Operacija srca

Mspopovic, da ne zloupotrebim ovaj Forum za dopisivanje, samo cu kratko odgovoriti. Lek sam, zbog klaustrofobije, morala piti pre operacije, a sad ga pijem jer se ne sme odjednom ukinuti. Pijem minimalnu dozu i potpuno me lepo opusti. Ja sam samo dala savet, ako vec mora da se pije, da se pije original. Nisam imala pojma zbog cega je prepisan tebi, meni je ucinio posao i strpicu se jos malo i ja cu ga ukinuti. Naravno, da jedva cekam. Pozdrav.
 
Weakest_Link, mnogo mi je drago da ide na bolje. Vidiš kako sve dolazi na svoje mesto, samo polako i bez nervoze. Molim te napiši mi ko te je operisao, razumeo sam da si to uradio u Sarajevu. To je grad moje prve mladosti - možda je hirurg neko s kim sam išao u školu ili se družio (iako malo verovatno).
Što se tiče peckanja, ako nije nešto izraženo, probaj da piješ čaj od brusnice i da pojedeš dnevno desetak zrna suve brusnice. Mislim da sam dovoljno mator da mogu da dam ovakav savet (svašta sam do sada odvežbao, kako sam negde napisao "nemam samo vodu u kolenu"). E sad, postoji nešto što je najvažnije - obavezno prokontroliši INR posle par dana čaja (možda utiče, iako je malo verovatno). I naravno, obavesti svog lekara, pa ako on kaže da ideš kod specijaliste, a ti odmah idi, ne čekaj jer za nas nema lusuza da se ne obraća paznja ni na banalne infekcije! Eto tako, pozdrav pa se javi! :bye:

Hvala na odgovoru, stvarno (hvala Bogu) sve ide super. Imam osjecaj da imam toliko snage da mi je zao sto ne mogu odmah sad da krenem sa nekim tezim fizickim aktivnostima. Stvarno pazim sta radim, setam svaki dan 2 puta po sat, penjem se uz stepenice... Ne znam samo kojim tempom da povecavam svoje aktivnosti, i volio bih da me neko uputi u tome. Ovdje u Bihacu bas i nema neki posebno dobar doktor da mi to objasni, a i vjerovatno varira od osobe do osobe. Neke stvari si ne mogu objasniti koje procitam na netu. Sto se tice tog peckanja, bio sam kod urologa, urinokultura mi je OK, rekao mi da pijem caj od brusnice mjesec dana pa da mu se javim ako ne prodje. Proslo je vec 20-ak dana, i nije me proslo, iako mi se cini da je bolje. Operisao me je dr. Mirsad Kacila (google), izvrstan doktor i, kao sto mnogi od vas kazu, najbolji je :). Jos uvijek imam mala gusenaj jednom-dvaput dnevno, ali necu da o tome razmisljam posto ste i vi, a i jos neki rekli da se tek nakon pola godine od operacije sve to gubi.
pozz svima

P.S. mspopovic, volio bih kad bi me mogao dodati na msn da porazgovarm par minuta, cisto informativno posto vidim da imas veliko znanje o temi. Ako nemas msn, moze i neka druga vrst internet komunikacije
 
Sve nešto čitam te vaše priče i ne mogu da veruje: jeli vama svima zaista tako dobro?
Ja sam operisala valvulu pre godinu i po, ali još uvek teško dišem (ne mogu duboko da udahnem, kašljem), gušim se kada sam sagnuta, 15 stepenika odjednom mi je dovoljno, začas se zaduvam, ne mogu da ponesem više od 3kg, bicikl mogu da vozim samo kada nema ni daška vetra, još uvek spavam samo na desnoj strani sa odignutim laktom da ne pritiska srce, nerviranje ne dolazi u obzir, zamorim se čak i kada više pričam, i ko zna šta još. Čim nešto od ovoga ne ispoštujem - nemam daha i srce mi lupa kao zecu. Rana mi je super, zarasla, ne boli, kosti ne reaguju na promenu vremena.
Kardiohirurg, internista i pulmolog kažu da je sve u redu i da tako treba, ali poredići se sa vama, ja nisam O.K.
:dontunderstand:
 
Pa sad, sve zavisi koliko ti je srce bilo oštećeno i kojim kapacitetom sada radi. Ja imam probleme, i to ozbiljne, zbog drugih boljki. Imam bronhijalnu astmu i aritmiju, a i hipertenziju. Nisam hteo o tome da pišem, jer ovim mladim ljudima treba malo više podrške. E sad, samo da znaš da ni meni nije baš ružičasto, iako je operacija uspela 100%, srce je očuvano (funkcija leve komore je 60%, ostali zalisci rade dobro, zidovi srca u granicama normale). I sad tu dolazi do onog "ali...". Dakle, aritmija se leči lekovima koji pospešuju astmu, a astma lekovima koji pospešuju aritmiju. I evo, posle bezmalo 3 godine ja se već dva meseca u kontinuitetu borim sa ekstrasistolama kojih ima nekoliko hiljada u 24 h. Lek koji mi je regulisao ritam izazivao je takve spazme pluća da nisam mogao 20 metara na besmisleno maloj uzbrdici da pređem. I sad, menjanje terapije, muke svakodnevne, živci sve tanji i tanji. Moraš naći nekog dobrog kardiologa da ti objasni u kom i kakvom si stanju i shodno tome da se ponašaš. Kombinacija kardiolog - pulmolog je , po meni, jedna vrlo važna stvar, jer kako sam rekao, operišu sa suprotnim lekovima, što bi rekao naš svet - jedan duva, drugi [SUP],[/SUP]ladi... I na kraju, dragi moji, ovo je nešto što nema blage veze sa operacijom, tako da ne mislite da je to obavezna pojava - jedino je to što život ponekom podeli malo lošije karte. U stvari, K aja, skoro da sam jedva čekao povod da se malo izjadam. Ali samo napred, ovo je tek početak drugog poluvremena u koji smo ušli reparirani, i igramo na pobedu!:bye:
 
Pa nema svrhe bilo šta kriti od drugih:thumbdown:.
"Jadanje" je sasvim O.K., po mom mišljenju ova tema je savršena da se čuje kako su ostali sapatnici prošli pre i posle, da se jadamo i hvalimo, ponešto saznamo i podržimo jedni druge. To je baš ono što svim pacijentima nedostaje: ne terapija i mišljenje lekara, to dobijamo od specijaliste, - već obična ljudska reč i podrška u svakodnevnoj, često doživotnoj borbi.
:D:heart::heart::heart::D
 
Kajo, drago mi je sto si se javila. Ti si mi bila najveci oslonac i podrska u danima pred operaciju. Nisam ni sanjala da cu se "dolaskom" na Forum krstarice resiti uzasnog straha od operacije. Svaka tvoja rec je bila melem na ranu. Nisam sigurna da bi danas bila operisana, da nije bilo tebe i dve lekarke sa Foruma. Tvoju tradiciju je nastavio mspopovic, sto se vidi po zahvalnicama, koje svakodnevno dobija od novih forumasa. Lepo je, sto nesebicno dajete svakome podrsku i sve detaljno objasnjavate, treba i za to imati nerve i veliko srce (ne uvecano haha). Pozdrav
 
Molim za informaciju vezano za operaciju trostrukog bajpasa koja ocekuje moju majku, najverovatnije do kraja meseca (na listi cekanja je 1,5 godinu, a termin prijema po listi je krajem aprila mada nam jos nista nisu javili). Da li se pre operacije radi koronarografija, obzirom na to da mozda ona uradjena pre 1,5 godinu nije dovoljno merodavna? Kog dana posle prijema bude izvedena operacija ? Koliko se provodi u intenzivnoj nezi? Kada cemo prvi put moci da posetimo mamu? Obzirom da sam zaposlena i nisam iz Beograda zanima me koje je vreme posete i da li je moguce van tog perioda obaviti posetu? Izvinite zbog ovoliko pitanja.
Unapred se zahvaljujem na odgovorima.
 
Molim za informaciju vezano za operaciju trostrukog bajpasa koja ocekuje moju majku, najverovatnije do kraja meseca (na listi cekanja je 1,5 godinu, a termin prijema po listi je krajem aprila mada nam jos nista nisu javili). Da li se pre operacije radi koronarografija, obzirom na to da mozda ona uradjena pre 1,5 godinu nije dovoljno merodavna? Kog dana posle prijema bude izvedena operacija ? Koliko se provodi u intenzivnoj nezi? Kada cemo prvi put moci da posetimo mamu? Obzirom da sam zaposlena i nisam iz Beograda zanima me koje je vreme posete i da li je moguce van tog perioda obaviti posetu? Izvinite zbog ovoliko pitanja.
Unapred se zahvaljujem na odgovorima.

Na sve ovo smo ti odgovorili ranije, a sto se tice termina i kada ce da jave za dolazak vidi kako su prosli Sava i Flamencoman. Posete su svakog dana, ne secam se tacno, mislim od 14 do 15 h:bye:
 
Uf, TajaMašo, ishvali ti mene :rumenko::rumenko::rumenko::rumenko::rumenko:
A vidiš, ja jesam žena ogromnog srca (toliko da su mi ugradili najveću moguću valvulu, i još me po tome pamte:mrgreen:)!
Zezam se, ali baš meni je ovakva jedna tema trebala pre operacije više nego išta, otvorila sam i temu ali se NIKO, ama baš niko nije javio :(... Tada sam bila puna vode pa sam pokušavala da spavam sedeći - da sam legla, ugušila bih se. Obično sam se uvukla u kancelariju, ponela jastuk i ćebe, uljučila internet i tražila bilo šta o svojoj bolesti. Kad bi me umor savladao, samo bih pomerila tastaturu i na njeno mesto stavila jastuče pa tako sedeći prodremala pola sata, kao pijanac u kafani :sad2:. Tako sam naletela na Krstaricu i prijavila se. Sve od teške nevolje, ali eto, sad sam ovde kao kod svoje kuće. Baš sam sad kopala po drugom jednom forumu, pa pomislim: ovde ništa novo, idem ja kod mojih na Krstaricu:heart:, tamo ima svega.:zag:
 
I kod mene je bio isti slučaj. Sada kada nekad primetim svoj odraz na nekom većem ogledalu ili na izlogu na ulici, naprosto se iznerviram. Zamisli nekog od 190 cm/100 kg, a savijen u leđima ko - da prostiš.
Nego, ovo me je malo podsetilo na nešto što bih hteo sve vas da pitam. Imate li osećaj da ste sada nekako drugačiji (mislim u glavi, odnosno psisi - ovo je naravno izraz zahebancija - ne zamerite). Prvih nekoliko meseci svaki čas sam puštao suze - nisam smeo da gledam ni neki tužan film, isplakao bih se ko kiša. Posle je to malo popustilo. To mi se ranije nije dešavalo, iako sam strašno osetljiv na tuđu muku i nesreću. I tako sam prošle godine pričao sa anesteziologom dr Mišom - i njega sam imao sreće da upoznam posle operacije. Pa mi on kaže da to nema veze sa anestezijom, već po njemu je posledica ogromnog stresa. Kaže da su ti simptomi karakteristični za sve ljude koji prođu kroz teške operacije. I evo sada, trpim aritmiju već dva meseca, nikako da ufatim ritam i bluz i opet postajem kenjkav, da te bog sačuva. :bye:
 
nista od tih simptoma nisam osetio. Ja sam pustao suze na tuzne filmove i pre operacije. ja i nemam osecaj stresa zbog operacije, jer je nisam bio takoreci ni svestan jer sam sve prespavao. Jedino sto me sad podseca na operaciju je zategnutost koju osecam u grudnom kosu i nervoza, kad legnem, jer moram da lezim samo na ledjima a ja bi se malo prevrtao po krevetu.
 
Mislio sam na period pre operacije. Ipak smo svi na to čekali po nekoliko meseci, pa i godinu. Pa onda ono jutro kad polaziš u salu, pre nego ti koknu onu veselicu... A pre toga, kad ti postave dijagnozu i kažu da jedino operacija preostaje. Ako to nije stresno, onda nemam pojma šta bi bilo...:bye:
 
Recimo da sam bio i prije operacije dosta osjecajan, ali to kroz sta sam prolazio je sigurno uticalo na moje glediste svijeta oko mene, i da puno emotivnije gledam na tudju muku.
Nego, jel cujete vi sa vjestackom valvulom kuckanje ovo, jel vas iritira? Ja se cesto uhvatim kako slusam i pokusavam sam ˝snagom uma˝ i disanjem ubrzati ili usporiti ritam.
Nesto vise od 2 mjeseca je proslo. Jos uvijek pijem terapiju, te pored sintroma pijem jos Bloksan (za regulaciju otkucaja), Ranibos (za zeludac), lodix (za izmokravanje) te Kalij. Zanima me jel vi njesto slicno pijete i koliko dugu ste pili ili cete piti? Recimo ja pijem ovaj za izmokravanje svaki 4-ti dan, prije sam na 3. Ne znam da li bih mozda sad trebao na 5!?!
Moj doktor vjerovatno nece mi znati dati pravi odgovor (moj kardiolog u mom gradu, ne onaj koji me operisao), a i dok dodjem do njega moram otici u 8 ujutro da bih opremio oko 12. Ne znam kakvo je kod vas stanje u zdravstvu...

pozz
 
Mislio sam na period pre operacije. Ipak smo svi na to čekali po nekoliko meseci, pa i godinu. Pa onda ono jutro kad polaziš u salu, pre nego ti koknu onu veselicu... A pre toga, kad ti postave dijagnozu i kažu da jedino operacija preostaje. Ako to nije stresno, onda nemam pojma šta bi bilo...:bye:

Meni su jos pre godinu i po na koronarografiji rekli da imam arteroslerozu (neznam da li sam dobro napisao) i da je stanje mojih krvnih sudova kao da imam 75 a ne 45 godina. Posle toga nista mi vise nije bilo stresno. Pomirio sam se sa situacijom i pokusavam da pomognem samom sebi time sto sam prestao da pusim i sto bas pazim sta jedem.:super:
 
Nego, jel cujete vi sa vjestackom valvulom kuckanje ovo, jel vas iritira? Ja se cesto uhvatim kako slusam i pokusavam sam ˝snagom uma˝ i disanjem ubrzati ili usporiti ritam.
Nesto vise od 2 mjeseca je proslo. Jos uvijek pijem terapiju, te pored sintroma pijem jos Bloksan (za regulaciju otkucaja), Ranibos (za zeludac), lodix (za izmokravanje) te Kalij. Zanima me jel vi njesto slicno pijete i koliko dugu ste pili ili cete piti? Recimo ja pijem ovaj za izmokravanje svaki 4-ti dan, prije sam na 3. Ne znam da li bih mozda sad trebao na 5!?!
Moj doktor vjerovatno nece mi znati dati pravi odgovor (moj kardiolog u mom gradu, ne onaj koji me operisao), a i dok dodjem do njega moram otici u 8 ujutro da bih opremio oko 12. Ne znam kakvo je kod vas stanje u zdravstvu...

pozz
1. Jeste, čujemo i mi kuckanje, ali smo se navikli. Dešava se da neko u našoj blizini (ko ne zna valvulu) takođe čuje, pa se zbunjeno okreće i traži šta lupka, proverava svoj časovnik, mobilni...
2. Pićeš neku terapiju doživotno, ako ništa drugo - ali antikoagulant garantovano.
3. Baš ćeš sa kardiologom u svom gradu da se viđaš doživotno, on će te voditi i regulisati terapiju. Hirurzi odrade svoj posao, možda još koji put odeš na kontrolu, ali nije njihovo da budu naši stalni lekari. Oni imaju nove pacijente i nove izazove.
 

Back
Top