Operacija srca

Tajamasha, zaista nemaš čega da se bojiš. Sve će odraditi lekari, tvoje je samo da leškariš, odmaraš i dremaš.
Odvešće te u pripremnu sobu, dobićeš anesteziju i kada se probudiš - gotovo. Bićeš veoma žedna, ali ako odmah popiješ nešto povratićeš. Ni to nije strašno, jer se ne oseća nikakva mučnina, već naprosto ispljuneš vodu, a i to brzo prođe. Onda 2-3 dana ležanja u šok sobi, ali sve to vreme daju i neku terapiju od koje se spava i ne oseća nikakav bol. Nije to neki sedativ od kojeg se vrti u glavi, prosto se osećaš umorno pa spavaš blaženo kao beba. Ranu osećaš kada se pomeriš, ali samo kao smetnju, nema nekog oštrog bola. Svo vreme ćeš biti na krevetu, imaćeš katetar, infuziju, kiseonik, i oko ruke aparat za pritisak. Ništa strašno kao što zvuči, sve je to sto puta isprobano i namešteno da pacijenti mogu da se odmore a da ih ništa ne žulja ili iritira.

U bolnicu ponesi pidžame koje se kopčaju celom dužinom, biće ti teško da dižeš ruke.
Pazi da u vreme operacije nemaš cilkus, jer tada ne mogu da operišu.
Pitaj svog lekara koje lekove ne smeš piti par dana pre operacije.
Jedna žena je došla lakiranih noktiju pa su je terali da skine lak (valjda gledaju i promene na noktima - šta li).
Pri polasku u operacionu salu moraćeš da ostaviš u depou apsolutno sve osim pidžame, pa kada ti dođe prva poseta neka ti donesu čistu pidžamu, češalj, vlažne maramice, vodu sa onom cuclom da ne moraš da se pridižeš, može i neki keksić, naočare za daljinu (ako nosiš).
Za čitanje ti neće ništa trebati, bićeš suviše pospana.
I još nešto: od kad sam ušla u bolnicu pa sve do kuće, na cigare nisam ni pomislila. Nekako je drugačija atmosfera, ništa te ne vuče, ne miriše dim, nema pepeljara... Zvale su me cimerke iz sobe da idem sa njima na pušenje ali meni je bilo nekako neprijatno da se sakrivam kao pubertetlija.

Veruj da zaista nije strašno kao što zvuči, ja sam na svoj zahtev otišla kući četvrtog dana tj. čim sam izašla iz šok sobe, lepo sam sama hodala, samo sam se bojala stepenica (iz čistog opreza) pa smo sišli dole liftom i do kuće sam normalno sedela u kolima.
Nadam se da sam ti malo razbila tremu, nekako je lakše kada čovek zna šta ga čeka i pripremi se na vreme. Ja sam pred svoju operaciju svugde tražila takve informacije, ali niko mi ništa nije rekao, valjda su mislili da tražim ko zna kakve stručne izjave.
 
Poslednja izmena:
Tajamasha, zaista nemaš čega da se bojiš. Sve će odraditi lekari, tvoje je samo da leškariš, odmaraš i dremaš.
Odvešće te u pripremnu sobu, dobićeš anesteziju i kada se probudiš - gotovo. Bićeš veoma žedna, ali ako odmah popiješ nešto povratićeš. Ni to nije strašno, jer se ne oseća nikakva mučnina, već naprosto ispljuneš vodu, a i to brzo prođe. Onda 2-3 dana ležanja u šok sobi, ali sve to vreme daju i neku terapiju od koje se spava i ne oseća nikakav bol. Nije to neki sedativ od kojeg se vrti u glavi, prosto se osećaš umorno pa spavaš blaženo kao beba. Ranu osećaš kada se pomeriš, ali samo kao smetnju, nema nekog oštrog bola. Svo vreme ćeš biti na krevetu, imaćeš katetar, infuziju, kiseonik, i oko ruke aparat za pritisak. Ništa strašno kao što zvuči, sve je to sto puta isprobano i namešteno da pacijenti mogu da se odmore a da ih ništa ne žulja ili iritira.

U bolnicu ponesi pidžame koje se kopčaju celom dužinom, biće ti teško da dižeš ruke.
Pazi da u vreme operacije nemaš cilkus, jer tada ne mogu da operišu.
Pitaj svog lekara koje lekove ne smeš piti par dana pre operacije.
Jedna žena je došla lakiranih noktiju pa su je terali da skine lak (valjda gledaju i promene na noktima - šta li).Pri polasku u operacionu salu moraćeš da ostaviš u depou apsolutno sve osim pidžame, pa kada ti dođe prva poseta neka ti donesu čistu pidžamu, češalj, vlažne maramice, vodu sa onom cuclom da ne moraš da se pridižeš, može i neki keksić, naočare za daljinu (ako nosiš).
Za čitanje ti neće ništa trebati, bićeš suviše pospana.
I još nešto: od kad sam ušla u bolnicu pa sve do kuće, na cigare nisam ni pomislila. Nekako je drugačija atmosfera, ništa te ne vuče, ne miriše dim, nema pepeljara... Zvale su me cimerke iz sobe da idem sa njima na pušenje ali meni je bilo nekako neprijatno da se sakrivam kao pubertetlija.

Veruj da zaista nije strašno kao što zvuči, ja sam na svoj zahtev otišla kući četvrtog dana tj. čim sam izašla iz šok sobe, lepo sam sama hodala, samo sam se bojala stepenica (iz čistog opreza) pa smo sišli dole liftom i do kuće sam normalno sedela u kolima.
Nadam se da sam ti malo razbila tremu, nekako je lakše kada čovek zna šta ga čeka i pripremi se na vreme. Ja sam pred svoju operaciju svugde tražila takve informacije, ali niko mi ništa nije rekao, valjda su mislili da tražim ko zna kakve stručne izjave.

Aparat koji meri kolicinu kiseonika u nasem organizmu se kaci na prst a ako zena ima lak za nokte ili kremu za ruke to remeti rad tog aparata.
S druge strane, ako nesto krene naopako, boja nokta se menja , poplavi pa je potrebno da nokti budu bez laka za nokte.
Isto vazi i za sminku, ne mozete nasminkani pod noz.
 
Draga Kaja, mnogo hvala na podrsci i uputstvima za boravak u bolnici. Ja se stvarno ne bojim operacije, nego boravka u bolnici. Patim od klaustrofobije i svako vezivanje, lezanje bez mogucnosti ustajanja kad ja hocu, me mnogo uznemirava, Kada je osoblje upuceno u moj problem i vode racuna o tome, kao sto je bio slucaj na kateterizaciji, problem ne postoji.Strah me je sok sobe, gde mora da se lezi i strah me je pripreme za operaciju, kad se udje u operacionu salu, koja je, predpostavljam , hermeticki zatvorena. Samo o tome razmisljam i kad bih mogla te dve stvari da prespavam, moj problem bi bio resen. Povodom toga sam bila i kod psihijatra i dobila sam lekove koji su me prilicno opustili ali ne i potpuno smirili. Nisam kukavica, veliki sam borac, prosla sam mnogo toga sto se zdravlja tice ali sam imala srecu da su ljudi uvazavali moju fobiju. Nadam se da cu i sada uspeti u tome.
Jos jednom, puno hvala.
 
Pa ja nisam ni videla operacionu salu, priprema se vršila ISPRED, i trajalo je možda 5 min. Sestre su rekle da će katetar i još neku infuziju uvesti kada zaspim i tako je i bilo. Sve je išlo munjevitom brzinom, nemaš ni vremena ni prilike da se bojiš. Mislim da je tako u svim bolnicama.
Ni šok soba nije strašna, nas je bilo jedno 10 u toj ogromnoj prostoriji, samo smo imali paravane između kreveta, čisto zbog privatnosti. Nikad nisi sama i nisi u malom prostoru. Ne boj se.:heart:
 
Zdravo svima. Nisam se javljala jer sam u fazi istrazivanja visoke sedimentacije. Kod mene mora da prodje sve sa komplikacijama. Toliko sam se bojala operacije srca, da sam morala ici kod psihijatra, a sada izgleda da ce to biti najlaksi deo mog lecenja. Ustanovljeno mi je da je sedimentacija 48/90 od zuba i to od zuba koji su pod navlakama. Jednom recju, moram povaditi sve gornje zube sa sve navlakama i napraviti totalnu protezu. Uzas, ne mogu da verujem sta me snadje za ovako kratak period. Cini mi se da sanjam i molim boga da se sto pre probudim. Sve moram brzo zavrsiti, da mi ne bi propao zakazani termin za operaciju.
Eto, sta se sve moze desiti iz "punog" zdravlja: stenoza aorte i vadjenje svih zuba iz gornje vilice.
Pozdrav.
 
I treba da povadiš sve što zubar kaže, posle ćeš piti antikoagulante pa će zarastanje biti stvarno problem. I ja sam povadila gomilu zuba, pa kao, posle oparacije, dok vilica čestito zaraste, stavljaću protezu. Međutim, sve su rane zarasle, ali je pare za zube pojela maca...
 
Kajo, nisam bas najbolje shvatila odgovor. Glava mi je kao balon. Danas sam izvadila levu gornju polovinu zuba, Svaki koren je imao proces. Mogla sam izvrsiti operacije i spasiti zube ali mi je ostalo premalo vremena za zakazani termin za operaciju srca. To mi je ipak vaznije, pa ni proteza nije lose resenje. Od kardiologa sam dobila terapiju {antibiotike, udarnu dozu), kao zastitu. Sutra nastavljam sa desnom stranom i u nedelju pravim protezu.Nije mi jasno o kakvim koagulantima je rec. Vadjenje je proslo ok, bez krvarenja i vecih bolova.
U svakom slucaju hvala na podrsci.
 
Nije mi jasno o kakvim koagulantima je rec.

Nisu koagulanti,vec antikoagulanti(ili antikoagulansi).
To su lekovi koji otezavaju zgrusavanje krvi,sto je jako bitno posle operacije na srcu.
Uzimaju se dozivotno posle zamene zalistaka,a kod aorto-koronarnog bajpasa se nakon odredjenog vremena moze preci i na tzv.antiagregacione lekove(aspirin),ako kardiolog tako odluci.
 
Jos nedelju dana do operacije. Pocela je da me hvata panika. Pregrmela sam i koronarografiju, vadjenje svih zuba iz gornje vilice, razbijanje porculanskih navlaka. Nisam ni trepnula, a od operacije bas strepim. Kako da savladam strah?
 
Jos nedelju dana do operacije. Pocela je da me hvata panika. Pregrmela sam i koronarografiju, vadjenje svih zuba iz gornje vilice, razbijanje porculanskih navlaka. Nisam ni trepnula, a od operacije bas strepim. Kako da savladam strah?

Nemoj da se plasis,ionako ces prespavati ceo tok operacije i nista neces osetiti.:D
Probudices se zdravija nego sto si "zaspala".;)
Znam da nije bas tako prosto,ali ne treba da se opterecujes pitanjima tipa sbbkbb.
 
Zaista je divno dobiti odmah reci utehe. Strasno sam uplasena, najvise od ulaska u bolnicu. Tamo mi je sve nepoznato i deluje mi kao zatvor. Portir na ulazu ne dozvoljava da se pridje, da ne nabrajam dalje.
 
Kad krećeš za bolnicu?
Držimo ti palčeve i samo napred!
Pošto ćeš verovatno biti operisana tek dan-dva posle prijema, ponesi neku laganu literaturu (i po sadržaju i po kilaži). Možda deluje smešno ali je logično: knjižurinu od kilogram nećeš imati snage da držiš iznad sebe, a na grudni koš je sigurno nećeš spustiti.
Ne zaboravi punjač za mobilni i dosta kredita (nije zgoreg poneti neki stariji mobilni - ima raznog sveta).
Razni novi časopisi su super za razonodu, ali i za razmenu i kontakt sa ostalim pacijetnima. Videćeš, daleko je bolnica od "zatvora", dok ti procunjaš gde je toalet, pa kupatilo, pa sestrinsaka soba, dok upoznaš društvo iz svoje sobe, pa iz susednih, sa svakim malo popričaš - proći će ti vreme a da i ne osetiš.
Samo nemoj paničiti, molim te.:heart::cmok:
 
Kajo, stvarno si srce. Svako tvoje pismo me odobrovolji.Sve sto si mi napisala mi je odavno jasno, jer mi ovo nije prva operacija. Sve mi se desilo iznenada i zato sam u soku. Nikako ne mogu da se pomirim sa cinjenicom da moram na operaciju jer ja se i dalje odlicno osecam, u odlicnoj sam kondiciji, nemam bolove, nemam gusenje, normalan mi je pritisak, samo se malo zamorim uz stepenice.Za tri dana sam povadila sve zube iz gornje vilice, usput, bili su ko biseri (visoka sedimentacija i nista vise, nikakav bol ili otok) i za par dana odlazak u bolnicu. STRASNO.
 
Nista to nije strasno - zamislite samo drugaciju situaciju: da odlazite u bolnicu sa tegobama, malaksaloscu, bolovima, u nemoci, sa ostecenjem koje je vec takvo (cim izaziva tegobe) da je tesko popravljivo i resivo! Odlazite u bolnicu u odlicnom stanju na intervenciju koja ce Vam obezbediti da ostanete u odlicnom stanju! Moglo je biti i daleko drugacije - prema tome bez kukanja i panike. Sve je pod kontrolo0m i sve ce biti u redu, kad je srce ok i zubi su nadoknadivi (bar u 21. veku postoje implanti!). Drste se!
 
Da. potpuno ste u pravu. Sve mi je to jasno. Najgora stvar je strah od straha.Naravno da cu dati sve od sebe da se ponasam normalno, i da se sve lepo zavrsi, ali to je jace od mene. Bilo bi mi dovoljno da je neko od mojih pored mene i sve bih izdrzala. Nazalost, daleko smo od Zone reality.
 
A, sad razumem. Nisi imala neke velike tegobe, nisi prošla kroz pakao, zato ti to sve deluje nekako na brzinu, šokantno i nestvarno. Nisi došla u situaciju da jedva čekaš kraj.
Ali zašto te onda tako brzo operišu? Meni je koronarografija zakazana kroz 6 meseci a operacija kroz godinu i po (bila sam hiljadu tristo i nešto na listi čekanja...). Ipak, morali su da operišu po hitnom postupku. Ali šta je s tobom, jesu li već toliko smanjili liste ili je i tvoje srce jako loše samo ne osećaš posledice? Nadam se da je ovo prvo.
U svakom slučaju, bojala se ili ne, ti ćeš uskoro svoj problem rešiti, i život će ti ići dalje normalnim tokom. Pošto ni sada nemaš velike tegobe, za godinu dana bi mogla da budeš potpuno zdrava i za sve sposobna. Osim ružnog ožiljka, ostaće samo uspomena.
 
Draga Kajo, sreca jeste sto je u pitanju samo stenoza aorte ali teskog oblika, srce i krvni sudovi su OK, na vreme sam pala u nesvest, tako da jos nije doslo do ostecenja srca. Koronarografiju sam uradila privatno da ubrzam proceduru i imala sam srecu za termin za operaciju. Nadam se da ce ta sreca potrajati i da ce se sve dobro zavrsiti. Naravno, da cu vam se javiti. Sutra radim analize krvi, malo me je strah da li je pala sedimentacija, posle vadjenja zuba jer je proslo malo vremena. Drzite mi palceve, pozdrav.:p
 
U ponoc sam napisala prethodno pismo i uopste ne mogu da zaspim. :dash: Buljim u TV, ne znam ni sta gledam. Pokusavam da citam, ni to mi ne ide. Drustvo mi pravi moja maca, prede i cudom se cudi otkud ja budna. Svi ukucani, naravno, spavaju.Ne smem ni jabuku da pojedem, jer ujutru radim analize krvi.Nekako mi je lakse da nesto napisem, kao da mi brze prodje vreme (3 minuta).
 
tajamasha po 2 put ti kazem da se ne bojis znam da ti nije lako ali veruj mi sve sam ja to prosao i isto sam se plasio ali posle neko vreme prosao me je strah,jer sam znao da su Hirurzi obuceni da operisu srce,i da tesku operaciju 100% uspesno operisu
 

Back
Top