Tek sam danas videla ovu temu.POzdrav Tajamashi drago mije da je sve dobro proslo.I ja sam u martu 2007 operisala srce.Uradjena su 2 bypassa od predvidjenih 3.Takodje "iz punog zdravlja".Imala sam skoro 43god.Bila sam nasmejana, vedra,bila sam gl.sestra velikog odeljenja gradske bol.Sve sam mogla,i postizala....samo u zadnjih nekoliko meseci nesto sam se osecala umornije,kao da posustajem, cesto mi se samo lezalo a nista me nije bolelo...Doduse ruku na srce bilo je u toku predhodnih godina nekoliko vevih stresova-ali pa svi ih imaju.posao mi je odgovoran i stvarno naporan,ali ja to resavam o.k.uvek izadjem na kraj sa svim problemima -ima i tezih.Sviu mojoj porodici{po muskoj liniji}imaju kv oboljenja,neki i dijabet a otac umro posle 2 infarkta od cvi.-predispozicija,ko u danasnje vreme to nema,pa sve se nasledjuje.Otkriven mi je 2005 dijabetes,pocela sam da uzimam lekove...jedva sam prihvatila da ga imam.prosloje nekoliko mes.pre nego sam prihvatila th. i iole HDR.Nije bitno sto sam med. ses.U mom slucaju to je bila otezavajuca okolnost -samo je pomogla da minimiziram svoje stanje, a u tome su mi svesrdno pomogli lekari sa kojima sam radilai kojima sam bila drag saradnik.tada sam naucila PACIJENT U BELOM NIJE DOVOLJNO PACIJENT ,DOK NE BUDE KASNO.
A da,pusila sam-samo po5-6 cigareta dnev.,uto samo u drustvu,a pasivno svako pre podne,po....Gojazna sam...sta cu kad volim da spremam -,i u tome sam odlicna.I na kraju
svoju "umerenu" hipertensiju i tahucardiju "od debljine i stresa " "uredno" regulisem tab. Prinorm 2x1/4.
EPILOG: avgust 2006-INFATKT DONJEG ZIDA, mali kazu,nije opasno povedi racuna samo je NON Q, sta god to znacilo kardiolozima.I povelaa sam racuna ozbiljno,ALI SE NIKAKO NISAM OPORAVLJALA,BILO JE SVE GOREDok dete ne zaplace majka ga ne uzima... ERGO test POZITIVAN,Stigla sam na koronarografiju.:
NALAZI : VISESTRUKA ZAPUSENJA NA LAD sis.[2 po95,90%,na Circumflexu 2 po90i65%) I na DCA 100% na gornjoj trecini.Za moju srecu glavno stablo slobodno.
Za nanedna 4.mes moj zivot,a sto je najzalosnije i zivot moje porodice promenio se 100%.
Najvazniji motiv da izborim moju borbu bila su moja deca kojima sam jos i te kako potrebna.operisana sam u S.KAMENICI.operacija nije uspela 100%.Predvidjeni pass na DCA nije mogao da se izvede,ali ja sam ziva.I na tome sam jako zahvalna celom timu na institutu u Kamenici-tamo su vrhunski u svakom smislu.Vaeujte mi da nije rana na telu,bezmalo biste rekli da ste u nekoj banji.Po izlasku iz bolnice je opet bilokompl.(Perikarditis,prelazak na insulino th.,3 mes.sam patila od nesanice)Ali kao uvek u zivotu,sve ima svoje trajanje i kraj.
Odlicno sam se oporavila i posle 6.mes.pocela ponovo da radim svoj posao.
Ubrzo sam shvatila da sam precenila sebe,ali sta je tu je idemo dalje.
OVOLIKO SAM VAS SVE SMORILA SVOJOM PRICOM SAMO DA BI PORUCILA DA NIKADA NE TREBA MINIMIZIRATI ZDR.PROBLEME,JER PO PRAVILU UVEK POSTAJU VECI.ALI I KAD POSTANU STVARNO VELIKI-NIJE KRAJ DO SAMOG KRAJA.
TEK POSLE OPERACIJE,PREDSTOJI VAM STVARNO VELIKA BITKA DA OCUVATE TAJ NOVI ZIVOT KOJI SU VAM DALI HIRURZI STOJECI U MESTU I RADECI NAD VASOM SUDBINOM 5,6, I VISE SATI. TO NIKAKO NIJE "SAMO".TO JE JOS JEDNA PRILIKA DA OPET POSTANETE VECINSKI VLASNIK SVOG ZIVOTA,DA OPET VIDITE SVOJE NAJDRAZE,DA UZIVATE U MNOGIM STVARIMA KOJE VOLITE,DA SE PROBUDITE I DISETE.TO VAM JE JOS JEDNA PRILIKA DA NAUCITE DA VOLITE I CENITE SVOJ ZIVOT I DA SE PAMETNOI ODGOVORNO ODNOSITE PREMA NJEMU.
JA TO JOS UCIM,NISAM NAJBOLJI DJAK, ALI NADAM SE DA CU IMATI DOVOLJNO VREMENA....POZZZ