Romantična tema, koje više nema...




Most je najvaznija rec u Novom Sadu.

Sta kazemo kad kazemo 'most'?

Nesto obicno, kao 'Dobar dan'.
Nesto jednostavno, kao otici i vratiti se istim putem.
Nesto carobno, kao hodati po vodi.
Nesto cuveno, kao 'Ne diraj u moje krugove'.
Nesto neprolazno, kao ta rec.

Kako kazemo rec 'most'?

Tako sto spustimo pogled na Liman,
pa ga dignemo ka Majuru,
tiho da se ne pomere jablanovi kraj Djackog,
ni platani kojih vise nema u maloj Futoskoj.
Sto se setimo onog koji nas je prvi preveo preko,
kad je jedini put ispod bilo plavo.
Sto uzdahnemo kao kad nas zaboli,
pa odahnemo, kao kad bol prodje.

Kome nikad ne kazemo rec 'most'?

Onima koji nikad nisu zaspali na jednoj,
a probudili se na drugoj obali.
Onima koji ga nisu pravili od vrbovog pruta,
igrali se 'laste-prolaste' izmedju Telepa i Ribnjaka.
Onima koji nemaju nikoga koga vise nema.

Sta se krije ispod mosta?

Potonule imperije i trule carevine,
usnuli zaledjeni sa blagoslovom na celu,
skoljke u kojima se jos cuje kako Bic Bozji siba Panonsko more.

Ciji je most?

Onih koji su rodjeni na obalama,
svejedno kojim...
Pod jednim uslovom.
Da su bar jednom presli preko mosta.
Bilo kojeg...

Kako se pravi most?

Od sna.
Ko ne veruje,
neka proba.
 
Familija

Nije mi ništa 8-)

Kad bi neki ljudi znali
da su ipak tako mali, mali, mali
Ne može nam niko ništa
lažu da nam nešto fali, baš su mali

Pričaju da mora tako
ne znaju da sve je lako, ali kako
Mogu samo da se hvale da nas mrze
da nas zale te budale, te budale

Rade da mi dobro nije,
pitaju se šta je čije,
neka bije, neka bije,
meni kao ništa nije

Nije mi ništa ....
 
Indian-Head-Light.jpg
 
Partibrejkers - Cutanje

Gde smo krenuli,
Da li smo znali,
Ili koracamo
Da ne bi zaspali?

Gde si krenuo,
Da li ces stici,
Ako padnes
Da li ces se dici?

Hoces li da mi kazes
Ili ostaje samo cutanje?

Kakav trag, ostavljas za sobom?
Sta te cini slobodnim, a sta robom?
Jer covek dva lica ima.
Jedno taji, drugo pokazuje svima.

Hoces li da mi kazes
Ili ostaje samo cutanje?

Na kojoj strani izlazi sunce?
Sa koje strane dolazi mrak?
Gde seje srce, tu radja ljubav
Da li ti nedostaje ono što nemas?

Hoces li da mi kazes
Ili ostaje samo cutanje?

Samo cutanje...
 
Atomsko Sklonište - Treba imat dusu

Uz stol na tri noge
Bez ijednog cavla
Sjele su u pet do ponoc
Da prizivaju duhove
Da prizivaju duhove

U polutamnoj sobi
Sklopile su svoje oci
Ispruzile bijele prste
I saputale njegovo ime
I saputale njegovo ime

U tren se pretvorilo
Hiljadu noci i dana
Odgovora nije bilo
Jer za ljubav treba imat dusu
Jer za ljubav treba imat dusu
%C5%BDiv%C3%BD%20obraz015.gif
 
Balaševic - Novi Sad

Sokakom zlatne grede
ko macor sumrak prede
ljulja se nad kanalom klisanski bus
tvrdjava pusta mesec
kao zmaja nad Varadinom
aveti tera sa trga Miletic, vecito prgav

Salajka drema brale, krovovi lule pale
liman uz Dunav tece, dobar su par
kroz senku bloka
pristizu decaci detelinarci
dok buket zvezda prelep
laticom srebri Telep

Ref.
Novi Sad, podseti se da je grad
kad mu se sa ulica bitange sklone
Novi Sad jos zablista ponekad
kad sest raznih crkava uglas zazvone

Dobro vece, Novi Sade moj
ono sto je ostalo, dobro vece, deco
u raznim gradovima sam govorio
dobro vece, zemljaci, dobro vece, moji

Bio sam, kud sve nisam
vise ni ne znam 'di sam
vid�o sam sve kojesta, bedu i sjaj
varosi ima, sto da gresim dusu
boljih i lepsih al' samo jedna je
shvacas varos u koju se vracas
MakeThumbnail.aspx
 
[COLOR="Red"]



Tvoja Zauvijek

U čašu od jogurta stane
sve tvoje sabrane mane,
a volim ja i njih,
jer mane i vrline
jednom cjelinom te čine.

Volim ja i tvoje usne
koje ponekad,kao da
su bijesne pa
neke grimase čine,
da večer smijehom začine...

Vrludave okice tvoje
zapele su za moje,
gledaju se i ne trepću.
poglede ne skreću.

Neposlušne ruke ti volim,
kad po kosi me diraju,
pa me malo škakiljaju.
One stvarno,ama baš nikad,
ne miruju!!

Sve u svemu,
pravi si mali vragolan,
nije ni čudno što
si mi tako drag!

Zato te volim,
kao što nikad
voljela nisam,

zato samo TVOJA,
ZAUVIJEK /COLOR]

zaljubljeni3bhmk1.jpg
 
ZIVOT JE SAMO MOST

On je moj, on je moj
sretna sam

Dao mi je tvoje oci i osmijeh tvoj
dao mi je tebe, osjecam te tu
srecu koja traje i jos se ponavlja
ljubav sto se ne zaboravlja
vrijeme koje tece u mom sjecanju

To sto imas danas cvrsto zagrli
mozda vec sutra ces to izgubiti
nestat ce skupa s kisnim kapima
kao pijesak medju prstima
zato svoje srce uvijek slusaj ti

On je moj, samo moj

Zivot mi ponekad mnogo daruje
cak i kad zlo u njemu caruje
jedan je i ja ga ne dam
sretna sam

Zivot moj je samo most
preko kojeg treba proc'
palim luc, gubi se dan
novi mrak, nova noc

On je moj, samo moj
On je moj, samo moj

Zivot mi ponekad mnogo daruje
cak i kad zlo u njemu caruje
jedan je i ja ga ne dam
sretna sam

Zivot moj, samo moj

(Josipa Lisac)

 
Dobro vece svima, ja sam nova ...
Evo jedna divna pesmica za pocetak naseg druzenja od dragog mi Tagore


Čini mi se da sam te morao voleti…


Čini mi se da sam te morao voleti na bezbroj načina, bezbroj puta,
U životu nakon života, u dobu nakon doba, zauvek.
Moje opčinjeno srce je napravilo i iznova stvorilo ogrlicu pesama
Primi je kao dar i nosi oko vrata na svoje različite načine
U životu nakon života, u dobu nakon doba, zauvek.

Kada god čujem stare priče o ljubavi, to je stolećima star bol,
Ta stara priča o razdvojenosti ili zajedničkom životu,
Kao što uvek gledam iznova u prošlost, na kraju uvek ti iskrsneš
Prekrivač sjaja polarne zvezde koja isijava kroz tamu vremena:
Postaješ simbol onoga što se pamti zauvijek.

Ti i ja plutamo na ovom mlazu koji dolazi iz izvora
Srca vremena ljubavi jednog prema drugom.
Igrali smo uz milion drugih ljubavnika, deleći istu
Stidljivu dragost zbog sastanka, iste potresne suze rastanka -
Stara ljubav, ali u obliku koji se rađa i rađa uvek iznova.

Danas je ta sila pred tvojim nogama, pronašavši svoj kraj u tebi,
Ljubav čoveka svih vremena, prošlosti i večnosti:
Univerzalna sreća, univerzalna tuga, univerzalni život.
Sećanja na sve ljubavi spajaju se sa ovom našom ljubavlju -
I pesme svih pesnika, prošlosti i večnosti.



R. Tagore
 
Parni Valjak

Zastave


Nogom pred nogu - tiho!
Ja po vodi hodam
Svojim putem uspravno
Pljuga na pljugu
Jednu na drugu
Slažem - sate, dane, godine
Pa krenu bitke
Dodju porazi
Kad nije film
Da pravda pobjedi
Sjeti se
Kako smo mastat' znali
I bogu dane krali
Ispred "zvečke" satima
Kovali planove
Kužili istine
Svak' sa svojeg oblaka
I teku bitke
teku porazi
Ti znaš da nije lako
Isti ostati

Moje zastave - uvijek su iste boje
Nad njima ljubav caruje
Moja zastave - nikad na pola koplja
Ljubav se ne predaje
Nogom pred nogu - tiho!
Ja na žici plešem
Zatvorenih ociju
Pljuga na pljugu
Jednu na drugu
Slazem - sate, dane, godine
Sad neki novi klinci dolaze
A sve se teže prave rijeci nalaze
 
Bijelo dugme - Tramvaj krece

Cini se da nisam princ iz tvoje bajke, cak ni pas,
Al' ovo nije doba romea i julije, to znas
Ja nemam ni zmaja, bijelog konja, nemam mac
Ni iza sedam gora, iza sedam mora, nista bas
Tramvaj krece...

Ti sanjas dlakavo musko, lude strasti, krv i znoj
U dvoje istorija, ricard lavljeg srca samo tvoj
Danas u cetiri, sest i osam tvoj junak
Gine i zadnjim dahom tvoje ime sapuce u mrak.
Tramvaj krece...

Reci mi
Reci, reci mi, ti prepametna
Reci, reci mi, ti prezelena
Kako biti heroj u ova sugava vremena
 
perle.gif

Oglas - M. Kapor
Traži se jedna reč.

Traži se ona reč što mi je već danima navrh jezika, a nikako da je izgovorim, i, možda, napišem. Tražim već godinama tu strašno važnu reč koja bi me spasila, a ne mogu nikako da je nađem, pa izlazim da je tražim po ulicama. Pre toga, otvaram sanduče za pisma (možda mi je neko poslao poštom?), ali tamo su samo neplaćeni računi i opomene.
Odlazim da je tražim po Terazijama; možda sedi pred Moskvom i pije pivo, a možda je u kiosku s novinama.
“Šta radiš?” – pitaju me poznanici.
Šta da im kažem? Da tražim neku reč, a ne mogu da je nađem?
Sve što su tražili, to su i našli, zato što i nisu hteli ništa naročito. Lepo se vidi: umrle su u njima prave reči, a ostali samo brojevi i opšta mesta....

Traži se jedan svet, prekjuče iščezao...
Traži se nada...ona davna nada polagana u sebe same i u vreme koje dolazi.
Traže se svi oni što su nas raznosili komad po komad, deo po deo: delove našeg vremena, naše ljubavi, traže se da vrate ljubav...
Traži se onaj ulični časovnik na banderi pod kojim smo čekali, onaj sat što još uvek otkucava u našem pamćenju. On se traži...

Jedanput bismo primetili da mala kazaljka stoji na šest a velika na dvanaest, i ne bismo se čestito ni okrenuli, a kazaljke su ponovo stajale na šest i na dvanaest, samo bi između ta dva pogleda protekao ceo život. I on se traži – taj život što promiče od danas do sutra, onaj život što je kolao, ključao, puzio, preklinjao, voleo, cmizdrio, čekao, bogoradio, zaustavljao se, podizao i ponovo padao i opet se dizao ispod onog uličnog časovnika koji se traži, a koji je ko zna kuda odnesen

perle.gif
 
Vječni san o mostu

Ideja o mostu, svakako, najznačajnija je koju je ikad dosegla i artikulirala ljudskost. Po svome humanističkom sadržaju, to je pjesnička ideja. Pjevanje uopće i pjevanje o mostu ima isti smisao i značenje. Sve pjesme su mostovi. Onoga časa, kada pjesma prestane da mosti, umro je pjesnik i pjesma, jer – rastao se od humanizma kao svog osnovnog sadržaja. Pjesnici su ljudi kojima su oduvijek mostovi i mostovanja na umu.

Arhitekti grade to što pjesnici žive puni nade i beskrajne čežnje za potpunom bliskošću i ukidanjem granica među ljudima. To ne znači da arhitekti, počesto, nisu pjesnici. Naprotiv.

Ali, šta je to tako veliko u ideji mosta?

Pa, nigdje i nikad čovjek ne može doživjeti tako neposredno svoju majušnost i beznačajnost kao ispred najobičnije pukotine, rupe u tlu – majci zemlji, koju ne može prekoračiti, ni preskočiti. Most omogućava da se ljudski, gordo, prijeđe na drugu obalu ili stranu provalije.

Osim toga, niko nije tako velik, kao čovjek koji je napravio most, uspostavio vezu, omogućio komuniciranje. Ideja mosta, dakle, kardinalna je ideja koja istodobno potvrđuje i odriče čovjeka u njegovoj suštini.

Zatim, postoje osobe koje ruše mostove i koji tako, funkcioniraju bez osnovnog ljudskog i pomenutog – pjesničkog – humanističkog sadržaja i ljudi ih zovu zločincima.

Mostovi

Kao izmedju jave i sna,
vrha i dna,
kao izmedju muzike i teksta,
moga i tvog sveta,
kao izmedju dve zelje i maste,
duse ciste i duse taste,
kao izmedju dobra i zla
tuge i osmeha iskrena,
kao izmedju ljubavi i mrznje,
savesti ciste i savesti griznje,
postoje mostovi koji spajaju
spajaju nistavno i sveto,
mostovi koji razdvajaju
ruzno i lepo.

U ovom gradu nas spajaju
mostovi ljubavi ..
mostovi umetnosti ...
mostovi reci ...

Drze nas povezane izmedju
maste i jave,
i ne dozvoljavaju da misli moje
misli tvoje zaborave!
;)
 

Back
Top