Svest o nama...

Hari_Haler

Zainteresovan član
Poruka
136
Interesantna je polemika oko "svesti", ide od totalnog negiranja "svesti" kao psihicke hunkcije, ( priznaje se samo nesvesna psiha ), pa do toga da je "Svest" najvisi oblik psihickog zivota coveka. Sta nam govori da su ljudska bica nisu svesna?

Mozda ovo:
1. Iznenadna secanja koja su zaboravljena,
2. Postojanje podsvesnih motivacija,
3. Postojanje post hipnoticke sugestije,
4. Zauzimanj pojedinih stavova koji imaju podsvesnu osnovu,
5. Jezicke omaske koje su plod naseg misljenja,
6. Postojanje snova,
7. Sve uvezbane radnje, uvezbano pisanje i citanje npr...

Da li ljudsko bice moze doci do samo spoznaje stvarno, i kontrolisati sve ove elemente koji govore suprotno?

" Za svesnost nije bitno da li mi osecamo, vec da znamo da osecamo..."
 
100%??????

Pa šta je baferisanje aktivne i potisnute memorije nego racionalisanje sa iskustvima i memorijom....

Najbolje što čovek može je da bude svestan (ups) , racionalno razuman.....
Mora da se stane ovde,očigledno....

Svesni deo svesti je svest, a nesvesni deo ?
Podsvest...
Ne ide...

Um, podsvest, i hajde i superego....

Um može da proučava i preuzima podatke iz podsvesti, provokacijom , prisećanjem, testiranjem nagona, rutina....
Ali nikad do 100% jer uvek postoji višak info , koji ide u podsvest....
Podsvest, kao ostavljena flaša rakije, koja polako vetri, i još uvek je rakija, ali to nije to....

Medjutim , ono što ja vidim je da se ovako formiran odgovor , kao i sve danas, formalistički banalizuje i tako postaje generator ljudske gluposti....

Jer ljudi se danas trude da sve što im neodgovara potisnu u podsvesno , stvarajući tenziju zbog toga što im um postaje samo ono što im se pozitivno desilo , a ne ono što bi im doprinelo da koliko toliko prilagode svoju realizaciju svojim potrebama....
Tako realizovanost zavisi od toka dobitaka koje su imali u svom životu, a ne od definisanja šta bi , pa se onda ostvareno dešava kao ograničen podskup toga, jer nešto u borbi uspe , a nešto ne uspe....

Virtuelnost je stoga normalan nastavak pojačane psihoterapije zaborava koje sugeriše kapitalizam , tržište i tržišni hedonizam....
To je samo vrlo pažljivo upotrebljen aparat kontrole svesnog uma , koji deo um šalje u podsvesno , kao i sugestivno prihvaćenog algoritma tog slanja, a sve ostalo je samo posledica do pola izvadjenog mozga......
 
Želiš da kažeš da je svest posledica unapred isprogramiranih reakcija u kombinaciji već postojeće polazne osnove (genetske strukture)?

A šta si ti i kako osećaš sam sebe? Da li si svestan da (u skladu sa poslednjom rečenicom), mi ipak imamo privilegiju da vidimo u delima pogrešne uzroke, te da odlučimo suprotno? Imamo luksuz slobodne volje (makar lokalno), da li je to malo?
 
Želiš da kažeš da je svest posledica unapred isprogramiranih reakcija u kombinaciji već postojeće polazne osnove (genetske strukture)?

A šta si ti i kako osećaš sam sebe? Da li si svestan da (u skladu sa poslednjom rečenicom), mi ipak imamo privilegiju da vidimo u delima pogrešne uzroke, te da odlučimo suprotno? Imamo luksuz slobodne volje (makar lokalno), da li je to malo?

Mislim da je patak hteoi reci da smo dovedeni u takvo stanje gde ce nasa svest, sta god odlucila (i ono "suprotno" sto rece) u stvari odluciti onako kako je neko vec isplanirao.
 
Kada smo nastali bili smo životinje. Kada smo se razvili počeli smo da radimo ono što nijedna životinja do tada nije mogla. Da uviđamo uzroke. Uzrok i posledica su po mom mišljenju oblikovali ljudsku svest. Ali samim tim mi smo razvili dve svesti, onu " pravu" koju koristimo konstantno, i životinjsku koju ne osećamo.
 
Preda mnom je olovka. Percipiram - imam percepciju olovke? Je li to što percipiram, percepcija olovke ili moja svijest o precepciji olovke? Je li naša svijest, svijest o predmetima ili svijest o percepcijama predmeta, sudova na temelju toga itd.? To je staro pitanje. Možda ga je najjasnije formulirao Berkeley, ali je sigurno da je to pitanje najbolje riješio Kant. Mi izvana dobivamo samo, jedino i isključivo afekcije (podražaje, osjete), a sve drugo je "proizvod" rada svijesti (apriornih zorova prostora i vremena, kategorija razuma) na tom "materijalu" i predodžbama iz kojih se izvodi sve ostalo što se spoznaje. Međutim, rad svijesti ne bi mogao biti moguć bez onoga "ja mislim" koje prati sve naše predstave. Predmet je proizvod svijesti, a svijest je svijest o tom procesu (spoznaji) i rezultatu. Apriorne forme naše svijesti formiraju sirovi materijal kojim je svijest samo aficirana. Sve drugo je "proizvodnja" svijesti.
 

Back
Top