Operacija srca

Moja majka ima 69 godina, pre oko 1,5 godine radjena joj je koronarografija na Dedinju i na listi cekanja je za trostruki bajpas. Brinem zbog toga kako ce podneti operaciju, kako ce teci oporavak... Ona se za sada dobro oseca, koristi terapiju, fizicki je aktivna (rad u kuci i basti), ali uprkos tome gojazna. Prema objavljenoj listi cekanja, trebalo bi da termin operacije bude za oko dva meseca. Procitala sam neka od vasih iskustava, sve to me navodi da verujem da ce operacija i oporavak proteci u redu. Koliko traje ukupno boravak u bolnici kod ovakvih operacija? Koliko dugo pacijent po dolasku kuci mora da lezi, tj. kakva je nega u kucnim uslovima potrebna? Kada nastupa period kada pacijent moze da se vrati normalnom rezimu zivota? Unapred hvala na odgovorima.
 
Prebacili smo je na klinicki centar vodi je profesor Miljko Ristic za sada se odlucio da je operise ali su prognoze jako lose.Srcani misic joj radi malo vise od 20%,iz dana u dan menjaju misljenje...Veliki pozdrav

Ako je vasa baka vitalna i pozitivna, kao sto ste pisale, onda ima velike sanse da sve dobro prodje. Ne kaze se dzabe "sve ide iz glave". Volja mnogo znaci i u tome je vas dve bas podrzavate, a to misle i lekari u Zemunu. Zelim vasoj baki puno srece i da sve dobro prodje. Pozdrav.
 
Hvala na odgovoru mspopovic. Vezano za oporavak, zanima me prvenstveno u kojoj meri je po dolasku kuci pacijent upucen na pomoc druge osobe vezano za ustajanje, odlazak u kupatilo... Nemam informacije koliko (naravno kada je sve u redu) traje period kada pacijent mora iskljucivo da lezi. Sva ova pitanja postavljam jer sam zaposlena, a sa mamom zivi moj otac koji je takodje bolestan, pa razmisljam kako da sve to na najbolji nacin organizujem.
 
Posto smo mspopovic i ja, izgleda, dezurni lekari, da i ja odgovorim kovinki, da joj bude lakse i da se mnogo ne brine.
Do mene u sobi je lezala bolesnica, stara 69 godina, isto je operisala 3 bajpasa i isto je super prosla,kao ja i ostali bolesnici u sobi. Kuci je otisla 6.dan, cula sam se sa njom, odlicno je i vec sve radi po kuci. Operisana je pre 3 meseca. Pozdrav.
 
Nema iskljucivog ležanja! Namestićete na krevet remen da se mama prihvati svojim rukama i da se podigne sama. Videćete to u bolnici. I to samo zbog toga što grudna kost boli neko vreme. Pa ja sam to već i zaboravio! U WC i kupatilo bez pratnje, jedino u šetnje predveče, i to više zbog društva nego zbog potrebe. Jedino bi bilo zgodno da planirate desetak dana odmora, čisto zbog psihološke sigurnosti. :bye:
 
Draga Kovinka, moja majka je bila u bolnici ukupno 10-tak dana(pre operacije 4-5 i nakon operacije otprilike isto toliko). Posto je proslo skoro godinu dana, a ruzne stvari se brzo zaboravljaju, ne mogu preciznije da se setim. Sto se oporavka tice, njoj je bilo potrebno oko nedelju dana, da moze koliko toliko da funkcionise. Tata je bio pored nje svo vreme, te joj je on podgrevao i servirao hranu i uopste pomagao oko svega. Ne znam koliko je vas otac bolestan, ali mislim da je cela frka oko hrane, te biste vi mogli da joj spremite neke vece kolicine i podelite u neke cinije koje bi oni samo po potrebi podgrevali. Rezim ishrane je veoma vazan deo oporavka, nikako zanemarljiv, pa stoga potenciram na tome, zbog lekova i svega drugog.Takodje, niste napisali da li zivite u istom mestu, sto u mom slucaju nije bilo, te sam ja jednom nedeljno odlazila kod njih. Ne bih rekla da je potrebno da angazujete neku zenu, jer se zdravsveno stanje popravlja bukvalno iz sata u sat. Bitno je samo da namestite krevet tako da bude poduprta, da se ne bi slucajno okrenula na stranu, sto ne bi bilo dobro zbog grudnog kosa. Bitno je i da ima taj "remen" na krevetu, koji joj olaksava ustajanje.Nemojte da se brinete, u sigurnim je rukama!!!! Oni na Dedinju su zaista divni, svi do jednog, tako da zaista nema potrebe za brigom. Nikakvu vezu nismo imali i nikome nista nismo platili! Iznenadjujuce mi je bilo to sto su se njih nekoliko u sobi toliko sprijateljile da su na operaciju otisle pevajuci, i sve su dobro prosle. I danas se cuju, makar jednom nedeljno. Muka ljude spaja, kao sto je i nas spojila na ovom forumu. Zahvaljujem se svima koji su i meni pruzili podrsku, narocito Mirgi, Kaji, i svim drugim ljudima kojih sada ne mogu da se setim jer nisam bas vesta u pretrazi podataka. Ljubim vas sve!!! Moja majka je sada dobro, i na poslednjoj analizi joj je njen kardiolog rekao da je zdrava zena! Ne sekiraj se, misli pozitivno i zaista ce sve biti dobro. Ako jos nesto mogu da ti pomognem, samo se javi.Veliki pozdrav
 
Danijelabeljan, zahvaljujuci vama je i otvorena ova tema i zahvaljujuci vama sam ja, licno, prosla bez straha od operacije. Niste ni svesni koliko ste nam pomogli. Da nije bilo vaseg posta o operaciji srca, ne znam kako bi se sve zavrsilo u vezi moje operacije. Mi svi na ovom forumu, samo smo se nadovezivali, jedno na drugo i drago mi je sto ste se javili, da vam se zahvalim. Pozdrav.
 
Pozdrav svima. U utorak sam bio na kontroli i sve je super (hvala Bogu), INR se ustabilio i sto se toga tice sam zadovoljan. Nezadovoljan sam sto se tice ovih malih gusenja koja mi se desavaju skoro svaki dan. Traju jako kratko, i ja ih mjerim u udisajima. Recimo jedan takav ˝napad˝ traje petinu udisaja, i desi mi se 2 eventualno 3 puta dnevno. ISto to mi se desavalo i prije operacje samo cesce i duze. Medjutim prije 15 minuta sam imao opet taj ˝napad˝ i trajao je nekih 5 udisaja. Vjerujem da su neki od vas imali takva gusenja, a osjecaj je kao da udisete pola vazduha, a pola ne i neki cudan osjecaj u prsima (plucima ili srcu nisam siguran). Pitao sam Doktoricu na kontroli za to, ali mi nije dala nikakav konkretan odgovor. Vi ste napisali, a i neki ljudi koje sam pitao, da se to moze desiti od preforsiranja, od promjene vremena i jos nekih stvari. Zanima me jel se to nekome od vas desavalo nakon operacije, i ako neko zna nesto vise o tome da napise. Unaprijed hvala.

pozz
 
Da i meni se to desava. Na kontroli, posle mesec dana su mi rekli da je sve odlicno, to sam zaboravila da ih pitam. Najpre sam se uplasila i kad sam shvatila da sam ostala ziva, vise ne obracam paznju na to. To mi se pre operacije nije desavalo.Jednog dana ce i to proci.
Mozda neko drugi ima iskustva sa tim. Pozdrav.
 
Da i meni se to desava. Na kontroli, posle mesec dana su mi rekli da je sve odlicno, to sam zaboravila da ih pitam. Najpre sam se uplasila i kad sam shvatila da sam ostala ziva, vise ne obracam paznju na to. To mi se pre operacije nije desavalo.Jednog dana ce i to proci.
Mozda neko drugi ima iskustva sa tim. Pozdrav.

Hmm, drago mi je da nisam jedini kojem se to desava (nemoj me krivo shvatiti). Volio bih da nam neko moze vise o tome reci; da li ce prestati? kad? zasto se to desava? zasto nekad krace a nekad duze?....

Hvala
 
Tajamasha, procitala sam sve tvoje e-mailove, (ne samo tvoje, nego sve na ovoj temi) i videla kroz koju si agoniju prosla. Drago mi je da si sada dobro, i tako si pozitivna da me prosto zadivljujes. Zahvalnost treba uputiti ljudima koji su pokrenuli forum i temu "zdravlje", jer kad se covek nadje pred konkretnim zdravstvenim problemom, ni jedno objasnjenje lekara, ma koliko ljubazan i predusretljiv bio, (a to je redak slucaj), ipak nije dovoljno. Uvek imamo jos nesto da pitamo, a njihovo vreme je taaako dragoceno, da opet ostanemo zbunjeni i bespomocni. Ovaj forum, kao i verovatno drugi, usko usmereni na konkretnu temu, su od neprocenljivog znacaja za nas, "obicne ljude". Hvala .
Kovinka, javi sta se desava sa majkom. Pozdrav
 

Back
Top