Operacija srca

Pozdrav svim aopet. Kao sto sam rekao opetisao sam aortnu valvulu (stavio sam mehanicku) prije 20-ak dana. Vratio sam se kuci, oporavak tece dobro, ubijam se mesom, inr je ok, setam svaki dan, idem uz i niz stepenice (sve po uputama), znaci sve kako bi trebalo. Medjutim primijetio sam ono cuveno ˝gusenje˝ kakvo sam imao i prije operacije (siguran sam da vas dosta zna na sta mislim). Traje kratko (mozda ni sekundu), ali sam se uplasio pravo. Jel to normalno? Da li moze biti od previse setanja ili nesto tako? Kakva su vasa iskustva? Hoce li proci vremenom ili ce tako bidi zauvijek? Fakat sam se ustrto i bio bih zahvalan za koji pozitivan odgovor da se malo smirim. Hvala
 
Ja neznam da li sam optimista ili pesimista ali znam da sam u frci!!!!

Savo, i mene ceka isto par dana posle tebe i koliko god tesko bilo da se izboris sa psihom i strahom, razmisljaj o tome kako ce sve da odradi 100% savrseno, kako ces posle operacije da se totalno oporavis i 'ozdravis' i nemoj da mislis o tome sta ce ti/nam raditi na operaciji, to da ostavimo profesionalcima koji to rade svaki dan i najbolji su u evropi. Samo pozitivno (jer nemas nista od negativnog razmisljanja). A cim je pozitivno - nema straha :)

Potpuno te razumem, ja sam drhtao kad sam usao u operacionu salu kad sam venu operisao na Dedinju ali zato sam sad smireniji jer je i tada sve proslo OK uprkos strahovima.

Mi bolujemo od necega sto ima leka, sto moze operacijom da se izleci. Veruj mi da bi neki ljudi rado menjali polozaj sa nama. Strasno je od kakvih sve neizlecivih i teskih bolesti ljudi boluju, tako da kad pogledas nas slucaj koji se resava u roku od 7 dana, mi smo super. Kao kad ides kod zubara da te 'sredi'.

Znam da nije lako samo reci sebi da budes optimista, ali i u tvom interesu je savladas strah od nepoznatog a to stvarno mozes da uradis na ovom forumu.

Ja mislim da smo bukvalno sve informacije dobili o tome sta nas ceka pre i posle operacije i kad pogledas, nista strasno. Koronarografija, inekcije, klistir, operacija, kuliranje u sok sobi 2 dana na aparatima, posle polu intenzivna nega gde treba na da se cimamo da se setamo (iako ce biti tesko), da iskasljavamo (iako ce biti bolno), duboko da disemo u intervalima...

Ovde sam nasao jos po koju informaciju.
http://www.magdalena.hr/index.asp?5715868,1,11,0,3

Imas dole na dnu da nastavis dalje sa stranicama.

Ispravice me 'iskusni' ako sam nesto pogresio.

Puno pozdrava i podrske pa da se nadjemo posle opet i da doprinesemo svojim savetima buducim 'operativcima'.

poz...
 
Pozdrav svim aopet. Kao sto sam rekao opetisao sam aortnu valvulu (stavio sam mehanicku) prije 20-ak dana. Vratio sam se kuci, oporavak tece dobro, ubijam se mesom, inr je ok, setam svaki dan, idem uz i niz stepenice (sve po uputama), znaci sve kako bi trebalo. Medjutim primijetio sam ono cuveno ˝gusenje˝ kakvo sam imao i prije operacije (siguran sam da vas dosta zna na sta mislim). Traje kratko (mozda ni sekundu), ali sam se uplasio pravo. Jel to normalno? Da li moze biti od previse setanja ili nesto tako? Kakva su vasa iskustva? Hoce li proci vremenom ili ce tako bidi zauvijek? Fakat sam se ustrto i bio bih zahvalan za koji pozitivan odgovor da se malo smirim. Hvala

I ja sam se na pocetku preforsirala, bila sam sretna sto sam tako lako pregurala operaciju. 20-tak dana je suvise malo da bi se krenulo u velike pohode. Ne znam da li ste dobili uputstvo o fizickim aktivnostima. Ispocetka treba krenuti polako, po pola sata setnja, lagana. S obzirom da je jos uvek hladno i vlazno i ako uz to jos duva vetar, nemojte se nista cuditi za svoje gusenje. Inace, prva kontrola je posle mesec dana i napisite sva pitanja na jednu cedulju, naravno za lekara. Kad se udje u ordinaciju sve se zaboravi.Sve su to normalne pojave, posle operacije.
 
Pozdrav svim aopet. Kao sto sam rekao opetisao sam aortnu valvulu (stavio sam mehanicku) prije 20-ak dana. Vratio sam se kuci, oporavak tece dobro, ubijam se mesom, inr je ok, setam svaki dan, idem uz i niz stepenice (sve po uputama), znaci sve kako bi trebalo. Medjutim primijetio sam ono cuveno ˝gusenje˝ kakvo sam imao i prije operacije (siguran sam da vas dosta zna na sta mislim). Traje kratko (mozda ni sekundu), ali sam se uplasio pravo. Jel to normalno? Da li moze biti od previse setanja ili nesto tako? Kakva su vasa iskustva? Hoce li proci vremenom ili ce tako bidi zauvijek? Fakat sam se ustrto i bio bih zahvalan za koji pozitivan odgovor da se malo smirim. Hvala

Treba i srcu malo vremena da se povrati - obzirom na sve šta su mu tamo radili! Samo napred, ali budi realan, ne može baš sve odmah. Meni su rekli da se posle operacije na otvorenom srcu uvek javi povećana količina tečnosti u srčanoj kesi - pa bih molio dr i WW da malo pobliže objasne ovaj fenomen. Kod mene je bilo takvo "prigušenje" da su me vratili "na bis" da odležim još 7 dana dok se taj izliv nije povukao. E sad, ja imao 54 a ti imaš 24 - mladost je na tvojoj strani i budi OPTIMISTA (citiram nesbridžisa). I sad jedna mala priča (Savo, obrati pažnju): Kada sam prvi put otišao kod kardiologa pre oko 25 godina, vidim doktor nema nogu. Pregleda on mene, objasni mi šta mi je, pa kaže: - Slušaj, ja sam imao infarkt noge, pa su morali da mi je otseku. Mnogo bih više voleo da sam imao infarkt srca, jer je srce najotporniji organ i jedino može da savlada infarkt (a svi organi mogu da ga dožive)!
Dakle, bez panike, daj srcu malo vremena da se namesti na svoje. :bye:
 
flamencoman i sava035, naveli ste me da opet pisem, sto sam vec rekla.Operisana sam pre 3 meseca i stvarno nisam svesna da se to meni desilo. Toliko je sve jednostavno, da ne mozete verovati. U sok sobi se provede 1 ili 2 dana, primate samo infuziju i imate masku za kiseonik, ja sam je cas skidala, cas stavljala, nista mi nije falilo i bez nje.Aparaturu o kojoj pisete, mislim da su vestacka pluca u pitanju, meni su odmah skinuli, svesna sam bila istog momenta, kad sam se probudila, odmah posle operacije i sve vreme sam posmatrala sta se desava. Vrlo je interesantno, sok soba je ogromna i nalazi se prekoputa operacionih sala. Posmatrala sam "dovozenje" i "odvozenje" pacijenata u sale, lekare sa sarenim maramama na glavama, sestre koje trce oko operisanih i sale se sa svima, naravno sa onima koji su budni. Vecina pacijenata spava. U poluintenzivnoj nezi je vec druga prica. Tu vam stalno nesto rade, mere pritisak, EKG, fizioterapeuti vas podizu na noge i pravac setnja. Ni u sok sobi, ni u poluintenzivnoj mi nije bilo ni muka, ni lose, niti sam imala bilokakve bolove. Pre operacije sam puno pesacila, tako da sam imala kondiciju i to je vrlo bitno. Pusenje sam od straha ostavila 10 dana pre operacije i nisam imala nikakve tegobe zbog toga, ranije sam pusila paklu ili malo vise dnevno. Sad me ponekad uhvati zelja za cigaretom, pa to kompenziram hranom.
Sto se iskasljavanja tice, tu glavnu ulogu odigraju sestre, koje vas lupaju po ledjima, sagnu vas napred i to nije nista. To sam samo posmatrala, ja sva sreca nisam imala sta da iskasljem.
Prema tome, nema cega da se bojite. Posle cete nam sve detaljno opisati, kao i mi vama.
 
Hvala na brzim odgovorima. Danas je novi dan, sunce grije, upravo sam krenuo u setnju. Da dobio sam upute o fizickim i svim ostalim aktivnostima, setnja prve sedmice 2 puta po 15 minuta, druge sedmice 2 puta po pola sata, pa onda po 45, pa po sat. Uz i niz stepenice 2 sprata 2 puta dnevno. Ne znam jel i kod vas nesto slicno. Imamo neku spravicu u koju trebamo puhati 2 puta dnevno po 10 minuta (tu malo zabusavam). Inace se super osjecam s tim sto imam tih popratnih situacija poput temperaturice oko 37 nekad navecer i sl. Cujem ose, idem sad. Pozz
 
Evo javljam se posle izvesnog vremena citala sam forum srecno svima!Baku vodim u ponedeljak na klinicki centar kod prof.Miljka Ristica.Pokusavamo i trudimo se maksimalno lekari iz Zemunske i dalje tvrde da je najbolja opcija operacija(zamena aortne valvule i bajpas).Ona je jako hrabra bolje se drzi od nas.Veliki pozdrav svima
 
Evo javljam se posle izvesnog vremena citala sam forum srecno svima!Baku vodim u ponedeljak na klinicki centar kod prof.Miljka Ristica.Pokusavamo i trudimo se maksimalno lekari iz Zemunske i dalje tvrde da je najbolja opcija operacija(zamena aortne valvule i bajpas).Ona je jako hrabra bolje se drzi od nas.Veliki pozdrav svima

Тања и Дана биће све уреду без бриге
 
Juce je bilo tacno godinu dana od moje operacije. Radjena sam na Dedinju,pod spretnom rukom DR.DJUKANOVICA. Hvala mu za svaki novi dan,jer sam mu dosla sa izgledom ZA NIJEDAN vise,a evo godina prodje a ja zivlja no ikad:D..Sve covek moze da sazvace uz optimizam. Za mene su sanse bile male al evo me,pisem Vam, i ako mi je ova bolest odnela veci deo porodice tj.familije. pozz SAMO NAPRED:heart:
 

Back
Top