tajamasha
Zainteresovan član
- Poruka
- 264
Hvala, hvala, hvala
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Tajamasha, zaista nemaš čega da se bojiš. Sve će odraditi lekari, tvoje je samo da leškariš, odmaraš i dremaš.
Odvešće te u pripremnu sobu, dobićeš anesteziju i kada se probudiš - gotovo. Bićeš veoma žedna, ali ako odmah popiješ nešto povratićeš. Ni to nije strašno, jer se ne oseća nikakva mučnina, već naprosto ispljuneš vodu, a i to brzo prođe. Onda 2-3 dana ležanja u šok sobi, ali sve to vreme daju i neku terapiju od koje se spava i ne oseća nikakav bol. Nije to neki sedativ od kojeg se vrti u glavi, prosto se osećaš umorno pa spavaš blaženo kao beba. Ranu osećaš kada se pomeriš, ali samo kao smetnju, nema nekog oštrog bola. Svo vreme ćeš biti na krevetu, imaćeš katetar, infuziju, kiseonik, i oko ruke aparat za pritisak. Ništa strašno kao što zvuči, sve je to sto puta isprobano i namešteno da pacijenti mogu da se odmore a da ih ništa ne žulja ili iritira.
U bolnicu ponesi pidžame koje se kopčaju celom dužinom, biće ti teško da dižeš ruke.
Pazi da u vreme operacije nemaš cilkus, jer tada ne mogu da operišu.
Pitaj svog lekara koje lekove ne smeš piti par dana pre operacije.
Jedna žena je došla lakiranih noktiju pa su je terali da skine lak (valjda gledaju i promene na noktima - šta li).Pri polasku u operacionu salu moraćeš da ostaviš u depou apsolutno sve osim pidžame, pa kada ti dođe prva poseta neka ti donesu čistu pidžamu, češalj, vlažne maramice, vodu sa onom cuclom da ne moraš da se pridižeš, može i neki keksić, naočare za daljinu (ako nosiš).
Za čitanje ti neće ništa trebati, bićeš suviše pospana.
I još nešto: od kad sam ušla u bolnicu pa sve do kuće, na cigare nisam ni pomislila. Nekako je drugačija atmosfera, ništa te ne vuče, ne miriše dim, nema pepeljara... Zvale su me cimerke iz sobe da idem sa njima na pušenje ali meni je bilo nekako neprijatno da se sakrivam kao pubertetlija.
Veruj da zaista nije strašno kao što zvuči, ja sam na svoj zahtev otišla kući četvrtog dana tj. čim sam izašla iz šok sobe, lepo sam sama hodala, samo sam se bojala stepenica (iz čistog opreza) pa smo sišli dole liftom i do kuće sam normalno sedela u kolima.
Nadam se da sam ti malo razbila tremu, nekako je lakše kada čovek zna šta ga čeka i pripremi se na vreme. Ja sam pred svoju operaciju svugde tražila takve informacije, ali niko mi ništa nije rekao, valjda su mislili da tražim ko zna kakve stručne izjave.
Nije mi jasno o kakvim koagulantima je rec.
Jos nedelju dana do operacije. Pocela je da me hvata panika. Pregrmela sam i koronarografiju, vadjenje svih zuba iz gornje vilice, razbijanje porculanskih navlaka. Nisam ni trepnula, a od operacije bas strepim. Kako da savladam strah?