz taktike da čitam, da bih se spremio za predstojeći ispit. Između 2 i 3 sahata po podne, zakuca neko na moja vrata. Posle moga odgovora, „slobodno“, uđoše pomenuta tri pešadijska oficira i sa njima još jedan moj drug Nikodije Popović, pešadijski poručnik. Upitah koja ih je nevolja naterala da dođu po ovoj vrućini, a njihov odgovor beše:


AĐUTANT ZA ĐENERALA
U oktobru mesecu beše priređen Ubski manevar. Pao je predlog da se na manevru, prilikom revije trupa, izvrši ubistvo, no i taj plan je propao i dobro je bilo, jer bi izginula masa nevinog sveta. Posle tog manevra nezadovoljstvo oficira se pojača, jer je kralj proizveo nekoliko pukovnika za đenerale, među kojima i Lazu Petrovića, njegovog prvog ađutanta, što je oficire strahovito ozlojedilo. Opoziciona štampa je napadala režim i ukaz o novim đeneralima. Nama je to dobro došlo da proširimo krug zavere i povećamo broj zaverenika.

„Razmišljali smo o današnjem našem razgovoru u kasarni i rešili da zajedno s tobom učinimo ono što si ti nameravao, da ti pomognemo ako ti pristaješ“. Odgovorio sam im da pristajem ali sam ih umolio da pre toga izvestim jednog moga druga i prijatelja, sa kojim ja već poodavno o tome razgovaram. Oni taj predlog odmah prihvatiše, jer su vrlo dobro poznavali Apisa i cenili ga kao dobrog druga i čestitog i odvažnog oficira.

Po svršenom razgovoru, izađoše iz moga stana (Birčaninova ulica br. 40) a ja ostavim tabake i odmah odem Apisu, koji je bio u logoru podoficirske škole, na Topčiderskom brdu, gde je podignuta zgrada internata za srednjoškolsku omladinu iz južne Srbije, „Dom kralja Aleksandra Karađorđevića“. Saopštio sam mu ko je bio kod mene, kao i naš razgovor. To ga je obradovalo i odmah mi reče: „Nađi ih i zakaži im sastanak pa me izvesti“.

Vratim se odmah u varoš, nađem kapetana Rašu Aranđelovića i poručnika Dulića i dogovorimo se da se sastanemo u stanu poručnika Dulića. Taj naš prvi sastanak bio je, čini mi se 6. ili 7. septembra 1901. godine, između 7 i 8 sati uveče.


NARUDŽBENICA
Knjigu "Beleške" Antonija Antića možete naručiti na telefone 019/422-930 i 440-838, ili na mejl muzejz19@nadlanu.com

Na tom sastanku bilo nas je sedmorica: kapetan Aranđelović, Petrović, Dimitrijević Apis, poručnik Dulić, Milan Marinković i Popović Nikodije. Bilo je više predloga kako da se poubijaju, ali smo se zadržali na jednom.

Rođendan Dragin bio je 11. septembra i tim povodom je predviđena zabava kod Kolarca. Na tu zabavu trebalo je, bar smo tako mi pretpostavljali, da dođu Aleksandra i Draga. Rešili smo da ih ubijemo kamama, koje smo nabavili i vrhove otrovali cijankalijumom, koji nam je dao Dušan Jovanović, geolog u rudarskom odeljenju. Da bismo bili sigurni u uspeh, mi smo noževe isprobali na nekim mačkama. Napravljen je ovakav plan: dvojica da pogase osvetljenje u centrali, jedan kod Kolarca, a ostala četvorica da budu u sali i da prate kretanje Aleksandra i Drage. Dvojica, od onih četvorice u sali, da zapale zavese, a druga dvojica noževima da ubodu bračni par.

Sreća te taj plan nije priveden u delo, jer bi nastao haos i zabuna, i ko zna koliko bi nevinih žrtava bilo. A nije izveden zbog toga što Aleksandar i Draga nisu ni došli na zabavu, a sem toga električno osvetljenje je čuvala policija u centrali. Iako nam je taj prvi plan propao, mi udvojismo energiju u vrbovanju oficira za izvršenje naše namere. Neraspoloženje u vojsci je raslo iz dana u dan, zbog raznih gluposti koje je režim činio. Broj zaverenika je rastao.

Produžili smo vrbovanje oficira za zaveru. Sad nas je već bilo više. U mesecu oktobru ja stupam na Višu školu vojne akademije, pošto sam položio prijemni ispit po povratku sa manevra. Viša škola je postala zavereničko gnezdo. Tu je bio skup najboljih mladih oficira. Svi mi, koji smo pravili planove o uklanjanju poslednjeg Obrenovića sa prestola, nismo mislili šta će posle toga nastati.

(Nastaviće se)
 
Ужасно је то што се више од 100 година у Србији ради на гажењу по Династији Обреновић, а посебно по последњем владарском пару - краљу Александру и краљици Драги. Говори се о томе да је краљ био ''малоумни тиранин'' а краљица ''жена лаког морала''. То су свакако неистине које су последица антиобреновићевске пропаганде. Краљ Александар је био изузетно вешт политичар и наставио је са стабилизацијом мале краљевине Србије коју је почео његов отац, краљ Милан. Краљица Драга била је велики добротвор, веома интелигентна, образована и жена дужна сваког поштовања. То докле смо дошли после нестанка Обреновића са политичке сцене видимо и данас. О њима се говори све најгоре, а они су Србију дизали и подигли на ранг модерне европске краљевине која је могла далеко да догура да се није десила та крвава 1903. година. Сматрам да су у случају Обреновића, нарочито последњих, историјски извори најгори непријатељ истине, зато што су их писали они који су пресудили Краљу и Краљици. Треба имати у виду да тај преврат није био одговор народа на неку тиранију краља и расипништво краљице Драге, како се наводи у многим изворима, већ дело припитих младих официра, којих није било више од 80 и оних сила које су од тога имале интерес. Срамота је што ни дан данас у Србији не постоји у јавности лепа реч о покојном краљевском пару, а у Београду нема улице која носи име краљице Драге...треба знати да је те ноћи 29. Маја 1903. године у Београду побијено преко 200 људи, виђенијих Београђана који су били уз Обреновиће, дакле нестала је цела интелектуална елита Србије за једну ноћ....шта долази после тога не треба коментарисати, мислим да је више него јасно.

Ne bih se složio sa ovim komentarom.
Uz sve poštovanje dinastiji Obrenović, ne bih se složio da su oni podigli Srbiju na rang moderne evropske kraljevine. Od svih Obrenovića, moje najdublje poštovanje i divljenje ima Mihailo. Da on nije ubijen Srbija bi mnogo bolje stajala nego što je stajala posle njega. Obrenovići su naravno jako zaslužni za napredak i razvoj Srbije, ali su pravili mnogo grešaka, koje su na žalost bile izuzetno skupe. Bili su skloni apsolutizmu (mada koji vladar nije :) ). Miloš je ostavio vlast jer nije mogao da trpi da bude ograničen vladar. Milan je celu svoju vladavinu proveo u borbi sa radikalima i sa samim sobom. Nesrećni rat u koji nas je uvukao, timočka buna. I na kraju kada je sve greške morao da plati pristankom na donošenje ustava kojim se uvodi parlamentarizam, to nije mogao da podnese nego je ostavio vlast maloletnom sinu i napustio zemlju. Kao veliki rasipnik i kockar kada je po Bečkim palatama potrosio pare, odrekao se Srpskog državljanstva da bi mu Nikola Pašić dao još novca. Mislim da kralj koji ostavi zemlju a potom se odrekne državljanstva svoje zemlje ne zaslužuje poštovanje (ovo važi i za Karađorđeviće).
Kraljević Aleksandar je posle Mihaila najobrazovaniji srpski vladar. Ali i on pravi velike greške, zbog kojih se ne bih složio sa konstatacijom da je bio "vešt političar". Njegove političke manipulacije su direktno dovele do majskog prevrata. Narod je voleo Obrenoviće. Ali Obrenovići su tu ljubav prokockali.
Šta je uradio Aleksandar? Pa pravio je državne udare kako mu padne na pamet. 1. državni udar kojim dolazi na vlast. Maloletan se proglašava punoletnim i preuzima vlast. Zatim njegova vlada ukazom ukida zakon o bivšem kralju Milanu (Nikola Pašić je doneo zakon kojim se Milanu zabranjuje povratak u zemlju nakon što se za novac odrekao državljanstva i članstva u kraljevskom domu). Pošto je nemoguće nižim pravnim aktom (ukazom) ukidati viši pravni akt (zakon), Aleksandar prosto suspenduje Ustav iz 1888. (najmoderniji ustav kojim je uveden parlamentarizam) i vraća na snagu ustav iz 1969.To je bio 2. državni udar kralja Aleksandra. Ukidanjem ustava prestaju da važe i svi pravni akti donetu na osnovu njega, pa i zakon o kralju Milanu i tako se on vraća u zemlju i postaje komandant vojske 1897. Tako on i njegov sin kao svojevrsni savladari potpuno autokratski vladaju do 1900. kada se zbog kraljeve ženidbe Dragom Mašin sukobljavaju i kralj Milan definitivno napušta zemlju zauvek. Sledeće godine 3. državni udar. Kralj Aleksandar menja Ustav ali tako što ga oktroiše. Ustav je bio priča za sebe. Užasan u svakom pogledu, mnogo manjkavosti i uvodi se i dvodomo predstavništvo što nema veze sa srpskom ustavnom tradicijom. Sledeće dve godine su bile period kada je presuđeno da se prevrat mora dogoditi. Ovde je dokazao da nije bio "izuzetno vešto političar" kako kažete, već skroz suprotno. U te dve godine je vladao politički haos u Srbiji, vlade su se menjale kao na vrtešci, sve začinjeno kraljevom samovoljom. 1903. nakon demonstracija kralj izvodi novi, 4. državni udar, suspenduje ustav, menja vladu, ukida zakone, ponovo vraća istu vladu. Novinine u Srbiji su strogo kontrolisane tako da o svemu ovome nije smelo da se piše. Posle svega ovoga, posle svih ovih grešaka, ne može se reći da je bio dobar vladalac, već na žalost možda i najgori koga smo imali u istoriji.
Što se tiče ulica. Po kralju Milanu (koji se odrekao svoje zemlje, napuštao je čim je ugrožen) zove se centralna ulica u Beogradu. Po najgorem vladaru, kralju Aleksandru zove se najduža ulica u Beogradu. A kraljica Draga? Pa ne znam koliko bi se građana složilo da ima potrebe da se odaje priznanje kraljici koju niko nije želeo na mestu kraljice, koju niko nije poštovao, koja nije mogla da podari naslednika već je presto rezervisala za svoga brata.
 
Од Милоша, преко Михаила и осталих Обреновића, ова Династија је упорно покушавала да подигне Србију и стави је на стабилне ноге. У времену када је Милош извојевао какву - такву аутономију Србија је била најобичнија турска провинција, забачена и примитивна у сваком погледу. Милсим да се таква слика није променила ни до 1903. године, јер док је кнез Михаило покушао да образује становништво, градио Народно позориште, неко је смишљао како да га ликвидира. Да, јесу били склони апсолутизму, али сами рекосте, који владар томе није склон? Краљ Милан је такође био образован, школовао се у највећим европским лицејима, и мислим да је врло заслужан за ову земљу. Не кажем, имао је грешке, па он је само човек, није бог, морао је да греши. Али, добио је за Србију кнежевску аутономију, а затим је земљу успео да подигне на ранг краљевине 1882. године и тако постао први краљ модерне Србије. Али са новок краљевином долазе нове обавезе. Схватао је да земља мора да има нормалну, стајаћу војску ради сигурности. А онда је Пашић подбунио народ, дигао Тимочку буну, а народ ко народ, само се нешто буни. Не могу примитивни људи да схвате да нису више турска губернија и да крећу новим путем, који је био прекинут злочиначким страдањем књаза Михаила. Краљ је крваво угушио буну, не би ли сачувао ред у земљи, и да је његов син имао касније ту црту свога оца у личности, не би страдао онако како је страдао. Миланова жена, краљица Наталија је за време тих ратова са Турском и Бугарском организовала Црвени крст, болнице , па је и сама радила као болничарка. Милан је упорно покушавао да се избори са тиме што је у свести Срба оставио турски начин живота и менталитет, али узалудно. Неки су покушали чак 20 пута да убију краља па и да га једном удаве у говнима. После тога, краљ се запитао какав је то народ и каква је то земља. И полако је одлучио да се повуче. Краљ Александар је био изразито лаковеран, поготово према политичарима и то му је дошло главе. Најгора пошаст за мене у Србији су тада, а и сада, те политичке странке, које међусобним трвењем изазивају само зло. Пашић је годинама радио на рушењу Обреновића уместо да буде уз њих и помогне им у мисији уздизања Србије. Што се Драге тиче, она је посебно сатанизована. Једна образована, паметна и интелигентна жена никада не би могла бити у служби краљице Наталије а да својим квалитетима то није заслужила, јер краљица је била врло ригорозна по том питању. Краљ је прво требало да се ожени немачком принцезом Александром фон Липе, која је рекла да јој је испод части да иде у тамо неку Србију. Затим, грчком принцезом Јеленом, чији је отац, грчки краљ упропастио преговоре јер краљ Милан није пристао да постане грчки слуга. И ту с епојавила Драга као краљева љубав. То да није могла да роди мислим да је измишљено, али не кажем да имам право, ево зашто: Светозар Машин, први Драгин муж био је тешко оболео од епилепсије, али не само то, тај човек је прележао тешко обољење мушког репродуктивног система и није могао да буде отац. Таква прича постоји и за краља, да је био стерилан, али пошто се тада за то није знало, све је сваљено на Драгу. Против ње су били неки политичари ( Пашић...и компанија), а народ је био одушевљен тиме да ће краљ да се ожени Српкињом. Због много страначких борби краљ је био принуђен да стално мења уставе и чини услуге једнима и другима, уместо да је поступио као краљ Милан код Тимочке буне. Мај 1903. нам је дошао главе за вјек и вејков... шта долази псоле тога? Матори краљ који од Обреновића наслеђује све: круну, Устав, земљу...све. Србија је у ужасним санкцијама због злочина који се догодио 1903. године. Затим долазе анексиона криза, и царински рат...а Србија тоне све дубље, док се свуда говори како ''српска демократија и парламентаризам цветају''... А онда Гаврлио Принцип дефинитивни сахрањује Србију, дајући Монархији дууууго очекивани повод за рат... И после два Балканска долази нови, најужаснији до тада. На почетку Балксанских ратова Србима су обећали Македонију и данашњу Албанију, и одједном ништа нисмо добили. После рата добијамо од Пашића, краља и његовог сина Југославију, која се крваво распада кроз 23 године, у којој је промењена 31 Влада. Након тога опет грађански рат, и друга Југославија....а данас где смо, видимо и сами... Та 1903. година није се десила због Драге или краља него због много виших интереса, како би Србија коначно била скренута са свог пута развоја у гурнута у беспуће....подсетимо да је краљ Петар, као и његов син, био члан једног тајног друшта( знамо о коме се ради) који су исценирали цео крвави злочин краљеубиства....Официри су узели ''ствар у своје руке'' како би заштитили част војске. Чекајте, а зар се 1883. године нису на Тимоку сви бунили противу те војске и краља Милана? Са свим њихових грешкама, Обреновићи су морали бити склоњени због тих виших циљева који су били спроведени када је дошла нова династија.....нису успели са Михаилом, дошао је кнез Милан, а онда ни њега нису успели да склоне, а затим је дефинитиван ударац био на краља Александра и краљицу Драгу. Што се тиче улица, аспсолутно заслужују најбитније и највеће улице у овом граду. А краљица Драга заслужује улицу због великих залсуга у култури ове земље, и још много чега...али Србија је и даље нека турска провинција...или се бар тако чини?
 
Ne bih se složio sa ovim komentarom.
Uz sve poštovanje dinastiji Obrenović, ne bih se složio da su oni podigli Srbiju na rang moderne evropske kraljevine. Od svih Obrenovića, moje najdublje poštovanje i divljenje ima Mihailo. Da on nije ubijen Srbija bi mnogo bolje stajala nego što je stajala posle njega. Obrenovići su naravno jako zaslužni za napredak i razvoj Srbije, ali su pravili mnogo grešaka, koje su na žalost bile izuzetno skupe. Bili su skloni apsolutizmu (mada koji vladar nije :) ). Miloš je ostavio vlast jer nije mogao da trpi da bude ograničen vladar. Milan je celu svoju vladavinu proveo u borbi sa radikalima i sa samim sobom. Nesrećni rat u koji nas je uvukao, timočka buna. I na kraju kada je sve greške morao da plati pristankom na donošenje ustava kojim se uvodi parlamentarizam, to nije mogao da podnese nego je ostavio vlast maloletnom sinu i napustio zemlju. Kao veliki rasipnik i kockar kada je po Bečkim palatama potrosio pare, odrekao se Srpskog državljanstva da bi mu Nikola Pašić dao još novca. Mislim da kralj koji ostavi zemlju a potom se odrekne državljanstva svoje zemlje ne zaslužuje poštovanje (ovo važi i za Karađorđeviće).
Kraljević Aleksandar je posle Mihaila najobrazovaniji srpski vladar. Ali i on pravi velike greške, zbog kojih se ne bih složio sa konstatacijom da je bio "vešt političar". Njegove političke manipulacije su direktno dovele do majskog prevrata. Narod je voleo Obrenoviće. Ali Obrenovići su tu ljubav prokockali.
Šta je uradio Aleksandar? Pa pravio je državne udare kako mu padne na pamet. 1. državni udar kojim dolazi na vlast. Maloletan se proglašava punoletnim i preuzima vlast. Zatim njegova vlada ukazom ukida zakon o bivšem kralju Milanu (Nikola Pašić je doneo zakon kojim se Milanu zabranjuje povratak u zemlju nakon što se za novac odrekao državljanstva i članstva u kraljevskom domu). Pošto je nemoguće nižim pravnim aktom (ukazom) ukidati viši pravni akt (zakon), Aleksandar prosto suspenduje Ustav iz 1888. (najmoderniji ustav kojim je uveden parlamentarizam) i vraća na snagu ustav iz 1969.To je bio 2. državni udar kralja Aleksandra. Ukidanjem ustava prestaju da važe i svi pravni akti donetu na osnovu njega, pa i zakon o kralju Milanu i tako se on vraća u zemlju i postaje komandant vojske 1897. Tako on i njegov sin kao svojevrsni savladari potpuno autokratski vladaju do 1900. kada se zbog kraljeve ženidbe Dragom Mašin sukobljavaju i kralj Milan definitivno napušta zemlju zauvek. Sledeće godine 3. državni udar. Kralj Aleksandar menja Ustav ali tako što ga oktroiše. Ustav je bio priča za sebe. Užasan u svakom pogledu, mnogo manjkavosti i uvodi se i dvodomo predstavništvo što nema veze sa srpskom ustavnom tradicijom. Sledeće dve godine su bile period kada je presuđeno da se prevrat mora dogoditi. Ovde je dokazao da nije bio "izuzetno vešto političar" kako kažete, već skroz suprotno. U te dve godine je vladao politički haos u Srbiji, vlade su se menjale kao na vrtešci, sve začinjeno kraljevom samovoljom. 1903. nakon demonstracija kralj izvodi novi, 4. državni udar, suspenduje ustav, menja vladu, ukida zakone, ponovo vraća istu vladu. Novinine u Srbiji su strogo kontrolisane tako da o svemu ovome nije smelo da se piše. Posle svega ovoga, posle svih ovih grešaka, ne može se reći da je bio dobar vladalac, već na žalost možda i najgori koga smo imali u istoriji.
Što se tiče ulica. Po kralju Milanu (koji se odrekao svoje zemlje, napuštao je čim je ugrožen) zove se centralna ulica u Beogradu. Po najgorem vladaru, kralju Aleksandru zove se najduža ulica u Beogradu. A kraljica Draga? Pa ne znam koliko bi se građana složilo da ima potrebe da se odaje priznanje kraljici koju niko nije želeo na mestu kraljice, koju niko nije poštovao, koja nije mogla da podari naslednika već je presto rezervisala za svoga brata.
To sto je bila Srpska kraljica i to Srpkinja, sasvim je dovoljno da ima svoju ulicu u Beogradu.Kada moze crnogorac( knez Danilo npr.) da je ima, zasto ne bi mogla jedna nasa kraljica!? Draga se svim silama trudila da pomaze studentima, umetnicima, crkvi....i uradila je sta je mogla za to malo vremena.Draga treba da dobije nazad svoju ulicu( deo Krunske do Beogradske ulice).
 
Слажем се. Драга је свуда, и овде и на свим европским дворовима у свим разговорима максимално настојала да лепо представи Србију и бори се за национално питање колико је могла. Њена реч се поштовала и ценила зато што је била изразито мудра и образована жена. Ма не део, целу Крунску бих ја преименовао у Улица краљице Драге. Крунска по мом мишљењу не значи ништа, а Краљица Драга је жена достојна сваког поштовања, урадила је много за ову примитивну земљу и незахвалан народ!
 
Slazem se ja oko njihovih velikih zasluga. Da nije Miloseve mudrosti Srbija se nikada ne bi oslobodila od Turske. Mihajlo (kome sam rekao da se divim) je vladar kakav je trebao Srbiji, i velika je steta sto je ubijen. Ali na zalost takva je sudbina velikana.
A sada Milan. Nisam rekao da sporim njegove zasluge. Ali na zalost previse je gresaka pravio da je unistio svoju reputaciju. Prvo, na rang kraljevine je podigao da bi smirio narod posle sramotnog poraza u nepotrebnom ratu sa Bugarskom. Da bi smirio narod zato sto je bio besan na njega jer je kukavicki pobegao sa bojnog polja i ostavio vojsku. Zbog toga izdejstvovao kraljevsku krunu.
Timocka buna nije zato sto je narod nevaljao, nego zato sto je pokusao da mu oduzme oruzje. Stajaca vojska je uvedena jer se plasio naroda, i trebala je sigurnost njemu, a ne zemlji. Ta vojska ce mu do kraja jedina ostati verna. Narod je to sto jeste. Tada je (mada ni sada nije bolje :lol: ) Srbija bila zemlja seljaka. Aristokratija je bila vestacka ili je nije bilo. Trgovci su bili bogati i cinili tu aristokratiju. A vecina naroda su bili seljaci.
Nije polako odlucio da se povuce. Povukao se naprasno, jer posle svih gresaka koje je napravio morao je da popusti politickoj eliti i da dozvoli uvodjenje parlamentarizma. On kao apsolutista to nije podnosio vec je napustio zemlju i otisao kod svojih saveznika austijanaca.
Njegov sin nije bio lakoveran, vec prevrtljiv. Smatrao je da je iznad svega. One drzavne udare sam nabrojao. Uzasno vodjenje zemlje.
Kazes haos posle 1903? Sankcije, kriza. Haos je poceo pre toga. Jos kada se Aleksandar od Austrije okrenuo Rusiji. Tada su poceli problemi sa Austijom. Posle 1903. su samo postali gori, jer su Karadjordjevici izriciti rusofili. Srbija je postala trn u oku Austriji a igracka velikim silama. Srbijom se trgovalo kao na pijaci.
Draga moze da bude kraljica koliko hoce, kada je niko nije prihvatao iskreno kao kraljicu. Sa danasnjeg aspekta to izgleda ok. Moze covek da se zeni sa kim hoce. Ali tada ozeniti dvorsku damu. Katastrofa i sramota koja je srozala ionako unisten ugled loze.
Nikola Pasic je nabolji politicar u istoriji ove zemlje, i velicina o kojoj nismo dostojni da raspravljamo, stoga necu ni pricati o njemu.
 
Уууууу серија је још мед и млеко чега сам се ја све наслушао о покојној Краљици Драги. Али то сматрам гомилом лажи које су последица чисте пропаганде. Тачно је да је живела у најбурнијем периоду наше историје када људи очигледно овде нису ценили праву вредност. А и сада је тако. Увек неко са стране мора да нам каже шта је добро код нас, па толики научници одлазе из земље...никада нећемо научити да сами ценимо то што имамо. А ако се неко борио за научнице, уметнике, писце, изумитеље, добротворе, била је то Краљица Драга Обреновић, пошто је и сама била велики добротвор. Србија је навукла велики грех на своју душу тим крволочним убиством, а још више га појачава тим гажењем по жртвама завереничке банде... Ту причу треба посматрати што кажу ''на дуге стазе'', и онда ћемо видети да су они склоњени да би Србија пошла неким другим путем, и дошла овде где је сада. Час и поштовање свим Обреновићима!
 
Србија је постала краљевина 1882. а рат са Бугарском одиграо се 1885.
Обреновићевска Србија није имала аристократију.
Крупне грешке у овом вашем посту. Да ли вас те грешке дисквалификују као озбиљног учесника у дискусији? Ипак похвално је што имате интересовање за овај период националне историје.
 
Србија је постала краљевина 1882. а рат са Бугарском одиграо се 1885.
Обреновићевска Србија није имала аристократију.
Крупне грешке у овом вашем посту. Да ли вас те грешке дисквалификују као озбиљног учесника у дискусији? Ипак похвално је што имате интересовање за овај период националне историје.

Izvinjavam se, moja strasna greska. Pristao je da se donese ustav kao kompromis zbog poraza u tom ratu. A kraljevsku krunu je uzeo da umiri narod zbog potpisivanja tajne konvencije sa Austo-Ugarskom 1881. Tom konvencijom se obavezao da nece vrsiti propagandu u Bosni i Sandzaku, u zamenu za Austro-Ugarsku zastitu dinastije. A osim toga, u konvenciji je predvidjeno da Srbija nece zakljucivati medjunarodne ugovore bez prehodnog sporazuma sa Austo-Ugarskom, cime je direktno ugrozio suverenost nezavisne drzave. Tako je svoj interes stavio iznad drzavnog sto je u zemlji zestoko osudjeno. Zbog toga je 1882. uzeo kraljevsku krunu, da umiri strasti.
Jos jednom se izvinjavam zbog greske. Verujte da je slucajna.
 
Државом краља Петра владали су Апис и његова убилачка братија и с тога та држава није могла да буде добра. Петар није смео ни могао да им се супротстави, зато што су га они довели на власт и били у уској вези с њим. 1909. краљ је свога сина Ђорђа натерао да абдицира у корист млађег брата Александра прогласивши га лудаком. Свему томе кумовао је Апис. Принц Ђорђе није био луд, а завршио је у Топоници. Њега чак после рата ни комунисти нису дирали. Краљ Александар и Краљица Драга покушавали су вешто да избалансирају између Русије и Аустрије, и ту се опет враћамо на то да је боље играти како Аустрија каже него им ''гурнути прст у око'' и онда добити оно што смо добили. Само хоћу да кажем да је 20. век био крвав за Србију а није морао бити. 1900. године Срба и Енглеза је било исто. Данас Енглеза има 80 милиона, а нас једва 8. Да ли је и за то крива Краљица Драга? Многи историчари данас слажу се у једноме: да кеаљ Александар није оставио добру војску и државу никада та иста војска не би имала онакве победе какве је имала над Турцима, Бугарима и Аустријанцима ( уз све ужасне жртве), јер нови краљ није ништа радио по питању војске и цео тај војни кадар био је онај који је поставио Краљ Милан. А зашто би кад причамо о називима улица, у Београду постојала улица која носи име кнегиње Зорке? Та жена није урадила апсолутно ништа за овај народ. Цео свој живот лобирала је код Русије против Србије Обреновића и гледала да свога мужа Петра ставе на српски престо како би Црна Гора имала директну потпору у Србији, што се на крају и десило. Обреновићи то нису трпели, желели су добро Србији и српству а то су животом платили. Књаз Михаило је убијен онда када је примећено да би његова Србија могла да нарасте и прерасте могуће дозвољене границе, и зато је морао да буде убијен. На Краља Милана је покушано 20 неуспелих атентата зато што је наставио да јача Србију и дигао је на ранг краљевине. Краљ Александар и Краљица Драга убијени су зато што се њима НИКАКО није могла протурити идеја југословенства...они је нису имали ни на крај памети....онда је нова власт почела да смишља глупости попут тога да је Краљ био малоумни кретенски идиот а Краљица Драга необразована малограђанка и *****...а то су смишљале све те ''београдске даме и госпође'' које не желим ни да коментаришем... После Маја 1903. године у Србији је укинута химна ''Боже правде'' као песма ''Обреновића тиранина'', и биће враћена тек 1908. године...вероватно је краљ Петар намеравао да од Србије створи црногорску покрајину пошто је био уско повезан са њиховим двором, или пак руску губернију...Све што су Обреновићи деценијама, уз пропратне грешке, градили, Карађорђевићи су успели да сруше за неколико година као кулу од карата. :)
 
Краљ Александар и Краљица Драга покушавали су вешто да избалансирају између Русије и Аустрије, и ту се опет враћамо на то да је боље играти како Аустрија каже него им ''гурнути прст у око'' и онда добити оно што смо добили.

Nisu bas balansirali. Prvo je bio Austorfil, posle se okrenuo Rusiji. To nije balansiranje nego zaokret. A ja se ne slazem da treba igrati kako Austrija kaze. Oni nam nikada nisu bili prijatelji!!! Doduse niko i nije, svi su trgovali Srbijom kako im se prohte. To je sudbina malih naroda. Ali Austo-Ugarska nas je posebno gazila, a vrhunac njihove mrznje je dostignut za vreme okupacije u Prvom svetskom ratu.

Многи историчари данас слажу се у једноме: да кеаљ Александар није оставио добру војску и државу никада та иста војска не би имала онакве победе какве је имала над Турцима, Бугарима и Аустријанцима ( уз све ужасне жртве), јер нови краљ није ништа радио по питању војске и цео тај војни кадар био је онај који је поставио Краљ Милан.

To je vojska Milana sami ste rekli, a ne Aleksandra. On je tu vojsku osramotio (prema njihovom kazivanju) zenidbom sa Dragom. Ta vojska ga je u ubila. Sve zasluge za kvalitet te vojske ima Milan koji je komandovao njome i za sinovljeve vladavine.

Kada si vec pomenuo ideju jugoslovenstva. Ta ideja koja je sada toliko odvratna nakon svega sto se desilo, u to vreme je bila sveta ideja. Svi slovenski narodi u jednoj zemlji je bio neki uzviseni cilj, sada tako nerazuman, ali tada...

A opet kazem, nemam ja nista protiv Obrenovica. Kazao sam vec, bili su odlicni vladari, samo su pravili krupne greske u koracima. Pogotovo Aleksandar, a i Milan pre njega.
 

Back
Top