Svadbarskim Sokakom
Skrenem kadkad, slučajno il' ne,
U onaj sokak kojim svadbe prolaze.
Do tog ugla brojim korake,
A od tog ugla dalje brojim poraze.
Obično s' jeseni i kad' je oblacno
Odbjegla sjenka mi se vrati konacno.
Uzalud mjenjam adrese,
Sam crni vrag mi je donese tu.
I vjesto smislim nešto utjesno
U tom sam dobar, kažu, to najbolje znam.
Trudim se, ne uvijek uspjesno
Tragove svoje da sam sebi zavaram.
Obično nocu kad' je vjetrovito
Samoca napusti svoje korito.
Ta mutna rijeka poplavi poljane sjecanja u glavi svud.
I naprosto se tuga desi
Jer naprosto si tu gdje jesi
I naprosto je trista cuda, predrasuda
Sad između nas.
Kad ljubav umre, jedan zali
Kad ljubav umre, jednom fali
I bome nije lako
Kad' naidje sokakom kojim svadbe prolaze.
Ponekad još osjetim tvoj dah
Ko ono nekad kad se okrenes u snu.
Kao lahor dirne me na mah
Kad' smo casa i ja prilično pri dnu.
Obično uvijek i sličnim danima
Proslost se navali kao planina.
Na tom ću vrhu da sazrem
Jer samo s' njega nekad nazrem nas...
I naprosto se tuga desi...
(Z.C.)