Romantična tema, koje više nema...

Na Mostovima romanticnih uzdisaja, Svetionicima duse, Jezerima zelja... manje se jelo i pilo, a vise snilo ...
Ako se nas vrli moderator slozi , ovde bi mogli ROMANTICARITI na te teme...
zbogomsvetionik.gif
 
Most preko večnosti

Mirna zora, blistavo plava
Pojačana danom
Kao i sreća
Plava ... plavlja ... najplavlja,
Beli oblačići zadovoljstva,
Radost koja nas preliva,

Dok nas je zalazak Sunca
Obavijao u nežno roze
Stopili smo se u
Strasno grimizno zbogom,
Zemaljska duša i Kosmička duša
Prsnule su od lepote.

romantic-7-1.jpg


Kada je pala noć,
Mlad mesec
Smešio se krišom u mraku,
Nasmejala sam se i ja njemu
I pomislila:

Preko pola sveta
Tvoje nebo
Ispunjeno je ovim istim
Zlatnim smehom
I nadala sam se da si ga ti
Svetlucavo ... oko
Video i čuo.

I tako smo nas troje
Sjedinjeni u našem zadovoljstvu
Svako u svom sopstvenom prostoru
Zajedno razdvojeni
U beznačajnoj udaljenosti.

I spavala sam
U svetu
Ispunjenom osmesima.

Ričard Bah
 
MOSTOVI ROMANTICNIH UZDISAJA...
230672a8296a378f-1.gif


Veciti simboli Romantike, mogu nas zbliziti, s njih se pod mesecinom u vodi ogledati...
Njima premostimo daljine Srca...

Ivo Andric

Od svega sto covek u zivotnom nagonu podize i gradi, nista nije
u mojim ocima bolje i vrednije od mostova. Oni su vazniji od kuca,
svetiji, opstiji od hramova. Svaciji i prema svakom jednaki, korisni,
podignuti uvek smisleno, na mestu na kome se ukrstava najveci broj
ljudskih potreba, istrajniji su od drugih gradjevina i ne sluze
nicem sto je tajno i zlo.

Veliki kameni mostovi, svedoci iscezlih epoha kad se drugacije
zivelo, mislilo i gradilo, sivi ili zarudeli od vetra i kise, cesto
okrzani na ostro rezanim coskovima, a u njihovim sastavcima i
neprimetnim pukotinama raste tanka trava ili se gnezde ptice. Tanki
zelezni mostovi, zategnuti od jedne obale do druge kao zica, sto
drhte iz-vuce od svakog voza koji projuri; oni kao da jos cekaju
svoj poslednji oblik i svoje savrsenstvo, a lepota njihovih linije
otkrice se potpuno ocima nasih unuka. Drveni mostovi na ulasku u
bosanske varosice cije izglodane grede poigravaju i zvece pod kopitama
seoskih konja kao dascice ksilofona. I najposle, oni sasvim mali
mostici u planinama, u stvari jedno jedino ovece drvo ili dva brvna
prikovana jedno uz drugo, prebaceni preko nekog gorskog potoka koji
bi bez njih bio neprelazan. Po dva puta u godini gorska bujica odnosi,
kad nadodje, ta brvna, a seljaci, slepo uporni kao mravi, seku, tesu
i postavljaju nova. Zato se uz planinske potoke, u zatokama medju
stenama. cesto vide ti bivsi mostovi, leze i trunu kao i ostalo
drvo naplavljeno tu slucajem, ali ta zatesana brvna, osudjena na
oganj ili truljenje, izdvajaju se od ostalog nanosa i podsecaju jos
uvek na cilj kome su sluzila.

Svi su oni u sustini jedno i podjednako vredni nase paznje, jer
pokazuju mesto na kome je covek naisao na zapreku i nije zastao pred
njom, nego je savladao i premostio kako je mogao, prema svom shvatanju,
ukusu, i prilikama kojima je bio okruzen.

Tako, svuda u svetu, gde god se moja misao krene ili stane, nailazi
na verne i cutljive mostove, kao na vecitu i vecno nezasicenu ljudsku
zelju da se poveze, izmiri i spoji sve sto iskrsne pred nasim duhom,
ocima i nogama, da ne bude deljenja, protivnosti ni rastanka.

Tako isto u snovima i proizvoljnoj igri maste. Slusajuci najgorcu
i najlepsu muziku koju sam ikada cuo, odjednom mi se ukaza kameni
most, presecen po polovini, a izlomljene strane preokrenutog kuka
bolno teze jedna ka drugoj, i poslednjim naporom pokazuju jedinu
mogucu liniju luka koji je nestao. To je vernost i uzvisena
nepomirljivost lepote, koja pored sebe dopusta jednu liniju
mogucnosti: nepostojanje.

Naposletku, sve cim se ovaj nas zivot kazuje - misli, napori,
pogledi, osmesi, reci, uzdasi - sve to tezi ka drugoj obali, kojoj
se upravlja kao cilju, i na svakoj tek dobiva svoj pravi smisao.
Sve to ima nesto da savlada i premosti: nered, smrt ili nesmisao.
Jer, sve je prelaz, most ciji se krajevi gube u beskonacnosti, a
prema kom su svi zemni mostovi samo decje igracke, bledi simboli.
A SVA JE NASA NADA S ONE STRANE.
 
Ponoćna dilema


mislili smo da suviše znamo
baš o svemu
i da smo danas
sigurno sklonjeni i zaštićeni
u svojim iscrtanim krugovima
mira i dosade
obmanuli jedan surovi život
da smo se
ovako nemirima nedokučivi
ispeli na uzvišenja zrelosti i neranjivosti
kako bi se, tako,
u samozadovoljstvu
mogli nadmeno podsmjehivati
svemu što služi bolu i patnji

vjerovatno,
sve bi bilo mnogo bolje
da nismo ništa mislili i ništa znali,
da smo se samo
prepustili slabostima u nama


Jovica Letić
 
OPOMENA

Čuj, reću ću ti svoju tajnu:
ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira.
Mogu mi se učiniti
duboke i meke
oči neke
sasvim obične.

Može mi se učiniti
da tonem u zvuke,
pa ću ruke
svakom pružiti.

Može mi se učiniti
lepo i lako
voleti kratko
za jedan dan.

Ili mogu kom reći u tome
času čudesno sjajnu
predragu mi tajnu
koliko te volim.

O, ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira.
Učiniće mi se negde u šumi
ponovo sve moje suze teku
kroz samonikle neke česme.

Učiniće mi se crn leptir jedan
po teškoj vodi krilom šara
što nekad neko reći mi ne sme.

Učinice mi se negde kroz tamu
neko peva i gorkim cvetom
u neprebolnu ranu srca dira.
O, ne ostavljaj me nikad samu,
nikad samu,
kad neko svira.
Desanka Maksimovic
 
Ti si shara u tkanici mog postojanja.Ti si tajni kod kojim se sve moje otkljuchava.
Ti si nachin na koji igram leteci od oblaka do oblaka...
Ti si odgovor na sva moja pitanja, uvek neochekivan, koji me podize iz jednog sveta u drugi.
Ti si moja jedrilica na okeanu beskrajnog mira i blazenstva.Moja najlepsha ladja.
Konture tvog tela su samo privid, tvoja dusha nema granica, u mome oku nema ti kraja...
I zato i kad te ne pitam ja te pitam;i kad te ne vidim-vidim te.i kada cutish, u meni govorish; i kada spavash u meni si budan.
Pesma je jedina istina o nama.
Nevena Vitoshevic
9379694_vsepogloschayuschaya_strast-1.jpg
 
Ugasi mi oci ja mogu da te vidim
baci mi usi ja mogu da te čujem
i bez nogu ja idem ka tebi
i bez usta ja ti se molim

Polomi mi ruke,ja ću te dodirnuti
sa mojim srcem kao sa rukom
drzi mi srce zatvoreno,moj mozak će kucati
bacis li u moj um vatru
ja ću te u krvi nositi

 
Zivot je lep..kad sanjash sanjas o divnim stvarima ...kad ti se neki snovi ostvare
Kada znash da ga zivish...kad za trenutak u kom si pomislis da je savrsen,i dises,dises.....
kada njegovim stazama koračaju ljudi koji se osjećaju tako bliskim i koji se ćuteći mogu razumijeti....kada mozemo da razmenjujemo neznosti, razumevanje, sva osecanja koja nosimo u sebi...... u momentima kada se budi ... jedan pogled, pa osmeh ... ... najavljuje početak novog dana....slika govori hiljadu reci...kada je ljubav u pitanju...

200412130185_00.jpg

kad hrabro sledis svoju zvezdu....i nije te briga.....
.. osetiš da je nekome stalo do tebe ...
...radujes svakom novom danu, koji ti izmami osmeh na licu i kada znas kako da taj dan ispunis, ulepsas i "dozivis"!
kad ti nisu uvezana krila i mozes da letis,letis.....Kada snovi progovore ...kada steknete novog prijatelja...i kada taj dar-zivot.... imas s kim podeliti.

baloni.jpg
 

Back
Top